jebeš tajne službe

Kako odmiče zima, a primiče se proljeće, tako su zalihe sunca u biću sve tanje i sve je bitnije kako će se, i kad će se, ponovno pojaviti bljesak novog rađanja- usklađenost koja brza prema toplini i svjetlu. Tanko, tanko, kao ledena opna pod kojom je hladnoća hladnija od snijega i leda, tako je sve teže, kako se bliži proljeće, ostati čist i pokretan zadržati korektnu funkcionalnost, obojen tekućom i kucajućom toplinom iznutra.

Vjerojatno je subjektivni doživljaj, jer ne znam kako se osjećaju drugi ljudi kad ujutro ustaju iz kreveta, ali ja se sebi svakoga jutra divim što sam opet ustala, obavila što treba u kupaonici, obukla se i počela funkcionirati.

Gdje je kvaka?

Kvaka je u tome što funkcioniranje znači, za mene, čisti minimum. To je ono što se traži kako bi sve bilo obavljeno na vrijeme i kako je red. U tom urednom fukcioniranju unutarnji prostor čovjeka traži inspiraciju (dodanu vrijednost). Mogla bih nabrajati sve motive zbog kojih je bitno biti funkcionalan i uredan. Ima ih more: brižnost, sigurnost, strah, uključenost. Netko drugi bi otišao korak dalje i kazao još: rast, rastezanje svojih fleksibilnih granica, osvajanje prostora, prilika i ljudi. Nisam baš tu doma, naročito sada, zimi.

Dok puštam pogled nek se razlijeva po svemu s mog prozora, vidim čistu ogoljenost i okrutnost te ogoljenosti, a poštenu i korektnu, neuljepšanu do temelja. Zemlja pokrivena bijelom plahtom snijega u tišini ranog jutra djeluje trajno nepomična . Više nego pošteno vjeran, plastični prikaz kud to sve ide. U točku zamiranja.

Kvaka?

Kvaka je u proljeću kada se ufuram da je to to i ne razmišljam o golom prizoru od maloprije, pa eksplodiram od sreće. Ritam bujice što kulja iz smrtne hladnoće zime u novo doba mi odgovara. Život se rasprskava na sve strane u velikom obilju: ljeto-zenit proljeća, jesen-zrelo proljeće. Proljeće da ga jebeš. :-)

Samo nigdje ne mogu uglaviti zimu. Nju otrpim. Grozim se hladnoće. Ne volim dirati snijeg rukama, kao što mačke ne vole vodu npr. Čisteći auto pred zgradom prije polaska na posao činim sve kako ne bih dodirivala snijeg, a kad me takne osjetim do srži brrrrr.

Hladnoća mi je najružnija stvar na svijetu pored bolesti, gladi i smrti. I sva hladnoća, gdje god me zatekne, budi me na osobit način. Kao što proljeće učini svoje čudo, pa pomislim kako je sad sve riješeno, jer nije moguće iz ove ljepote dobiti opet hladnu pustoš, tako i kad me takne hladnoća shvatim kako su nastajanje i nestajanje dvije strane istog novčića. I znam da ću otrpiti još jednu zimu.

Kad mi netko zimi priča priče o proljeću pomislim si da je to jako ljubazan i srdačan čovjek i kako imam veliku sreću što imam tako ugodno društvo. Međutim, kad mi u svibnju objašnjava kako će uskoro doći zima, čini mi se da nije u redu što mi kvari, pa si mislim: daj zimu, jebala te zima kad ju tako zdušno zazivaš, daj mi četiri zime, četiri stotine zima.

Živim ljudima objašnjavati da će jednoga dana umrijeti je isto istina, ali nije pristojna tema. Uznemirujuća je. Staviti u perspektivu nešto poput konačnosti, ne rimuje se dobro s trajanjima. Ona postanu manje vesela.

Čovjeka veseli živjeti život kao da nema konačnosti i nema ga smisla podsjećati na konačnost, jer to nema nikakvog bitnog uticaja na prirodni tok stvari u kojem se odvija život koji sigurnim korakom ide svom kraju i zbog čega onda i to ne bi bilo veselo, ako zaboravimo da kraja ima.

