Sumnjivi potencijali i potencijal sumnje, teret ocekivanja i snaga povjerenja
Leci uz stogove sijena. Katkad tamo znade biti buha. Pokosena livada je ostra za bose noge, onu njeznu kozu tek izvucenu iz zastite cipela, nenaviklu na ocvrscivanje.
Ako rasirim ruke, u njih mi upada buket radosti. Trceci uzbrdo, trceci nizbrdo, rasirene ruke uvijek ce se sresti u sudaru poljubaca. Blato je smijesno, veselo prshti, ostaci lisca od jeseni, kako je to bilo davno dok smo jos bili stari. I sami.
***
Polagani ucinci u kojima gubish oslonce i prestajes biti osloncem. Poceli su vec davno prije nego sto je sumnja i nesigurnost probola njen trbuh kao neke napuhnute krepane zivotinje nadute od trulezi, kao kad bi kamenom razbijali naplavljene konzerve ribica u uvalici u kojoj se skuplja drifted wood uz spoznaju da je jedan gram otrova dovoljan za potamaniti cijele gradove. Ne, ruke su se davno vec prije povukle, vracale se tek ponekad, lezali bi okrenuti ledjima, udaljavanje sto bi se smatralo nuznim razvojem, bahato razmetanje nehajnom lakotjom kojom sam nalazio put do njene radosti. A ono sto je tako lako, to prihvatis. Olako. Ni ne videci sjene oblaka koje stvaraju pjegavi uzorak na sumi bez lisca. A opet, u vrtlogu nasilja, vlastita krivnja postaje opravdanje da se ne popravish. Dokazivanje nema kraja. Pametniji bi popustio prije, no pametniji postajesh tek onda kad naposljetku uvidish da si svijecu ugasio sam.
***
'We've met at the similar points in our lives.', rece mi jedna draga prijateljica. Dubina prozivljenih iskustava nas mijenja. Necu li ti biti ljubavnikom ni covjekom, bit cu ti tada rana. Susreti ljudi iz razlicitih trenutaka uvijek nakraju budu to: rane na tijelima jedno drugom iz kojih oboje piju mudrost, uce o voljenju, kako voljeti dalje...?!
'Zasto dalje, zasto ne blize?', pitao bih se uvijek. Mozda zao jer pravi nauk dolazi tek ako je rna dovoljno duboka, ako je bol dovoljno iskrena? Ponavljanje cesto i dolazi upravo od toga, nedostatka prozivljenosti, nedostatka dubine iskustva. Htio bih ti sojim spoznajama nadomjestiti neiskustvo. Zbog sebe, da. No, imas pravo, samaranje plodova uz povike: 'Dorasti mi, dorasti!' nece omoguciti icemu da sazori prije, a mozda samo ni uopce... Zbog cisto svojih razloga rado bih ti bio motiv, ali ne negativan. Zar ne mogu ljudi nauciti zbog obecanja srece, nego samo iz iskustva boli?!! Tako i ja tebe gledam, kao obecanje za koje radim.
***
U kratkom trenu
lice ti ima
drugu nijansu sjete.
***
Ne bole me tvoje sumnje, jer ih imam i ja. Samim time je razumijevanje dublje nego sto bi bilo moguce inace. Sumnje i zelje, pobjedjivanje sumnji, ili mozda nuznost istih, kako se zelje ne bi mogle iscrpsti. Ne trazim od tebe da ne dvojish, trazim od nas da znamo kako se vjeruje unatoc tome. Voli li te netko s beskrajnim povjerenjem, tada okrecemo drugo lice. Osjecamo to povjerenje kao teret, kao nebrigu drugog za vezu. Shvacanje olakim neceg o cemu mi silno dvojimo. To se onda nazove nerazumijevanje i time se udaljimo od dragih. Uistinu, i to beskrajno 'povjerenje' moze biti zaista iluzija i nacin kontrole drugog, wishful thinking i nacin da ga se ostvari ucjenjujuci drugog da bude sve sto ocekujemo? A mozda je i obratno, ta 'briga' nacin kontrole drugog koji krivo poistovjecujemo s ljubavlju? A mozda nam briga 'treba' jer smo i sami navikli brinuti.U svakom slucaju, ne bojim se tvojih sumnji, jer dok ih god imas, ja cu biti onaj koji vjeruje. I mene ce prepasti tudja ocekivanja, jer tada nemam slobode za nesto zeljeti, vec se bojim da ih necu ispuniti. Djetinjasto, zar ne? Ne vjeruj u mene kako bih ja mogao/la zeljeti (zeljeti vjerovati). Da, znam osjecaj.
Mozda je rjesenje na pola puta: da uspijesh povjerovati uz sve sto sumnjash... kao sto i ja sada uz svu vjeru koju ti nudim, i dalje mogu sumnjati u tebe... :-)
***
Into the mercy seat I climb
My head is shaved, my head is wired
And the mercy seat is waiting
And I think my head is burning
Anyway I'm yearning to be done with all this weighing up of truth
An
eye for an eye and a tooth for a tooth And anyway I told the truth And
I'm not afraid to die
04.04.2005. u 11:41 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar