božićni darovi

srrrk...

razbija me tjedan.

nekad ne kužim jel' mi stalno takav speed pa samo nemam uvijek jednaku forcu..ili je zbilja nekad previše.

Meni danas petak.

jebanjekuracpičkagovno
(psujem)

jer je zapravo utorak.

bez nade za markiranje.

Uhvatim se sinoć kako opet razmišljam o smislu dok u 22h polukrepana na parkingu sjedim u autu i plaćam račune prek moba.

ma tak je božo...život ide dalje! pa i ovaj blog ima svoju prvu i zadnju stranu...netko mora bit i u sredini?

i onda si mislim..ok je.
Barem sutra ne moram negdje stajat u redu za plaćanje istih.

Grlgrl Mai.
Žao mi je.

Mama mi je umrla kad mi je bilo 24.
Davno.

hvala božo! da, fakat kad izgubiš majku sa 24 onda je to veliki gubitak...no opet i tada si već formirana osoba...roditlji imaju svoju važnu ulogu dok smo još klinci...no važni su cijeli naš život! istina je da će se u budućnosti to prilično promijeniti (već jest) tako da naša djeca neće biti takva prema nama kao što smo mi starije generacije bili prema svojima! no,kak veli onaj..nigdar ni bilo da nekak ni bilo...etc...

Ne poznajem kapitalne gubitke.
Sumnjam da ću ih preživjeti, zato suosjećam i žao mi je, ali se i divim što ljudi hodaju i funkcioniraju kada ih takvi gubitci pogode u životu. Ti, Božo, nosiš i vučeš.
Mai je i dalje topla i velikodušna osoba.

Sebe vidim kako cvilim kao životinjica, razbit će me.
Već se dugo toga bojim.

Izgubiti roditelje je prirodno

Ja nisam naučila nositi to.
Valjda od nekud čovjek dobiva snagu, od djece pretpostavljam.
Mai se zahvaljujem na strpljenju i pažnji, koju ima za druge ljude, u prilikama kakve jesu.

tužno..vuče masu misli o smislu i bla.. ali je prirodno.

Smrt brata još nisam prihvatila u potpunosti.Nekako..drugačije je.

Neobično je pomalo to što te nitko ne pita možeš li ti to prihvatiti ili ne.
Tresne te i kvit.

Tako valjda bude i kad vlastita navrati na kavu.

Nema tu "pas pojeo pozivnicu"

Sjećam se.
Spominjala si.
Vodim o tome računa, kad mi je moj govorio da ide na fitness, a ja spominjala na blogu kako ga zafrkavam za triko, nisam htjela kazati odmah o kome se radi, koga zafrkavam za triko, kada si me pital jel mi dečko ide na fitenes. Iz poštovanja.

Nego..ne mislim da su smrti bliskih nam ljudi isključivo gubitak.

skužila sam.
:)

nakon toga preciznije možeš graduirati "podnošljivo", "gubitak" i "bol"

Meni jednom tata bio bolestan, raspala sam se na poslu, dođem u bolnicu, a on mi vadi iz džepa bunt eura i veli evo ti čuvaj to, a ja sam se smanjivala pored kreveta, jedva mi je nos virio, strašno sam se smanjila od žalosti i straha. Doktor mi je dao profil, nije me gledao an face, a ja sam se opet smanjivala, ali sam bila bez duše. Evo, stari se oporavio i dobro je što je tako, ali nestane neki dio čovjeka i nikad se više ne vrati.

Tako je slično bilo i s bivšim suprugom. Potpisala sam papir u trudnoći da ga može "otvoriti", znajući da može ostati na stolu mrtav, jer je druga opcija bila da ga vodim kući umrijet. Bila sam u 7 mj. trudnoće.

Hodam hodnikom bolnice na Rebru i najnormalnija stvar je bila vidjeti čovjeka kako plače, prolazi pored mene, i ne da se smetati, jebeš sve, da jebeš sve- svijeta nestane.

I dio čovjeka nestane.

Zato se ja bojim kapitalnih gubitaka.

Dok se god imaš za nešto boriti dobro je.
Zato su djeca.

Ma..i život je predivan Paske.

svaki kurčev utorak-petak je predivan.
Jer udahneš mirise, otvoriš oči i osjetiš zrak dok koračaš.

Ugodna je južina. Kroz kosu.

Mama mi je umrla u veljači.
Sažela je sav žal za životom u jednu rečenicu.
"Znaš..baš mi je žao što neću vidjeti proljeće"

Mudrost.

a mi provedemo proljeća ovdje u drkicama oko toga tko je rekao bla a tko ble :)))

Pijem vino.
Idem leć.
Laku noć.

ajd.

Ma, treba to sve razbucat, dok ne bude kao usb direktna komunikacija.
Stari smo.

btw, dobro te mimsi klepila.
Nisam vidla zbog čega.

aj sad dok smo fino raznježene reci da patiš što nismo prije.

:)))))))

Imala je priliku i iskoristila ju je vrlo emotivno.
Nemam primjedbi. Imam razumijevanje.

Koje? Ovo. Ja sam uvijek bila korektna osoba.
Problem je kontinuitet na kojeg utiče puno elemenata.
I to je isto prirodno.

ali bi je svejedno malo pomilkila žaračem..

Nikad na slabijeg ne idem žaračem.

Umjesto žarača izvučem razumijevanje iz pete i mislim da je to pravedno i dobro tako.

Kupila ja hrčka.Mislim si..mala je beštijica i nije neka drama oko nje.Ako joj bude dosadno kupit ću još jednu pa nek se druži..
Al' istog spola da baš nemam hrčkodrom za dva mjeseca.
Veli meni žena u dućanu :"Ooo..muški mogu skupa.Ženke jok.Mlate se"

Je..sve su slabije:)

Nemoj dva. Pročitaj forume.
Vrlo su krvoločni jedan prema drugome u malom prostoru i mijenjaju percepciju vlasnika o tome koliko su slatki.
Često ih više vlasnik ne može gledati, nakon što to vidi.

Jedan je sladak. Dva su pokolj.

Moja je procjena da s emotivnijim osobama od sebe, nemam o čemu dok ne dospiju do pozicije za komunikaciju.
Gospođa me ne ugrožava da bi me isprovocirala, ili da bih joj trebala nanositi javnu sramotu ili emotivnu povredu.
Mislim da je to ok situacija.

Neka je.
Već se vidim kako je držim iznad uzavrelog kuhala za vodu kad više ne budem imala ništa za zaplijeniti kao poticaj učenju.

Ali razumijem i koliko to može veseliti nedužnog promatrača :-)))

uzmeš ti sebi malo puno prostora povremeno.
ljudski je.
kao i milkenje žaračem ovih koje to nekad zasmeta.

Jel pričamo o djeci, hrčcima ili kolegicama s bloga (kuhalo ima uski otvor, zar nije primjerenije zamahnuti prema nego držati guzatu iznad?)?

hrčak je iznad kuhala.

Nastojim biti na svom blogu. Da mi vidiš ignore listu.
Najbolje bi bilo da me netko pošteno zbari, da me se riješite :-)))

Ok, hrčak :-)

bude.
polako.

Veselimo se :))))

Kako i ne bi tako pristojnoj lomači :-)))

hehe

jooj..idem.
sutra je kurčeva srijeda/subota.

baj

baj

eto, tako to lijepo pričaju pametne cure koje se ne vole, al se poštuju (ko neprijatelji)...