Ali, ljubazno podsjećam...

I što sad trebam reći?

Hvala?

Hvala.


Dobro jutro :-)
Link

imam klik u glavi da se nasmijem svakom novom danu.
ustajem rano, protežem šape i procjenjujem dan

ljeti ne spavam. nekoliko sati. sat, dva, tri, ne znam. naspavana sam. grijeh mi je spavati ljeti. uvijek mislim da ću zimi spavati. grijeh mi je spavati i zimi, jer imam klik u glavi da ću spavajuć dosta toga propustiti.
prošlu noć sam spavala dva sata. naspavana sam. spavala sam koliko mi je potrebno. ostalo sam čitala. malo radila. ispekla kolač. volim biti sama sa sobom.
da sam bila na iskrici dušebrižnice bi mi rekle da nekog hvatam.

ne, nemam poremećaj sna. niti patim od nesanica.

To je jako lijepo, Pogni.
Dobra ideja kako iskoristi vrijeme kad se čovjeku ne spava.
Mene zima polomi skroz na skroz, jedva doplazim do proljeća.
Usporena sam.

Pogni, ti si zmaj-žena. :-)

eto, ja bum ti napisala proljetno-ljetnu priču :)

jer mrzim zimu. kao da mi netko krade dio dana
niš ne stignem. lijena sam. čak se ni ne žderem kaj sam takva

jutro :)

Znat ću da je iluzionizam, ali ako ne budemo govorile kako je to lijepa iluzionistička priča, jako ću uživati. I taj tip inteligencije koji podržava ljepotu, makar bila i privid, lijepa gesta, jako cijenim.

Hvala Meijić. :-)*

pročitaj, ako nis HBS-ov zapis

na neki način se nadovezuje i na tvoj, iako samo u tragovima
(ili ja ova dva povezujem, na svoj način ;)

Oki doki, idem si pogledati.

može ovak nekaj, za početak?

...ima dana kad se na kraju dana zavučem u svoj mali svijet. i ništa više ne postoji, osim trenutaka koje upijam kožom
mjerim brojem udaha u minuti. i hvatam san, na pola puta od njegovog ramena do brade

jutros me je sunce probudilo. i mačji brkovi na mom licu

:)

valjda bum se, do idućeg tjedna, ufurala u njanja-peludnu fazu ;)

Vidim. HBS je svojim osebujnim stilom, s dosta strasti, oslikao svoje viđenje prilika oko sebe.
Puno je tu probitačne energije koja je češće muška.
Moja priča je malo drugačija: govori o ljubavi koja nema nikakvog smisla, ako ju se postavi u okvir realnosti, jer tada postane tužna i istinita na realan način, a taj je da je nema, a ako je i ima malo onda će je uskoro nestati.

Više lirski pristup :-)
Njegov se odnosi na prilike na blogu- tu nismo kompatibilni, jer ja ne osuđujem, ili se trudim ne osuđivati. Daj mi moj kvadratni metar bloga i ja sam jako zadovoljna.

Meni su skeptici rak-rana, ljuti me što misle da ja uistinu ne znam što je istina, a što iluzija- nedostaje im osjećaj za igru, pa usred igre da smo na divnom brodu koji ide prema nepoznatom kontinentu, oni kriče, sad će mama zvati na ručak, nije to brod to je tobogan- ma napuši se tobogana.

O tom sam iluzionizmu ja govorila.

Meijić, lako tako. :-)
Ja hripam danima kad legnem spavati. Gudači mi sviraju u bronihijima. Probala sam sjediti dok spavam, kišem i šmrcam, kašljem, steže mi se dušnik od otečenog tkiva, sve dok mi sin nije kazao da pseto voli, kad odem na posao, drijemati na mom jastuku. Volim životinje, ali ovaj je pretjerao. A pametan je- neće dok sam ja doma.
Sad ću morati sve posložiti i spremiti u ormar. Posteljinu i jastuk.
Sad bar znam što je.

ovih dana razmišljam u kojem trenutku sam ljubav uokvirila?
ne paše mi fluidnost. ne više. ne znam da li je to dobro ili ne, ali meni je trenutno, i ne samo trenutno ok. treba mi takva.

