nema bloga

Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Napisati, na primjer: "Noc je puna zvijezda
Trepere modre zvijezde u daljini".

Nocni vjetar kruzi nebom i pjeva.

Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Volio sam je a katkad je i ona mene voljela.

U nocima kao sto ova, drzao bi je u svom .narucju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me, a katkad sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim te nje njene velike nepomicne oci.

Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema, osjecaj da sam je izgubio.
Slusati beskrajnu noc bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.
Nije vazno sto se moja ljubav nije mogla zadrzati

Noc je zvijezdana i ona nije uz mene.

Ista noc odjeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.

Vise je ne volim, zaista, a koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.

Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.
Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju.
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje..
I ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.

Pablo Neruda

Eh, ja sam na prvu pomislila po boji pjesme da bi mogao biti A.B. Šimić, ali nakon dva stiha bilo je jasno da će on to uširoko. Baš je to slatko napisao :-). Sviđa mi se ta mješavina melankolije koja malo bolucka i čežnutljivog listanja po sjećanju. Ljudski je to. Hrabro je on to istresao na papir. :-)

Da, bas onako jednostavno ljudski.