put i povratak

bas onu koja bi me uvijek znala drzati zaljubljenog ...?

Da li je to zbog kiše i sivila ovog današnjeg dana il' nešto drugo u mojoj duši se zbiva? Ne znam. Jedino što znam je da ništa više ne znam.
Želim ti reći kako mi je danas hladno. Hladnoća dopire iz nutrine u kojoj vjetrovi istočni pušu donoseći sibirsku hladnoću. Drhtim i žudim za dodirom tvojim koji bi mi donio utjehu i toplinu, zraku sunca možda.
Želim ti reći da te volim, ali se bojim kako ću riječima razbiti iluziju našeg nedefiniranog odnosa.
Želim ti reći kako te želim, svim srcem i uzdrhtalim tijelom.
Želim slušati tvoj baršunasti glas i osjetiti tvoje snažne, muške ruke na mome svilenkastome tijelu. Želim da me miluješ, poljupcima žariš, dodirima dražiš. Ćutim miris tvoga losiona, tvoj dah na pregibu ramena i vrata. Bradavice mi se krute, a vlažnost prodire iz uzavrelog međunožja. Plameni jezici iz najdublje dubine šire se poput požara obuhvaćajući me cijelu. Ne mogu se obuzdati. Drhtim izgarajući od želje za tvojim dodirom, drhtim od hladnoće stvarnosti.
Samo si dvije ulice dalje od mene. Zovem te. Hladni glas govori: «Mobilna stanica nije uključena.»
U jalovom bijesu iz mene prodire sirova strast i tresnuh slušalicu.
Nikada te nema kada te trebam, kada te želim. Osjećam žalac mržnje, jer ja sam uvijek tu.
Možda sam dobila što sam htjela.
Sigurno ne znaš kada sam te prvi put vidjela, u sumrak hladnog zimskog predvečerja. Vidjela i poželjela. Puno godina je prošlo od tada.
Sada te imam. Povremeno. Onda kada ti to hoćeš. I to me izjeda. Jer i ja želim tebe. Više nego što misliš, više nego što sanjaš, ako uopće sanjaš.
Možda ne znaš, jer bojim se reći. Bojim se reći glasno koliko mi trebaš, koliko mi značiš.
Ti želiš snošaj, obični, prosti, da ne kažem vulgarni.
Ja želim ljubav, tjelesnu ljubav.
Razlika nije samo u riječima.
Bojim se govoriti na glas, jer ne želim ostati bez tebe. Ne, neću te odvojiti od tvoga života, jer ne možemo trajati u dvoje. Ne dam ni svoju slobodu, koja je možda imaginarna, al' ulijeva mi samopouzdanje, makar i varljivo. Želim samo da si češće tu, uz mene. Želim šutjeti u duetu. Želim ti pjevati. Želim da me držiš u zagrljaju i poljupcima sušiš moje suze. Želim dio tvoga mira, tvoje snage. Želim ti dati dio svoga nemira. Želim se ljuljuškati u zvuku tvoga glasa. Želim…
Želim mnogo više no što mi daješ. Zbog toga morat ću otić', daleko od tebe, tražeći smiraj u nekom' il' nečem drugom.

zar je moguće drugačije? ;)

da ,,,, drzati zaljubljenog,,, da to je cilj,,i s vremenom se lagano navikavati na sve vrline i mane,,, i s vremenom se hladiti pa opet zaljubljivati,, da, to je definitivno cilj,,, osim ako ne shvatite s vremenom da to vise nije to,,, ili mozda je,,,ali vise ne ide,,,,,pa ponovo pokusavati,, jednom,, drugi puta,, treci,,,, i tko zna koji,,, pa onda shvatis da je to, to,, ali vise jednostavno ne ide jer nakon 100 godina shvatite - neslaganje karaktera,,,