put i povratak

cuje se samo njihanje i kronometri. tamna smedja svjetlost, stari namjestaj.
iskrenost sa sobom i drugima je dobra. u toj iskrenosti je priznanje da ne vidimo sudbinu. u toj iskrenosti, kao i kad se zapitamo kad ce, i na koju stranu kuglica pasti, valja uzeti sve sto nas motivira zajedno. ne priklonit se pojedinoj strani. to je moj put, nacin i izbor. zelja vuce na jednu stranu, ali uzburkava nemir. zivot kao tiha rijeka vodi na drugu. kuglica je na stolu i kotrlja se cas na jednu, cas na drugu stranu. kuglica kao da je na stolu neke barke. a ravnoteza je upravo to, i tako ju ja vidim. ne mogu negirati zelju, ne mogu negirati strah. valja ih dovuci skupa da zive u tom mom zivotu, nekako. ono sto nisam isprobao zelim probati. probao sam mir, probao sam i pustio da me zagushi. nemir ionako nikad sam po sebi nije trajan, kao ni mir. trazim obecanje trajne zelje. osjecaj da moram raditi kako bih odrzao njeznu ravnotezu. ispunjenje trajnosti gledam kao ucjenu propadanjem. pomalo radikalno, no jedino tako mi se cini moguce. jer, moram uzeti u obzir sve sto zelim i sto osjecam. i uciniti ono sto zelim, i ponasati se kako se osjecam. ako osjecam strah, osjecati strah. sto me nece, bar mene, opravdati da ne ucinim ono sto bih zelio. zivot je uistinu igra. mir dobivam kao spoznaju da sam spreman riskirati. a povjerenje u intuiciju, zar nekad promashi? ne znam. ili je ona zapravo nasa priroda koju trebamo ostvariti, a sve ostalo je skretanje s puta? ali, onda je to isto tako i ova zelja koju imam? no, radish kako mozes. i ja isto.
pokusavam uskladiti strepnju i zelju. nazivajuci strepnju poticajem za trud i ulaganje ... mogucnoscu one potrebne ranjivosti kojom bi odrzavali cjelinu. shvacajuci sumnju kao dijalekticku antitezu onog trajnog odnosa kojeg bih zelio. kao onu koja bi omogucila da isti uopce moze trajati.
mozda sam ostao sam u tome. a mozda sam i bio.?
 

hm..postoji li obećanje trajne želje?

(onda smo prle i kakoseonozvase... eeee jastreb, jastreb ...)

kako znati postoji li stogod ako nema eksperimenta? je li macka mrtva ili ziva ne znas prije nego li otvoris kutiju. obecanje postoji, cim ga mogu smisliti, pitanje je postoji li ispunjenje istog.

jednom sam neš eksperimentirala i zamalo eksplodirala :PPP

svi smo tako ... ali opet, zar ne cinis to svaki dan?

sad sadržaje pipeta dobro proučim, ili mi se čini...hm

hehe da, ne sumljam. pa cilj nam je znat kud ce nas sto dovest. a opet, malo je to umorno zivit u zivotu kojeg ono full znam, kaj nije? pa onda se oslanjam kako reko, na ono kaj bi nekak htio? kaj nije to nesta sto odredjuje nash ono, pravi put?

al uvijek neš opet pobrkam, kemijski elementi mi izgleda nisu jača strana, ma kako ja mislila suprotno :)

hah, pa mozda je taj tvoj zapravo explozivni put ... pomiri se s tim. lol ;)

:) ko onaj lik iz Mapetovaca buuum.