put i povratak

ilivam:
'Iskreno, najiskrenije' ,
'Pripremljenost je sve' ,
'Einstuerzende Neubauten Strikes back' ,
'Violently Unhappy, i EndOfTheViolence2-Wannabe' ...
(i jos neke mogucnosti)
 
Kao prvo da razjasnim, pisem jasno zato jer mi je vazno... to kako mislish i kako se osjecas. I to manje zbog tebe, manje zbog neke empatije. Puno vise zato jer je to meni vazno. Tocnije, mozes ispravno u tome procitati zelju za kontrolom. Da, mir mi daje cekati uz ideju da smo bliski puno vise nego da nismo. A uzevsi u obzir moj sadasnji bijes i bas onako tjelesno-jaku potrebu, grch pace, za nekim pomakom, za nekim djelovanjem, krajnje mi je nevjerojatna ideja da cu moci sutiti u tisini... pa onda bolje i ne pokusavati, ako znam da ne mogu, je li...?! Premda bi u sadasnje nasilno jakoj zelji to mozda bilo ispravnije. Jer cini mi se da ne znam bas sada biti blag, a kao izgovor nalazim da me ljutito puca hladni mars iz vodenjaka.
Uglavnom recimo to ovako: bio sam u nedjelju na Jakusevcu. I trazio sam si gradski bicikl. I sestricni. I kad bismo dosli do nekog zanimljivog, premisljali se oko cijene, dosao bi covjek koji bi izvadio novce i kupio ga. I tako dva puta. Tri. Kriva procjena. O cijeni. Tocije, predrasuda. Ali to je bio samo dio, drugo je cinjenica da nisam bio spreman. Primiti. Jednostavno nisam bio odlucio da cu ga uzet, tada.... Mislim znam da cu si kupit gradski bicikl, vjerojatno rado bas takav. I znam da mi treba, i sto mi treba. Ali jednostavno ... nisam. Isto tako i jucer u TurboSportu... ma, imaju neke jaknice na popustu. Pa mi je izgledalo kao bas povoljno, i probao i sve. I mislio mislio duuuugo. I opet nista. Izasao bez ista. ?! Hmmmmm..... I bijes je posljedica zelje, silne zelje za necim, za sto u biti nisam spreman. Sam ja, sa sobom nisam spreman. Ni za tako jednostavne stvari, a gdje ces neke druge... mada je sve to isto. Vjerujmo u skladnost i sinkronizaciju. Jer stvar radi.
Imali su pravo. Dvojba je dakle uslijed nepripremljenosti.
Divna je to bila prica o maloj jogunastoj razmazenoj princezici tako romanticno njeznoj, i o toj vrucoj i hladnoj zeni koja jasno zna sto hoce, a obje koje hoce nesto od mene... da bila je to lijepa prica. Ali uvijek bih ju ostavio da postoji samo kao prica. Nikad joj nisam pustio blizu. No, to ne bih mogao vidjeti toliko dugo dok je ona sumnjala u sebe. Zaista, nikad nisam zbilja poceo vjerovati u taj nas ladanjski zivot, nikad joj nisam zaista dao mogucnost... Uvijek je tu bio taj stari, stari san koji je popunjavao to mjesto mog sna o buducnosti. Taj san koji je bivshi. Onaj s bivshom. Da, nedavno sam u novinama procitao kako je 'sveta stolica upraznjena'. (BTW, zar ne zvuci to glupo do bola?) Da, treba ispraznit stare misli, kako bi nove rasle. Einstuerzende Neubauten. Dati prostora da novo raste. Stare zgrade su neprikladne, rusenje kuce na Zumberku. Pa i to proljece, jer treba dati da pupaju, treba dati da iznikne...
Da, tako nekako... Uglavnom, dobro je biti spreman na ostvarenje zelja. Jer nismo bili spremni. Zelje su bile jako lijepe i sjajne. A opet, vidish li se, vidish li nas kako zivimo to sto smo prepoznali da zelimo? Priznajem. Da, priznajem, cesto nisam vidio. Bilo je trenutaka kad bi mi bilo gotovo posve jasno i zbilja skoro stvarno. A bilo je i tih drugih, u kojima sam se gubio. Pa mi je drago da mi je jasna sutnja. Hm, a mozda mi i nije posve drago, jer znam da znaci ni ti sebe ne vidish kako zivish to sto zelish. Puno je stvari koje ce ostati kao izvori nesigurnosti, cak i onda kad si priznamo da je tren da se i ostvaruje zeljeno... Lako je nabrajati, i vec ih gledam: kako naci zajednicki sklad poslova, mjesta, prioriteta onog u cemu i s cim zelimo zivjeti.... Mojih potreba za naobicnim i tvojih za lijepim. Mojih i tvojih potreba za lutanjima, koje se tako cesto mogu razilaziti. Kako naci sklad svega toga? Strah tu treba ostaviti za poslije. Vidjeti se skupa je ono sto moze rijesiti sve. Zbilja. Vidim li te, sada? Vjerujem da da. Sad te vidim. I vidim kako tom novom snu dajem da izraste. Pustam te, naposljetku, blizu, pustam te da postanesh stvarna. Pripremi se...
Grlim te dok cekamo. (Da, ta sumnja josh grize, hocemo li ikad uistinu biti spremni za ostvariti te nase zelje?!)
A svima drugima saljem osmijeh, velik kao dan.
 

Naslonjena na prozor pogledom je tražila horizont.
Vjerovala je da se ljubav rađa prvim svitanjem.
Sklopivši oči čekala je sunce.

Ispružila je ruku i dotaknula mrak.
Suza na obrazu postala je zvjezdano nebo.

Naslonjen na prozor pogledom je tražio horizont.
Vjerovao je da se ljubav rađa prvim svitanjem.
Sklopivši oči čekao je sunce.

Ispružio je ruku i dotaknuo zvjezdano nebo.
Suza na obrazu postala je svitanje.

... i hoće li nam ijedna poslije blizina biti tako bliska kao ova daljina...

ma pustite sve,,, mene je prije dva tjedna puknulo jako jako po glavi,,, i sada,,,, sada jedino sto mogu reci ,,moja kosulja je meni najbliza,,, i nema druge,,,,jos samo da rjesimo papirologiju,,, nazalost tako to ide,,,, ali ,, gle,,, suncan dan i osmjeh,, to je sve,,, vrijeme cini cuda,,,,,zivim za taj dan kad ce vrijeme uciniti cudo i pustiti da taj divan dan i osmjeh imaju smisla,, jednom, nekad u buducnosti,, a do tad......eto tako

op. Einstuerzende Neubauten = u sebe urusavajuce novogradnje
/ zapravo nema veze sa rusenjem starog i gradjenjem novog, vec sa losom izvedbom novih nastambi/ bas mi je pao na pamet moj prokisli cosak/