Dan spaljivanja udova
Izuzetna, golema količina
infracrvenog, teškog zračenja.
Mokri udovi gorješe -
nezaustavljivo.
Na vatru sam stavljao još.
Vrućina je bila neizdrživa,
oganj sve veći
i veći.
Čelo je peklo jako
i ruke i noge, bez kapi znoja.
Bez perspiracije,
bez daha.
Ni dima nije bilo.
Plamen je snažno konzumirao sve.
Užareni pepeo.
Hladna zemlja.
05.04.2005. u 17:07 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
a gdje je bio pozar?
Autor: LanyaKorsakova | 05.04.2005. u 17:07 | opcije
Kod mene. :) Ali kontroliiirani. :))
Autor: Jitterbug | 05.04.2005. u 17:09 | opcije
jebal te vrag...ti to o samokontroli???
a kaj ti je pak to trebalo ;)
Autor: LanyaKorsakova | 05.04.2005. u 17:10 | opcije
jebal me vrag? :))) *Vraže*, jesi pročitala ovaj Lanyain komentar? xexe. Al nije metafora... *stvarno* je bil požar (kontrolirani). :))
Autor: Jitterbug | 05.04.2005. u 17:16 | opcije
erhm..:) moram malo razmislit o ovom. sad sam u nekom cudnom stanju ratsresenosti. (nekom koje boli:) )
Autor: kolajah | 05.04.2005. u 18:07 | opcije
Hvala Coelho. Iskreno. Uvijek je lijepo i ohrabrujuće čuti lošu kritiku od samog Coelha. Odmah se čovek nekak vrednije oseća.
Autor: Jitterbug | 05.04.2005. u 22:58 | opcije