utjeha prolazka
dan za danom cekam na osmijeh
jedan iskreni pogled
razumijevanje za sitnice
koje su nevazne a tako bitne
tu u meni jos tvoja slika bdije
zamišljam te da si sretna
da nije moglo drugacije
prokleta sudbina umjesala prste
jedan svijet razdvojila na pola...
gledam sunce kako svojom toplinom grije
zatvorim oci i sjetim se tebe
slusam vijetar koji mi sapuce
prolazi sve samo ljubav ostaje
dodirnem zemlju i nadjem kamen
hladan je....darujem mu malo svoje topline.
pokazala mi da nista na svijetu
nije nevazno i bez neke uloge
nestala si sa pogledom
bila si nesretna jer me ostavljas samog
nezasticenog u srcu gdje bol nosi tvoje ime
tu kraj mene sad svijet se prebrzo okrece
ne gledam vise lica
gledam osmijehe
gledam ljubav...
prebrzo se nestaje...
18.04.2015. u 13:42 | Dodaj komentar