put i povratak

    Spavala je napol pokrivena tako milo, bozanski njezno, zali boze ju dotaci, a opet, nekako nisam bio miran sasvim. Nakon sto sam se prekoturao van iz kreveta preko njene ritice kojoj umanjenica vise ide od milja negoli je zbilja, a ona se pritom samo oglasila nekim uzdahom negodovanja, opet sam sigurno stajao na svojim nogama. Slijedio sam njihovu namjeru koja me odvela u susjednu prostoriju, pa sve do kuhinje. Gricnuo malo sira i kruha, popiio jednu ljutu, pa zaboga ipak me grlo neshto streca, treba se lijecit, preventivno, i zapalio cigaretu gledajuci kroz prozor kako dobuje kisha u ritmu tam-tama.
    No, da, i sta da ti velim, istina je, ne znam, mozda su macke krive sto su vani urlale, njihaji drva, ili nesto trece, al eto, jednostavno mi se prohtjelo. I to ti je. Pa sam otisao do nje, bila je u nesto drukcijem polozaju, a rame me je onako bas vabilo, desno. I onda sam se spustio usnama do tog ramena, pa malo odmaknuo kosu, pa da bih dosao do vrata, ... i sve tako se nadajuc da ce se probudit' i , ma znas onako, osjetit i prihvatit', jel' ...?! Ali nista. Ni mrdac. Ma reko ja sebi: 'kvragu i sve Stef, al' ovo ti je, da prostish, k'o da lesinu ides ljubit, nije neki gust.' Pa sam sjeo na pod uz krevet, naslonjen ledjima na njena pa si mislio kako sad. Jer, opet, nemosh ju samo tako probudit' pa rec': gle meni se hoce... Ha, ha, pa mosh mislit' reakcije. Vec vidim onaj njen krivnja-pogled u stilu: pa sta ti mislish, pa kako se usudjujesh, mislish samo na sebe, etc, etc... Nda, reko ja sebi, bolje u zahod, pa bacit' drkicu, pa ce bit' mir, a ujutro, eh da, ujutro...
    I tako ja se igram u zahodu, i naravno, u krajnje neprikladnom trenutku eto ti nje i jasno te sta to radis i kakav je to nacin, no uglavnom, klasicna situacija. Pravi bed dosao je poslije kad je zakljucila da ona meni vise ne moze vjerovati, i kako ju ja to volim ako se samozadovoljavam u zahodu, itakodaljeitakodalje. I pazi, sve to je islo dotle da je krenula pakirat stvari u kofere i svashta. Ajme meni, sta ta zna napravit show! Srecom pa susjedi nisu reagirali... Uglavnom, ha priznajem, prepala me sa svim tim, i ja onda, ma daj darling, pa tako si lijepo spavala kakti andjelcic, steta te bilo budit, a sta ti mislish da vise volim cure iz novina nego tvoje drago tjelashce, pa ovo, pa ono, uglavnom pomalo se smirila i dobio sam vremena bar do jutra...
    Imao sam plan za taj dan. Isplanirao sam sve pazljivo, kako cu se iskupiti, ali nekako me stvari nisu htjele: najprije je sef na poslu izmislio sastanak zbog kojeg nisam stigao na plac, a vec sam joj bio najavio kako cu prirediti posebnu veceru i kako cemo imati vremena samo za nas dvoje. Nda, to sam si ja tako bio zamisljao. Medjutim kad sam stigao kuci, imao sam tek koji sat do njenog dolaska. I nisam bas imao puno stvari kod kuce za birati, bez krumpira, od povrca samo glavica kupusa i grincajg, luk i rotkve... Najbolji izbor mi se ucinio grah i salata od kupusa, taman za dvoje, nazalost tijesta nije bas bilo, sasvim malo tarane, ali OK, zacinit cu ga nakraju s malo vrhnje i pokoje jos uskrshnje jaje... Hm, da, nevolje su me i dalje pratile: porezao sam prst guleci onu krisku celera koju vam stave u puslek grincajga, a grah su vec posjetili nasi leteci sustanari... Uh, uh, jos samo malo je trebalo pa da pocnem ocajavati. Mirno sam i mogao, kako se pokazalo: naravno da je vec u trecoj zlici morala uociti malo ukruceno crvasto bijelo tjelashce larvae moljca. Jasno da je u sljedecem trenu moj trud, krv, znoj i suze odlozen u zahod uz posve ocekivano hladnu primjedbu da ako sam ju vec htio odvuci u krevet, sam se barem mogao i malo vise potruditi... Ha, sad, sta sam mogao, slozio sam se s njom dok se oblacila odlazeci u pizzeriju preko puta, istinu govoreci, u neku ruku je imala i pravo...
