Onako, usput

  Dan je predivan, počelo je doista moje vrijeme, obožavam proljeće, je da me skoro raspalila teta u vrtiću kad sam došla "djevojčica" telefonira dok se dječica čupaju uokolo, uh, kad nisam produžila ravno u ravnateljice, sva sreća pa sam danas dobre volje...
   U gradu svuda boje, svijetle, sjajne, proljetne, žene nasmiješene, uređene, kradem pomalo ideje, nisam baš maštovita što ćeš ne možeš sve imati... I uđem u autobus, kad tamo penšionati, već su se prošetali rivom, i naravno počela je priča, o kome nego o Papi, i kažu tako svi sve pohvalno kad jedan će na to sve ,"Koliko su vrtili oko njega, isto ga je đava odnija!" Uh, onda se skočiše oni ostali pa drvlje i kamenje, da nisu onako prosjek 60-70 godina, mislila sam da će ga namlatiti!!
   Onda se odjednom stvorila murija jer neki balavac nije timbra kartu kad je ušao u autobus, pa je budaletina od vozača odmah zvala muriju, i odi su uredno dotrčali izveli maloga iz autobusa, i ispitivali,a ovaj je u međuvremenu timbra kartu..
  I mislim se jadno li je ovo, a kad žena zove da je siluju zaručnik i bivši zaručnik , da ih tuku,, da je pljačka, nigdi te nesrtinje murije!!
Ali ništa mi neće ovaj dan pokvarit i gotovo...;-))
 

“Kada se dogodi ljubav, individue osjećaju da su skroz naskroz povezane s identitetom druge osobe, a upuštanje u takvu vezu može biti zastrašujuće zato što osjećamo da ne postoji mjesto gdje bismo se mogli sakriti, međutim kada smo predani pravoj ljubavi, predani smo promjenama koje dolaze od strane druge osobe u smjeru naše potpune samoaktualizacije”.
Kao što opisuje hooks-ova, prava ljubav je nevjerojatna sila koja preobraćuje. Jesmo li spremni/e na to? Lako je osjećati nešto prema drugoj osobi i ponašati se prema njoj sa naklonošću, ali darovati svoje srce i emocionalno se ogoliti pred drugom osobom, za to treba vremena.

Nakon ovoga, zasigurno je vaše pitanje: kako se pripremiti na davanje i primanje ljubavi? Ako se spremate razmišljati o tome, dobra vijest je ta da je bell hooks posvetila cijelo poglavlje svoje knjige ovoj temi. Ako niste skloni čitanju, ja sam pokušala sumirati, za vas ali i za sebe, neka od njenih razmišljanja. Kako se pripremiti za ljubav?

Rizik. Radi se o svemu ili ničemu kad je riječ o ljubavi. Nikada ne čujete ljude da kažu, napola volim svog partnera/icu, a ostatak čuvam u slučaju da to možda ne uspije. Iako to ne govorimo, to je ono što većina nas čini. Nažalost, ako uložite samo pola, to ćete i dobiti zauzvrat. Ljubav je rizik, riskirate slomljeno srce, neuzvraćene osjećaje, izlaganje najintimnijih tajni i gubljenje kontrole. Prva priznajem da ovo može biti najstrašniji i najteži dio kod spremnosti za ljubav. Ali istina je “da on/ona koji ništa ne riskira, ništa i ne dobiva. ”Mnogi od nas žude za ljubavlju ali im nedostaje hrabrosti da preuzmu rizik”.

Morate biti spremni odreći se moći. Prirodno je da želite da “sve bude po vašem”. Ljubav nije igra i nikad nećete biti uspješni ako ne prestanete kontrolirati i ne naučite vjerovati drugoj osobi. Naučiti vjerovati drugoj osobi nije lak zadatak. Uspostavljanje povjerenja jako ovisi o iskrenoj komunikaciji i svi smo doživjeli povrede od osoba koje su nam lagale. Želja za kontrolom potiče ljude da uskrate informacije ili čak lažu partneru/ici, prijatelju/ici, obitelji da bi održali vezu. Ljubav ne može rasti tamo gdje postoje laži jer “…ne možemo potaći nečiji duhovni rast kada je srž obavijena velom tajne”.

