put i povratak

kupio ja bicikl. danas fini, za 300 kunica na jakusevcu. hm, hm. reklibixmo slucajno. jer, ipak je srijeda i ponuda je slabashna. a opet... posljedica je to bila tog da ga nisam kupio u nedjelju kao i tog da sam si to trebao. kao i tog da sam znao kolko para kostaju i kolko hocu dat. i tako jos svastanesto.
odlucnost: mogucnost da se prihvati odgovornost za posljedice svojih odluka. pomaze manjak predrasuda. pomaze i spoznaja da nitko drugi i nista drugo nece napravit nesto umjesto nas. odluka o cekanju ili djelovanju samo je nasa...
drugi primjer, al posve obrnut prethodnom: gledam ja tako tih dvoje sto se gube i traze. pa si mislim, boze moj, tuzno je to doshlo, jer, ocito ne mogu drugo negoli s entuzijazmom i nadom se srest. inace je besmisleno? ali kako ce sad stvorit spontanost nakon takvog tereta ... povijesti? pa reko, da vidim, sto veli, mudrijash, pa vrtim sibice, stapice od stolisnika (Achillea millefolium), i veli on meni hladnokrvno, mrtav-ladan: 63. Pa kud ces jadan, reko s tim 63?! pa ne ide to samo tako... ?! I tako zbunjen i utucen, ali kako sam i ocekivao, ionako ti ne moze rec nista sto vec ne znas, pa onda mislim: pa da, kak sad, nakon sto smo vidjeli koliko i kakvog (ne)povjerenja si mozemo dati, nije bas puno bolje ni bilo za ocekivat... I tako ja idem prckat po stvarima doma i neki ostatak pince u nekoj vrecici s maminim uskrsnim poklonom, djecja knjizica: 'Skrovishte za mishicu', dobro, ok, nego onda i neki ono religiozni listic... pa prelistam cisto da ne metnem u recycle bin za papir odmah, i ocekivane pateticne religiozne tricarije, al onda gledam i slucajno nesto negdje prica o nekoj ono ljubavi, u bogu. Mislim, da se razumijemo, bitce da sam uistinu ocajan, jer bih svakom tko mi trkelja takve stvari inace pljunuo u oko, al fakat, fakat me taklo... pa da. Naime, kad iscrpemo ljudske razloge i motive, oni se iscrpe i ugase. Pa pomislim, jes, tako je to nekako, kad nije ostalo nista da te motivira, a i dalje znas da nisi ispunjen, kao sto izgleda ona depresija orazumljivanja nakon sto svrshish, kad stvarnost zasjeni san, onda je produbljivanje, znanje da je ispunjenje dublje i drugdje, jedino sto daje neki oslonac...

[ Jer, ja ju nisam birao. Privlacnost je uvijek tu, neovisno o stvarnosti i snu... ]
No, ne vjerujem ja samo tako svojim spoznajama.. pa reko da ja to malo profiltriram kroz praznovjerje, pa veli ono meni: 7-19... eh, da, slatki slatki 19... :) 
(btw, Army, i 19, hehe, pa podsjeca me to na onu smijeshnu pjesmu iz davnine, zacetaka rappa, tako nesto doxmo se kao klinci ucili headspinove na kartonima... rece: 'In World War II the average age of the combat soldier was 26... In Vietnam he was 19.' ... )
sta rec dakle o svem tome?, ... o tempora, o mores.
naklonost je, dakle, kameleon. hm, sto me pak sjeca BoyGeorgea, njegovog/njezinog CultureCluba i one, Karma Chameleon ... hmmm, a mozda da stanem sad?...
?


$
Kroz ove noci
vodi me samo jedno:
jedno, u nama.
$
 

gdje završi..joj,joj..a počelo s biciklom!!!..:)

a staces, kad je taj decko bio tako pitoreskan ;)))

heheheh..da ...treba to i isčitati,znaš..

nemoj stat, nastavi :)

Banuo sam jutros u odjel računovodstva i uhvatio ženskice nadvijene nad nečim što se nalazilo na stolu. Skočile su i zagradile stvar leđima. Ne volim te konspirativne ženske spike pa sam podviknuo na njih: Što je, što ste se stisle.., ko da je četnik uš'o u selo. One se razmaknu i propuste me do nekakve bjelkaste nakupine u teglici.

- Tibetanska Gljiva !!!!

hedera... :)))))) kewl. :) ,,,a mogo bi tko zna kud bi dosho na kraju. (vjerojatno do spoznaje da trebam ic pripremit neko predavanjce ili uzgojit kakav kristal? uh, hm, glede odlucnosti, naime, i slijedjenja karme ..., ehhh :(

lot, veselish ...

ja sam jucer prala kamenje za svoj kamenjar, procvast ce mi ruzmarin ovih dana a ljubicice intenzivno mirisu... ato sam ono htjela reci? zbunj...

brala, mislish, koka? ili bas prala? btw, meni se ruzhmarin naposljetku iscrpao od cvatnje, pa ga sad mogu presadjivat, aj guess.... ?!

hehehe..koka...pa htjela si reći da vjerovatno..znaš...da,da..ono.