    Bilo je isto tako za ocekivati da je sutradan i kojih dana poslije tako slavodobitno izlazila iz kupaonice samo zaogrnuta rucnikom... Ma da, stari moj, tko ih ne zna... Sad sam ja trebao nesto pokusavat samo zato da mi kaze: aha, vidish, samo na to mislish, ti jedan uskorazumski mushki umu sto ti sva mudrost sjedi u udu, a i odande je se kushash rijesiti cim prije... Ma da, ne hvala, lakse je sutit.
'Ma Stef, tak' ti je to s njima, kao uvijek nesta hoce, a kaj god im dash, nikad ni dobro... Nego, 'ocemo jos jednu rundu? Ova je na tebe...'
'A 'ocemo, 'ocemo', promrmljao sam u sebi, 'iako mi se cini da to nece ama bash nista promijeniti.'
***
    Sjedila je na krevetu i turpijala nokte. Bila je taman dovoljno bijesna na sebe sto se dovela u takav odnos i takvu situaciju u kojoj se morala ljutiti na svijet, na njega, da si je bas sad mogla dozvoliti biti sto god je zeljela. Mislila je o novoj frizuri, izisla s prijateljima navecer, cak je pozeljela promijeniti i posao. Ipak, cak i ona misao o putovanju koja joj je kao i obicno zaiskrila snove o nepoznatom u ocima, cak je i ta misao o napokon opet otvorenosti novom, nepoznatom, o neukalupljenosti u prozvakana zbivanja bila jos obojana tom nekom dokazujucom ljutnjom na njega. Mogla je u tome iscitati svoju zelju da ga potcini sebi, kroz njegovu zelju za njom. Znala je sto zeli, zapravo. Htjela je da ju uhvati, sasvim njezno, a sasvim odlucno, da joj ne da prostora za bijeg, za disati... A ne da se priblizava tako dosadno bojazljivo, sto bi ju uvijek samo provociralo da ga provocira. Cime nakraju ni jedno od njih nije zaista bilo sretno, morala je to priznati. Isto kao sto je u tom trenutku morala priznati da je htjela bas imati za sebe to njegovo odlucno mushko tijelo. Ali na svoj nacin.
Tkogod sklon sali mozda bi tu dodao: 'Her way, or no way.'
***
Go son, go down to the water And see the women weeping there Then go up into the mountains The men, they are weeping too Father, why are all the women weeping? They are weeping for their men Then why are all the men there weeping? They are weeping back at them This is a weeping song A song in which to weep While all the men and women sleep This is a weeping song But I won't be weeping long Father, why are all the children weeping? They are merely crying son O, are they merely crying, father? Yes, true weeping is yet to come...
***
    Sjedio je na poklopljenoj zahodskoj dasci kad je uletila, bez kucanja. Poremetila mu koncentraciju i unatoc svoj paznji usmjerenoj na ucvrscivanje analnih sfinktera, u toj vjezbi kontroliranja ejakulacije, jedan je mlazic siknuo prema vratima... Izmaknula se lijevom stranom unatrag brzinom munje i zmijskom gipkoscu. Gledao ju je prilicno blentavo. Bio je to onaj trenutak kad se, kao i obicno takvih trenutaka, krojila buducnost. Oziljnost ili lakoca? Podigao je obrve djetinje i razvukao usne u neki 'sorry but jebiga, omaklo mi se' - smijesak. Nasmijala mu se, onako pomalo samodopadno, prisla mu, pogladila ga rukom po glavi, opkoracila i meskoljeci se nasla najbolji polozaj sjedajuci mu u krilo.
Eh, nerijetkom bi se citaocu sad ucinilo da je moglo i svrsit gore, zar ne? 
 

lol putnice ;))) cmoooka!

da dobro? predobro ;)) vidim i slikice u glavi ;))) cak i onu larvu moljca ;))))))) a posebno... hehe... ma ;***

uh, uh, gdje me bas danas nadje ;))) a bas znam kako bi trebalo najbolje opkoraciti a da se ne polomi ;))))))))

hajde vrednice, puse saljem za tobom ;********