d-IVA-n DAN !

  Jucer se vratih, jos mi stoji ona prepoznatljiva teska gruda u njedrima.
  Boli kad ga ugledam, a ne mogu iscekati da u daljini sjaji, izmedju krsa i ljeska se i veseli ka´ dite jer mu dolazim. I tesko mi je, uvik i gusi me ta hrpetina pomijesanih osjecaja i nekako mi je mazohisticki lipo.
Onaj tko ne (pre)poznaje taj osjecaj, neka ne cita dalje. Razlike se privlace, ali spoznah da sve ima svoje granice. Onaj koji voli ravnicu, a more ga ne dotikava, ne moze shvatiti snagu oporog kamena i moc plavetnila. I beskraja. I jake tisine. Njemu je to nezanimljivo, a ovom vitru u meni neshvatljivo.
Parkiram auto, trceci odnesem torbetine u kucu i jurim niz cestu, kao da ce, zakasnim li vise od 7 minuta( to je prag tolerancije) nestati. Nosim mu svu sebe i teske su mi ruke, puno je toga olovnoga. I onda uronim rukama u nj i trudim se sto dulje zadrzati bujicu i spoznaja da su mi oci vec pune suza mi je odvratna jer mrzim sama sebe kad placem. Pa mu pricam sve sto se dogodila od zadnjeg susreta, a bilo je to davno, u 10.-om mjesecu. Pa ga pitam da li je ovo ovako, da li bi bilo pametnije tako,da li je to bilo nuzno, ako je, neka malo veci val posalje. Naravno, on me voli pa val hita k meni. I ruke bride, od hladnoce i prisnosti. I sve su bjelje, odlazi svo ono sivilo olova , briga, strepnji i jada. I gledam ga kako zaigrano prelazi preko njih, smijeskajuci se zrakama i odbljescima.
I pita me kcerkica s kim ja to pricam, a ja pokazem na more( ona knedla je vec visoko u grlu, ne progovaram), a ona mi se blago nasmijesi. Probaj i ti, nagovaram je, a ona iznenada vice: Cujes li i mene? I smije se, glasno, a more udara sve jace.
More mirise na srecu, sjetu, mir, nemir, prijatelja, suze i smijesak u kutu usana.
I dok ga tako mirisem, osjecam svu svoju snagu i dobro mi je, vraski dobro.
 

Ah, more... Zadnji sam ga puta vidio pred više od dvije godine (i to po mraku), a kupao se u njemu pred, hm, 5, 6 ili 7 godina.

fors, briga te, vis da ces bar kulena imati :) da se ne nudis olako, povele bi te sele i ja na vikend doli.

Vikendom spavam :)

Pa eto i ja se vratih jučer s mora. I nekak mi više nije ko prije. Vidim da sam se malo zasitio. Možda jer sam imao običaj provoditi na moru po dva -tri mjeseca preko ljeta i još negdje toliko u ostale mjesece.
:-))

A di je to doli ak' se smije znat?

fors, opet ti, jelo i spavanje. abv, a meni i dalje lipo, kao da je vrime stalo. i kad zbrojim, skupi se par mjeseci godisnje.

tak je meni kad se drogirat trebam :))

/doli/ je od sjevera do krajnjeg juga. ovaj put tu blizu, na krku.

Pa, život se i svodi na to da jedeš, spavaš i radiš.

Ma ne kažem ja da je meni loše neg' ono nije da više ne mogu izdržat da ne odem na more.

Ajd bliu meni..relativno. :-))Kad pogledaš na kartu samo par prstiju razmaka.
:-))

fors, aj sad malo romantike, znas onako kao kad te nitko ne gleda. abv, ja i dalje ne mogu izdrzati, lupa svako malo u grudima.

deVille, a na cemu si, pak ti??? Coehlo nam je priznao da je lijeceni, ali ti...

Romantika je zaglupljenost :) Idem spavati, laku noć :)

Od čega je koheljo lječen?
Nisam bil ovdje pa ne znam a tak me zanimaju tračevi.
:-))

ahhh, more....moja tiha patnja......:)

lipo spavaj, sanjaj, vec znas sto, vidim da se nis nije promijenilo

abv, ma pisao on jedan blog, ima dosta tomu, o djevojci iz tramvaja...i zamisli, pobrisao cili blog, nema ni njega ni nas sto smo komentirali. el, razumis ti taj filing, vidim :)

Ne shvaćam što želiš reći.

ma ne mogu ga tu sad tracati, nije mi bas neka fora.

ohhh, ne da razumim, pravi sam ovisnik! :)))) obožavam more i sve što je vezano uz njega...cijelu godinu živim za ta dva tjedna provedena na moru..

el, meni bi to bilo premalo, 2 tjedna, znas kako neki ljudi vole svoje aute, pa cipele pa...pa ih glancaju, pricaju o njima, s njima, tako ja s morem. samo sto je ono zivo.

potpuno te razumijem...

tako se i ja osjećam uz more...ali se rijetko osjećam.

ovo mi se sviđa