Morate voljeti sebe. Ljubav prema samome sebi je osnova istinske ljubavi. Kako bi bili spremni/e za pravu ljubav, moramo iskusiti razliku između biti usamljen/a i biti sam/a. Jedino kada možemo biti sami/e bez da smo usamljeni/e, možemo biti s drugim ljudima, a da ih ne koristimo kao sredstvo za bijeg. Kada nam ovo uspije, savladali smo najveći izazov.

Sve je ljubav. hooks-ova smatra da možemo osjećati različite vrste ljubavi prema različitim ljudima (npr. prema partneru/ici u usporedbi s ljubavlju prema obitelji ili prijateljima) i niti jedna vrsta ljubavi nije važnija od one druge. Ne bi trebala postojati posebna ljubav, zato jer je sve to ljubav. Često u romantičnim vezama, potcjenjujemo važnost voljenja i odanosti prema obitelji i prijateljima. Sjećam se vlastite frustracije koju sam osjetila kada moji prijatelji nisu više mogli pronaći vremena za mene kad bi našli djevojku ili mladića. Ovo isto, možda čak snažnije je prisutno kada govorimo o našoj obitelji. Često zaboravljamo na obitelj zato što se radi o osobama koje su uvijek tu. Međutim, zato što je veza s roditeljima, braćom i sestrama ona koju ćemo uvijek imati, to ju čini vrijednom naše trajne pažnje. Jednom kad smo spremni/e za ljubav i u ljubavnoj vezi, moramo biti spremni/e dijeliti našu ljubav i harmoniju s ljudima s kojima dijelimo ljubav.

Biti spreman/a na rad. Ljubav i rad! Ova dva pojma ne bi trebala ići zajedno! Ako ste poput mene, onda ste odgojeni s romantičnom idejom da je ljubav samo sreća i ako trebate raditi na tome, nije vam suđena. Prema Rilke-u ljubav: “Kao i mnogo toga drugog, ljudi su je pretvorili u igru i užitak zato što su smatrali da su igra i užitak veseliji od rada”. Rad počinje s vlastitom spremnošću da damo i primimo ljubav. Nije uvijek jednostavno voljeti sebe, ili biti spreman/a riskirati, odreći se kontrole, potrebno je vrijeme, napor …zapravo rad!

Rad ne prestaje s našom spremnošću za ljubav, on mora biti nastavljen da bi se održala ljubavna veza. Sjetite se sastojaka ljubavi. Prema hooks-ovoj oni uključuju: “…brigu, naklonost, priznavanje, uvažavanje, odanost, povjerenje jednako kao i otvorenu i iskrenu komunikaciju.”, svaki od ovih elemenata zahtijeva neki stupanj rada. Mislite li da se otvorena i iskrena komunikacija događa sama od sebe? Vjerujte mi, ponekad bi voljela, ali u stvarnosti to je nešto na čemu oboje moraju raditi. Povjerenje je drugi sastojak bez kojeg ljubav ne može opstati. Ne samo da je građenje povjerenja nešto na čemu trebamo raditi, već kad se to povjerenje uništi, morate biti spremni/e oprostiti.

Opraštanje. Lako je reći, ali kao što svi znamo iz iskustva kada su nas drugi izdali, nije jednostavno.

Prava ljubav nije nešto što se jednostavno dogodi. Ljudi se naprosto ne probude jednog dana i ne ponašaju na način koji sadržava sve sastojke ljubavi koje smo spominjali. Voljeti, odnosno “spremnost da proširite sebe u svrhu poticanja vlastitog i tuđeg duhovnog rasta”, nije malen zadatak. Voljeti su izbori koje činimo, to je nešto što činimo i nešto za što trebamo biti spremni/e.

Ajme, što je izazavalo ovoliki komentar na ovja moj blog, moram naći vremena da sve porčitam, ipak hvala ;-))

Dok misliš da si planina
i vrhom dotičeš obrise neba
u oblacima skrivaš tuge...
omotane oko sebe poput kiša
nataloženih vremenom
i vjetrovima...

Kapljicama ne daš poteći
lomiš oluje i suncu se pružaš
praznih dlanova, ledenih bridova,
moleći svjetlo što neumitno teče
drugim izvorima vječite tame
da grije...

Dok misliš da si rijeka,
i gaziš površinom svog tijela
misleći da će se obale razići
i pustiti tebe, mirno sobom proći
gaziš dnom od mulja i blata,
a u vodi si....