prala... vodom i cetkicom ;) veeeeliko je, jedan skoro ko ja ;)) bit ce samo dio na hrpici, uz neku pustinjsku travu i cuvarkuce, a ovo veliko razbacano posvuda... ruzmarine sam tek zasadila, jos su mali i zabranila sam mladjoj kceri da se udaje dok ne narastu da ih je dosta za cijele svatove (da me ne ostavi prije reda) ;)

Kad završi jedna noćna mora, druga započinje.
Konkretno, kada napokon prestaneš patiti za nekom osobom, počinje ona druga mora - život bez te osobe.

hehe bas su mi zgodne ove botanicke rasprave :)) velik kamen kao ti? ajme, pa jel' ga bar onda nosorog nosio ? ;)) /btw, hm, malo otrova me udara iz podsvijesti: nego ako bi ti se mladja udala, onda bi mogla otic od nosoroga?! jel' se ti to bojish mogucnosti slobode za tu odluku, mozda?

lot sad me zbunjujesh... kad prestanesh patiti za jednom osobom, to je onda kad si s njom, ili?

pril ne bi bilo zanimljivo kad bi unaprijed znao kraj /barem meni/ ;)

je imas pravo... nemre nas zaintegrirat inace... odoh sad pomalo k tome ciji kraj moram sasvim jasno predvidjet. poslatit recimo ?:)

Sposobnost doživljavanja ljubavi ovisi o funkcioniranju živčanog sustava, a ono je u najvećoj mjeri uvjetovano genima


Biti sretno zaljubljen divan je osjećaj, jedan od najljepših koje je čovjeku omogućila evolucija. Ljubav je evolucijski mehanizam koji su geni tijekom milenija razvili radi produženja vrste i stvaranja malih kompaktnih ljudskih zajednica čija je svrha olakšavanje ljudskog opstanka. Te zajednice poznajemo pod nazivom obitelj.

Mnogo je vrsta ljubavi, a svima je zajednička želja za trajnim kontaktom s predmetom ljubavi. U ljubavi ima i egoizma i altruizma i teško je reći što od toga preteže. Možda ipak egoizam: čak se i činovi najveće požrtvovnosti u korist drugoga mogu protumačiti egoističkim porivom "ako te ne mogu imati uza sebe, ni moj život nema smisla, pa ću radije umrijeti spašavajući te".
Koliko je puta nesretni zaljubljenik čuo savjet "što je se ne okaneš, zar ne vidiš da te ne voli" ili koliko su puta nekome rekli "zašto se u nekoga ne zaljubiš umjesto da samo kukaš što si sama". Ne bi li bilo divno moći se zaljubiti po volji, kad god se osjetimo osamljenima? I to ne u bilo koga nego u osobu koja nas najviše voli i koja bi nam objektivno mogla pružiti najviše? I odljubiti se, po volji, čim nam druga strana počne praviti probleme? Odgovor je jednostavan: evolucija se odvija kroz selekciju, a selekcija kroz borbu. Za ostvarivanje glavnog cilja evolucije - produženja vrste - nije bitno da baš svaki pojedinac sebi nađe par, a kamoli da u ljubavi bude sretan. Dovoljno je da se to dogodi većini pojedinaca, a oni koji ostanu ljubavno prikraćeni moraju se sami snaći - evolucija se ne bavi manjinama i iznimkama.
Da bi prenio svoj genetski kod na iduće pokoljenje, svaki gen mora "dokazati" da je dovoljno dobar, a to se događa kroz borbu za seksualnog partnera. Ljubavna privlačnost najvašniji je adut u toj borbi, a taj je adut biokemijskog karaktera. Naime, sposobnost jedinke da privuče i "osvoji" drugu jedinku sastoji se ponajviše od moći da u drugoj jedinki izazove izvjesne biološke procese, koji će izazvati želju za bliskošću. Emocija ljubavi skup je električnih i kemijskih procesa koji se odvijaju u organizmu pojedinca, a voljena osoba je ona koja je tom pojedincu izazvala dotične procese, zvane osjećajima. Sva ona stanja svojstvena pojedinoj fazi ljubavi, nemir, strah, želja, borbenost itd., imaju svoju biološku podlogu.

ahem, lot.... pogled na svijet odredjuje svijet. mozes ga gledat tako i zvat stvarnim, a mozes i drugacije i podjednako ga zvati stvarnim... pitanje je jedino sto te vise ispunjava. neke stvari ne mozes objasnjavat, pa su one podlozne slobodnoj i proizvoljnoj interpretaciji, IMO.... 99% dozivljaja, i 1% dogadjaja... kazu da je zivot. pa stoga, vazno je kako ga dozivljavamo, zar ne?

da, nosili ga sin i nosorog... a ne pusta mi se malu da ne ostanem sama s njima dvojicom... putnice dragi, kad ptici odrezes krila ona ne moze poletjeti... ni ovo ne bi bilo rjesenje ;(

koka bilo bi... udaj djevojcicu, pa plovi snom pravednika, mislim, tako bi to racionalno-sanjivo trebalo biti... pusa kok, idem po sir i vrhnje na plac. :)

uz sir i vrhnje fino pase mladi luk, ako se ne namjeravas ljubiti ;)) meni ne smeta... puseeee ;****

zaboravih napisati kako je achillea millefolium tako nježan...