Change your life today. Act now, without delay. S.De. Beauvoir

Zanemarite novi val romantičnih komedija “made in France“. Rom-com “Dajem im godinu“ redatelja Dana Mazera potvrđuje da Britanci još uvijek kolo vode na Starom kontinentu kad je takav tip ostvarenja u pitanju. Film je vjeran žanru, a opet se s njime nestašno zeza. “I Give It A Year“ već starta svježe. PR agentica Nat (Rose Byrne) i pisac Josh (Rafe Spall), klasičan rom-com par, odlučni su ozakoniti kratku vezu. Vijavica ISKRICA uskovitlana je među njima, no čini se da baš i nisu jedno za drugo. Pažnju na to redatelj skreće i određenim “izvanjskim“ znakovima.

Recimo, svećenikom (Alex Macqueen) koji će se zamalo ugušiti od kašlja netom prije onoga “Uzimaš li...“ i jedva doći sebi kad otpije gutljaj svete vodice (!). Ili kumom mladoženje (Stephen Merchant), odgovornim za jedan od nezgrapnijih “best man“ govora na filmu, s brkanjem glagola “upriličiti“ i “uprčiti“ itd. “Dajem im godinu“, prognozirat će slatkim mladencima Natina sestra Naomi (Minnie Driver) negdje na pola pira orkestrirana u tradiciji najurnebesnijeg vjenčanja iz modernog rom-com klasika “Four Weddings And A Funeral“ (1994.), ali s tračkom romanse.

Na kraju ceremonije u nebo će, bajkovitog ugođaja radi, biti pušteni lampioni. Romantično-komični ton je pogođen i ostaje podešen na približno istoj frekvenciji (ipak prednjače šale) do kraja filma i isteka prve godine njihova braka. “U braku nije lako, prva godina je najgora“, upozoravaju njegovi roditelji osvjetljeni lampionima. Nedugo poslije toga, slijedi rez i eto nas devet mjeseci kasnije s Nat i Joshom na seansi kod nervozne savjetnice Linde (Olivia Colman) koja u braku, čini se, ima još većih problema od njih.

“Bili smo zaljubljeni u ideju zaljubljenosti“, reći će Nat, a priča se vraćati unatrag, najprije na idilične momente, da ih netko usporedi s onima “kao u filmu s Hughom Grantom“, što je zdrav štos s obzirom da je ovo čedo producenata hitova “Notting Hill“ (1999.), “Bridget Jones Diary“ (2001.) i “Love Actually“ (2003.). Zatim otkrivamo gdje je sve polako počelo odlaziti kvragu. Dan Mazer ističe kako upoznavanje muškarca i žene tek nakon vjenčanja nije dobra ideja, a i daleko od toga da on pretjerano vjeruje u brak kao takav. Odnosno, prikazuje kako se ljubav s vremenom pobratimi s mržnjom da bi brak opstao, kao u slučaju svađalice Naomi koja je voli prezirati svoga muža Hugha (Jason Flemyng).



Naslušat ćemo se i realno napisanih komentara na temu teškog očuvanja monogamnosti, primjerice “Volim 'Off The Wall' Michaela Jacksona, ali ne znam baš bi li ga slušala cijeli život...“. Mazer izaziva privrženost bračnih partnera predstavljanjem starih/novih ljudi u njihovu životu, Amerikanke Chloe (Anna Faris), Joshove bivše cure s kojom “nije službeno prekinuo“, te Amerikanca Guya (Simon Baker), Natina poslovnog klijenta, Ferrarija prema (suprugu) Volvu koji sad vozi.

Flert se, naime, ne bi se dogodio da su sretni zajedno. A flertuje se na obje strane. Josh će sa simpatičnom Chloe kupovati seksi donje rublje za Nat. Nju će, pak, šminker Guy osvajati večericom uz cvrčeću violinu, rashlađene kamenice i nemirne bijele golubice. E, sad, ako vam dotad nije bilo jasno kakav je “Dajem im godinu“ film, postat će čim vidite kako će se potonja situacija razviti - jedan će golub “pokakati“ Nat i potom završiti u ventlatoru. Jer, producenti su možda bili umiješani u “Dnevnik Bridget Jones“ i “Zapravo ljubav“, no Mazer je scenarist/koproducent komičnih nepodoština Sache Barona Cohena (“Borat“, “Brüno“, “Diktator“).


FILM DAJEM IM GODINU DANA

Tradicionalni rom-com humor je, dakle, podignut na malo bestidniju razinu. Ne čujete svaki dan u romantičnoj komediji udanu ženu (Naomi) kako veli da bi (seksualno) “uništila Justina Biebera“, niti vidite “mamurlukovski“ eksplicitne slike muškog spolnog organa i “doggy style“ ševe s medenog mjeseca koje Nat i Josh greškom gledaju u nazočnosti njezinih roditelja na sveopću neugodu.

Pa opet, u kinima se rijetko prikazuje i romantična komedija voljna testirati rom-comovsku “ideju zaljubljenosti“ i “happily efer after“ poetiku žanra. “I Give It A Year“ starta ondje gdje velika većina romantičnih komedija privodi priču svršetku, umotavajući zbivanja u idiličnu bijelu boju vjenčanice, simbola sreće do kraja života. Kad jedan film tako započne, nije nemoguće da će završiti (protu)pitanjem “Hoćeš li se rastati od mene?“.

