Change your life today. Act now, without delay. S.De. Beauvoir

"Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani?"
Knjiga o Jobu, 38, 4-7.

Lik Joba je jedan od biblijskih likova koji se može vrlo često susresti u različitim književnim djelima. On je zapravo postao sinonim za patnju, osobito ljudi koji pate zbog nepravde; Job je biblijski lik koji potvrđuje da Bog svojim stvorenjima uvijek želi ono najbolje, samo ponekad taj put kojim idemo vršiti Božju volju zna biti jako bolan. Priča o Jobu je postala klasična ilustracija vjerovanja u pravedan svijet.

Where were you when I laid the foundations of the earth?...When the morning stars sang together, and all the sons of god shouted for joy? Job 38:4-7

In the biblical Book of Job, Job is a successful farmer who has suddenly descended into ruin because of the devil's interference. Job questions why? God says that there are so many things Job does not know about how this world was formed or how nature works, since Job wasn't there at the beginning. The gist is that, as mere humans, we cannot know a Creator's plan for the world.

Film 'Drvo života' je prije svega himna životu koja otkriva odgovore na pitanja koja proganjaju čovjeka. Priča se bavi teksaškom obitelji u 1950-ima. Najstariji sin Jack odrasta, gubi mladenačku nevinost i pokušava se pomiriti s ocem (Brad Pitt) s kojim ima složen odnos. U svojoj životnoj odiseji Jack traži odgovore na pitanja o smislu života i opravdanosti vjere...

The Tree of Life is Malick's "Song of Myself," recalling Whitman:

I celebrate myself, and sing myself, / And what I assume you shall assume, For every atom belonging to me as good belongs to you...

In Whitman's exploration of his own self, which we shall assume with him and so get to the "origin of all poems," we meditate with our subjectivity, a gift of evolution where we can observe ourselves, arranging words and signs mentally to arrange Life, feeling sympathy and gratitude and thinking about impulses just as we still will often fall prey to them. Is it solipsistic?



FILM DRVO ŽIVOTA : REMEK DJELO GENIJALNOG REŽISERA ILI PRETENCIOZNI FILMSKI ESEJ

Kada je dobar, Malick je u ovom filmu poput najboljeg Bergmana ili Tarkovskog. No, to mu nije dosta pa je dodao i Boga, i Darwina, i Bibliju. Godine 1979., novi Hollywood bio je na svom vrhuncu. F. F. Coppola iste je godine izbacio “Apokalipsu danas”, godinu prije Cimino “Lovca na jelene”, a Spielberg “Bliske susrete treće vrste”. Ekran je prštao od nove, senzacionalne generacije američkih filmaša, a filmofili od Sydneyja do Osla diskutirali su nove naslove nekih darovitih klinaca - Paula Schradera, Johna Carpentera, De Palme, Hilla, Scorsesea. Američkim filmom vladao je novi, čudovišno talentirani naraštaj.

A unutar njega postojao je čovjek koji je za filmofile bio miljenik među miljenicima. Njegovo ime bilo je Terrence Malick .

Moćni debi
Te ‘79, Malick je još uvijek bio dobro čuvana tajna. Filmofili su mu pamtili moćni redateljski debi, krimi dramu “Badlands” i čekali idući film. A onda se te ‘79, Malick u Cannesu pojavio s “Blagoslovljenim danima”, ruralnom dramom koja se činila kao ekranizirani grčki mit. Trijumf je bio potpun. U konkurenciji u kojoj je bila i Zafranovićeva “Okupacija u 26 slika” Coppola je doduše osvojio Zlatnu palmu “Apokalipsom danas”, ali je Malick osvojio nagradu za režiju i pobrao hvalospjeve. Činilo se - veliki američki režiser počinje karijeru, a njegovi najbolji filmovi tek dolaze.

A onda je Terrence Malick nestao.
Terrence Malick nije snimio ni jedan film u idućih dvadeset godina. U tih dvadeset godina “novi Hollywood” se raspao. Komercijalni film preobrazili su video i multipleksi, Hollywood je ušao u konzervativnu obnovu studijskog sustava osamdesetih, ideologijom je zavladao Reagan, kinima dječurlija, a biznisom blockbusteri. Hollywood sedamdesetih postao je predmetom kulturne nostalgije. Žudnja za sedamdesetima podudarala se sa žudnjom za pametnijim i politički relevantnijim američkim filmom, a odsustvo takvih filmova mistično se poklapalo s odsustvom Terrencea Malicka. Režiser “Badlands” u tih je dvadeset godina postao ne samo filmski Salinger, već i više od toga: nešto poput šijitskog proroka Alija, mesije kojeg se čeka da iziđe iz pećine i izvede zaglupljeni film iz doline suza.

