put i povratak

o njima sam jucer htio pisati. ali nisam. mozda i bolje. da ni necu.
jucer sam gledao jedan lijep film. podsjetio me na nesto sto sam htio pisati. ali necu. mozda i bolje. ili jedino tako?
...
(http://www.filmski-programi.hr/program_detalj.php?id=942)
 
ipak,
obzirom na granicu covjekove slobode i slijedjenje nekog samo njemu danog puta, moja stara dvojba, 'koliko je vjetar jak, a koliko su jedra slaba?', ono sto tako ispunjava u svemu ovome, je to istrazivanje, no odabrala si jedan nacin, a ja drugi, stoga i jest istrazivanje granica. ili je pitanje zapravo nesto drugo, impozantno i dovoljno veliko, ili bismo zamijenili uloge ionako? premda je umorno, cekati nase slucajnosti na koje cemo se oslanjati, a ujedno s druge strane zeljeti biti Ikari, i Luciferi, u svesrdnom angazmanu da se izazove sudbinu. opet, ako se ne izazove, kako ce se znati, bi li uistinu nebo pozeljelo pasti, kad bismo se voljeli?
 

iliti šbbkbb.

je wr, hedera isto, stvar nije posve takva, jer u samoj jezgri ideje 'izazova sudbine' stoji postavljanje sebe u polozaj gubitnika. to je onaj sloj ispod. koji mozda postoji. a mozda su u sumi...?

hm koelo, neurednije nije lose, kafka je ono sto me plasi...

obilazim weblog, postao je nekako zamoran, cini mi se da citam modru lasti i samo poneki pametni... znas da tvoje uvijek citam, da ne mislis zasto ne komentiram... zasicenost, sjeta? ne znam, samo se skupilo... pusa ti dragi putnice ;*

(uvijek dobrodosla, koka.)

negdje sam pročitala kako je sreća umijeće kako biti zadovoljan... ;)

koelo, sad si me malko utjeshio... ahhh idem iskoristit taj utjesni filing pa pobjec jer poslovi me traze i iziskuju.... srdacniji mahmah, negolibise iz loga zakljucilo, saljem posjetnicima. :)

hedera, pa po logovima bi ti covjek rekao da si presla tu razinu pa da vjerujesh ipak svem sto pise?! :)) pouzdrauljeni...

neke stvari nikad ne naučimo, i ti zar ne? :P

coelho, tebi pusa jer me uvijek nasmijes ;) ;*