Ako postoji jedna stvar koja se zamjera romantičnim komedijama, onda je to predvidljivost radnje i grcanje u klišejima. Ponekad se čini da je dovoljno promijeniti neke od sastojaka žanrovske formule – protagonisti su u braku, protagonisti čekaju dijete i sl. pa da romantična komedija odjednom izgleda kao osvježenje. Ili se, kao što pokazuje opus Juda Apatowa, dovoljno malo “sočnijeg” rječnika, intimnih dijelova anatomije i sličnih naturalističkih detalja. No, u svemu tome se ponekad može otići u drugu krajnost s rezultatima isto tako iritantnim kao kod držanja klišeja. Jedan od primjera za to bi mogao poslužiti “Dajem im godinu”, film koji je njegov autor, britanski scenarist i režiser Dan Mazer, opisao kao “antiromantičnu komediju”.



Radnja počinje u trenutku koji bi za tipične romantične komedije predstavljao kraj. Književnik Josh (Spall) se ženi za marketinšku direktoricu Nat (Byrne) nakon burne sedmomjesečne veze. Iako sve izgleda kao bajka, prijatelji i rodbina mladenaca su uvjereni da će brak, zbog različitih karaktera i životnih stilova, raspasti za godinu dana. Devet mjeseci kasnije se čini kako su ta predviđanja bila ispravna djetinjasti Josh i “ozbiljna” Nat se suočavaju sa sve većim poteškoćama u zajedničkom životu. Situaciju komplicira i to što je Nat za poslovnog klijenta dobila Guya (Baker), šarmantnog američkog tajkuna, a Josh sreo bivšu dugogodišnju djevojku Chloe (Faris).

Mazer je publici najpoznatiji kao dugogodišnji suradnik Sache Barona Cohena, s kojim je napisao scenarije za “Borata” i “Bruna”, kvazidokumentarističke komedije koje su izazvale veliki publicitet svojim razbijanjem konvencija, ali i prelaženjem granice “političke korektnosti” i dobrog ukusa. Njegov redateljski debi samo djelomično koristi isti pristup – osnovna narativna struktura je u skladu s hollywoodskim konvencijama, ali je humor, koji se u pravilu temelji na nečijoj biološkoj ili socijalnoj disfunkcionalnosti, namijenjen mizantropski nastrojenoj publici. Ono što bi kod “Dajem im godinu” trebalo biti osvježenje jest potpuno obrtanje osnovnog koncepta romantične komedije publiku, koja inače “navija” da protagonisti završe zajedno, treba nagovoriti da se protagonisti rastanu. Taj zanimljiv koncept je Mazer, međutim, upropastio pokazavši nedostatak ne samo redateljskih, nego i scenarističkih vještina, uključujući ono što bi za ovaj film trebalo biti najvažnije smisla za humor.

Bilo bi nepošteno reći da ništa u filmu neće izazvati smijeh, ali pronalaženje tih scena previše testira gledateljsko strpljenje. Čim se Mazer dohvati neke ideje koja na prvi pogled izgleda urnebesno, on je eksploatira do krajnjih granica, pa se tako nešto što bi bilo efektno kao jednostavna replika ili kratki geg razvlači na scene epske dužine. Možda najbolji primjer za to pruža lik Dana (koga tumači Stephen Merchant), Joshovog prijatelja sklonog rječniku koji u javnosti izaziva neugodne situacije; umjesto da izaziva smijeh, njegov lik izaziva antipatije i iste grimase kakvu bi publika osjetila da istog prijatelja mora trpjeti u stvarnom životu. U manjoj mjeri se isti problem – svjesno ili nesvjesno stvaranje antipatije za likove prenio i na same protagoniste; na samom početku je sugerirano da njih dvoje nisu stvoreni jedno za drugo i da njihov zajednički život predstavlja nepotrebno mučenje. Mazer taj ikonoklastički pristup kompromitira likovima Guya i Chloe koji su tu da kao alternativa nesretnim protagonistima film vrate u žanrovske parametre i donesu obavezni “hepi end”. Iako se glumačka ekipa prilično trudi pri čemu posebno valja istaći talentiranu Annu Faris u jednoj od nenazahvalnijih uloga karijere i vjerojatno najneugodnijoj sceni filmskog seksa u posljedne vrijeme ona ne može nadoknaditi potpuni scenaristički promašaj.

Link

Link

Link

Sviđa mi se ova glumica na drugoj slici skroz lijevo.

Neko vrijeme mjerilo moje "dubine" biti će Romantične Komedije, zabava, smijeh, šale..:))

Hajde Pasemka, ja sam bio čitan na Forum.hr 700.000
posjetioca, zato što sam pisao zanimljive postove koji
su interesantni i zanimljivi za čitanje, a ne zato što sam
se svađao s svakom budalom i provokatorom na putu!

I mene je Zlatka ( koju ne poznam nikako ) kada sam
stavio virtualnu tortu za Tvoj rođendan nazvalo budalom,
idiotom, kretenom, ja sam to shvatio kao neku žensku
ludost i prešao preko toga, kao i preko nekih Tvojih
ispada 28.02.2015. godine. Skini tu glupu sliku s Burkom,
cicu još možemo trpiti, ako je Vega stavila dupe na Blog!

Proglasite primirje inače bi se ratovi mogli beskonačno
voditi, i tu nema pobjednika, samo poraženi, šta je bilo
bilo je, kao da ja stalno pišem o svojoj bivšoj ili bivšima,
moj kratki pregleda "the best off" ste imali priliku malo
pregledati, sve gluposti sam zaboravio, zaljubljen
mudrac i budala su isti, ali draže mi je da me smatraju
mudracom, zato ponekad ne pišem previše!!!

Ako se za nekoga može reći da ima sreće, to si Ti,
mislio sam se prije 30 dana skinuti s bloga, sada
dolazi ljeto, ljudi se kupaju u moru, pa ću biti rjeđe
tu, ohladite malo ženske...:))))