A tada se, nakon dvadeset godina, mesija vratio. Vratio se 1998. i snimio čudesni film, ratnu dramu “Tanka crvena linija” koja je mogla jedino još čvršće cementirati famu o velikom, čudnovatom umjetniku.
U eri sequela, u filmskoj kulturi kojom je dominirao infantilitet, Malick je postao Veliki Umjetnički Iskupitelj američke filmske kulture. Postao je to s tri maestralna filma, od kojih je posljednji - “Thin Red Line” - za mene jedini film o ratu koji sliči na rat kakav ja osobno pamtim.



Luč ili pozer
Mesije se, međutim, ne propituje: njih se slijedi. I upravo je to bila sudbina koja se dogodila Malicku. Nakon “Tanke crvene linije” on će snimiti dva filma koji će, po mom mišljenju, biti u najmanju ruku problematični. Međutim, Malick više nije bio režiser, on je postao potporanj na kojem opstoji američka visoka filmska kultura, i njegovo se djelo više nije propitivalo. A raspra o tome je li Malick zadnja luč američkog filma ili tek pozer opet se razgorjela kad se sredinom ove godine pojavio novi Mesijin film - “The Tree of Life” (Drvo života). Malickova kozmičko-autobiografsko-religiozno-metafizička drama predstavljena je ovog proljeća u Cannesu, gdje je doživjela neobično podvojeni prijem: na novinarskoj projekciji dio se prisutnih smijao i zviždao, no žiri joj je dao Zlatnu palmu. Dio kritika bio je suzdržan, ali su zato američki kritičari bili trijumfantni, a Justin Chang, kritičar Varietyja, one koji su filmu spočitavali pretencioznost nazvao je “lakrdijašima”.

Najveći dio anglosaksonske kritike - od veterana Rogera Eberta do Petera Bradshawa - slavio je novi Malickov masterpis, dok su drugi ismijavali Malickovu grandioznu preuzetnost, poput uvijek duhovitog Britanca Johnatana Romneya koji je napisao kako ne može ozbiljno uzeti film koji tri sata ustrajno kazuje “Gle! Kakva je slava Stvaranja!” Takva oštra podioba u određenoj je mjeri razumljiva, jer Malickov film doista jest čudan pačvork čudesno dirljivog i adolescentski banalnog, u što se može uvjeriti i hrvatska publika koja ga može gledati od ovog četvrtka. Malo film o odrastanju, malo kozmološki traktat, a najviše simfonija sa slikom, “Drvo života” otpočinje citatom biblijske Knjige o Jobu, da bi se potom radnja premjestila u teksaški gradić Waco ranih pedesetih.

U prvoj sceni, obitelj glavnih junaka O’Brienovih dobiva telegraf koji javlja da se najstariji sin - kojeg u filmu ne vidimo - ubio. Obitelj sačinjava otac ( Brad Pitt), strogi patrijarh, profesionalac u aviokompaniji koji djecu odgaja strogo, učeći ih poslušnosti, stezi i konformizmu.

Rane pedesete
Majka ( Jessica Chastain) sasvim je drukčija, eterično, blago biće, pomalo mistik i esencija čiste ljubavi. Uz njih, odrastaju i dvojica sinova: mlađi Steve je fizički kopija oca, njegov miljenik i sljedbenik. Glavni junak Jack (sjajni dječak Hunter Mc Cracken) posve je različit: šutljiv i naizgled nesimpatičan, buntovan spram očevu drilu i puno bliskiji majci.
Ovako izložen, “The Tree of Life” doima se kao sociopolitička studija američke suburbije pedesetih, poput “Revolution Road”. No, istina je daleko od toga. Jer, tu memoarsku jezgru Malick je dogradio… pa, otprilike svime što je mogao. Tako u jednoj od fabularnih linija pratimo sad odraslog Jacka ( Sean Penn), urbanog profesionalca u New Yorku koji kreće na mistično putovanje kroz izmaštane pejzaže i u zagrobnom svijetu susreće svoje mrtve.

Ono što je sigurno najzdraviji dio Malickovog grandioznog filmskog čudovišta jest - priča o odrastanju. Taj Waco 50-ih i studija opresivne, konformističke američke obitelji doista je komad velikog “filmmmakinga”, emocionalno točna, poetična i filmski raskošna obiteljska minijatura. Svi likovi su suptilno nijansirani, svi glumci izvrsni (Brad Pitt je sjajan u ulozi ideološki zaglupljenog patrijarha). Sjajno je sugerirana sloboda i nesputanost dječaštva kroz briljantno režirane scene dječačkog klatarenja na ulici.

Obiteljska minijatura
Da je taj Teksas pedesetih ostao jedini fokus filma, “Drvo života” ostao bi veliki, genijalni i bestidno privatni film, nalik “Zrcalu” Tarkovskog ili Bergmanovom “Fanny i Aleksandar”. Ali, Malicku, baš kao da je preuzetni adolescent, to nije bilo dosta. On je u filmu htio i Boga i Darwina, i Bibliju i Tibetansku knjigu mrtvih i Discovery Channel.




"Gdje si bio kad zemlju utemeljih?
dok su klicale zvijezde jutarnje
i Božji uzvikivali dvorjani?"
Knjiga o Jobu, 38, 4-7.

TILTOVI FILMA I. DIO

Brate. Majko.
Oni su bili ti koji su me
vodili do vaših vrata.
Čovjekov se život svodi na dva puta.
Put prirode. Put milosti.
Moraš odabrati kojim ćeš.
Milost si ne pokušava udovoljiti.
Prihvaća biti umanjena,
zaboravljena, nevoljena.
Prihvaća uvrede i ozljede.

Želi da joj drugi ugađaju.
Želi njima vladati.
Želi vladati na svoj način.
Pronalazi razloge da bude nesretna
dok se cijeli svijet veseli oko nje.
ok se ljubav kroz sve smiješi.
Naučili su nas da onoga koji voli put milosti
neće dočekati loš završetak.
Bit ću ti vjerna...
Bez obzira što će se dogoditi.

O, Bože!
Moj sin.
Želim umrijeti. Biti s njim.
Sada je u Božjim rukama.
Cijelo vrijeme bio je u Božjim rukama.
Zar nije tako?
Moja nado.
Moj Bože.
Zla se neću bojati.
Ne boj' se zla jer si sa mnom.
Što si dobio?

Nemoj biti daleko od mene,
blizu je nevolja...
Hajde, dobro smo.
Dobro smo.
Ne bi trebala pozivati sjećanja na njega,
Moraš biti jaka.
Znam da će bol proći s vremenom.
Možda se čini teško, ali je istina.
Ne želim da prođe.
Život ide dalje.
Ljudi dolaze i odlaze.
Ništa ne ostaje isto.
Još uvijek su ti ostali njih dvoje ( sinova ).
Gospodin daje i oduzima.
On je takav.

FILM TRAILER

Link

GRACE VS. NATURE

Link

TILTOVI PRI KRAJU FILMA

I AM NOTHING

Ja sam nitko i ništa.
Gledaj, sjaj oko nas.
Drveće i ptice.
Živio sam u sramoti.
Obešćastio sam Gospodina
jer nisam primijetio sjaj.
Blesav sam čovjek.
Zatvorit će tvornicu.
Dali su mi izbor.
Ne imanje posla
ili posao koji nitko ne želi.

Oče. Majko.
Nikad nisam preskočio radni dan.
Milodar svake nedjelje.
Stalno se svađate u meni.
Stalno ćete se svađati.
Znaš li Jack, sve što sam
htio za učiniti za tebe,
učiniti te snažnim, da kada
odrasteš budeš svoj gazda.

Možda sam bio pregrub.
Ne ponosim se time.
Loš sam kao i ti.
Više sam kao ti nego ona.
Ti si sve što imam, sve što sam želio imati.

Moj dragi dječače.
Samo ćeš tamo stajati ili?
Jedini način da budeš sretan, jest da voliš.
Ako ne voliš,
život će ti proći pred očima.

Čini im dobro.
Budi radoznao.
Nadaj se.
Brate.
Čuvaj nas.
Uputi nas...
Prema kraju vremena.
Prati me.
Predajem ti ga.
Predajem ti svog sina.

Link

Link

Link

P.S. PONOVIO SAM OVAJ BLOG JER JE TO MOJ NAJBOLJI FILM I NAJBOLJI BLOG..:))

I AM NOTHING

Ja sam nitko i ništa.
Gledaj, sjaj oko nas.
Drveće i ptice.
Živio sam u sramoti.
Obešćastio sam Gospodina
jer nisam primijetio sjaj.
Jedini način da budeš sretna,
jest da voliš. Ako ne voliš,
život će ti proći pred očima.

ŠETNJA NEW YORKOM

Povremeno sam odlazio u New York, provodeći sate u šetnji i promatranju tragedije prijelaza od usamljensoti do otupjelosti na licima svjetovnih ljudi. Kako su izgledali lišeni sreće, boreći se za puko preživljavanje u tim samotnim gudurama krutih shvaćanja!
Drugih sam dana tumarao veselijim okruženjima Washington Squara, gotovo u zanosu promatrajući majke s bebama, nasmijanu djecu kako se igraju na travnjacima, mlade ljude kako pjevaju i sviraju gitare pored fontana, njihanje stabala, vodoskoke kako slikovito pršte na sunčevu svjetlu. Sve se činilo ujedinjeno u jednoj simfoniji, mnogo života u jedan život, bezbrojni valići smijeha u jedan ocean radosti.

P.S. PASEMKA, GAME OVER, AKO ŽELIŠ DA SE BOLJE UPOZNAMO POŠALJI MI SVOJ E-MAIL, AKO NEĆEŠ NEMA VEZE, POZNAM NA STOTINE ŽENA. SMATRAM DA ĆE TI BITI NAJVEĆA GREŠKA PROTRATITI ŽIVOT NA BLOGU! PROŠETAJ MALO SISKOM I ZAGREBOM I UŽIVAJ U SIMFONIJI STVARNOG ŽIVOTA!