ljubav ima cijenu. i psećja. ili tvoja prema njemu :))

Da, sviđa mi se kako poštuje moj osjećaj za kućna pravila, ali nije računao da ću imati alergijsku reakciju. Cijenim trud što me ne provocira kad sam doma i ne skače po namještaju tada, već krotko pričeka dok zatvorim vrata, a onda se baškari, a ja hripam :-)))****

Ne bi čovjek rekao po mom pisanju na blogu, ali ja ne volim puno razgovarati. Nakon nekog vremena, prateći što mi tko govori, mislim si: zašto mi ne kaže što hoće? Ili neće? Zašto se moramo praviti da razgovaramo? Nije nužna moja suradnja za nečije hoću i neću. Neću sudjelovati u tome.

Cijenim kad netko "snese jaje" u tišini i onda kaže: ta-taaaaa! evo ga! gle! to je to!

da imaš mačku, to ti se ne bi moglo, ni u snu dogoditi

ja volim čavrljati, onak bzvz. bez nekog posebnog razloga, bez teme. a mogu čak i šutjeti, a ne biti ljuta :)
ali me izuzetno umaraju ljudi koji na isti takav način laprdaju, a trebaju se uhvatiti čvrsto za riječi jer sadržaj nameće takvo ponašanje

Jednom, kad sam bila jako mlada, imala sam divnog crnog mačka Antešu :-)))) mislio je da sam i ja mačka. Lijepo od njega. Zvao me s drveta da se popnem, a kad sam išla u grad pratio me preko Starog mosta na Kupi hodajući po ogradi mosta. Jako, jako lijepo od njega. Velika ljubav je to bila, dok ga nije zgazio auto. Poslije toga nisam više mogla imati mačku.

U svakom RL razgovoru razmišljam: što je poanta? što hoćeš?
To prvo lociram, a ondak dalje.

Mene su odgojili kao "reševaleca" tj. "rješitelja".
Sve što me se imalo tiče, a netko govori, slušam razmišljajući što se od mene očekuje. Ponekad bih ja to u dvije tri riječi, pa ondak ćaskanje, ali kad ide okolo-naokolo, nemam strpljenja i onda ništa ne razumijem.

Pa si mislim što me j....

nije (u)mislio, nego mačke fakat vlasnike doživljavaju kao velike mačke i tako se prema njima ponašaju
znam po svojoj beštijici, kad me izaziva, kad me zove da se nateravamo po kući...kad mi nosi plišanog mišonju :))

nije to dobro jer opterećuje. barem mene bi.
u poslu je nekaj drugo. mogu se prešaltati i simultano furati na dvije frekvencije, pa povezati obje kad je potrebno
čak mislim da drugačije ne bi trebalo ni biti jer svaki takav razgovor ima svoj ciljani sadržaj

Mačke su divne :-) kad ti sjedne u krilo i maziš, pa ti se pripiški, a nećeš se maknuti da se mic-mac ne probudi :-)
I oni jastučići na šapicama..... kako su mekani. Kako vole visinu, kako se prave da ne vrebaju :-)))) super. Ima čovjek što pogledati i naučiti.

E, ja tražim ciljani sadržaj....a sve pliva.

razgovor može biti dio igre, za odrasle
dok sam radila u knjižari, guštala sam, u popodnevnoj smjeni pričati nevezano s ljudima, počnemo o knjigama, a završimo na nečem kaj nema veze s njima :)

fora je to...

zato ih volim. volim tu njihovu prefriganost :)
moja se, ko na šank, propne na stolić u dnevnom boravku i radi reda. gleda te u facu, ni ne trepne, a capama, jedan po jedan daljinski gura sa stola. ziher se pravi da nema pojma kaj radi :))

Znam to. To ja zovem lepršavi razgovori do dubine kože.
Svi drugi razgovori koji imaju bitnog uticaja na mene su oni u kojima tražim "što se od mene očekuje", ponekad do te mjere da znam razmišljati "koji dogovor bi netko volio čuti, da brže završimo".

I kad se "umivaju". :-)

kako određuješ bitnost?
iz međusobnog odnosa, primarno ili sadržaja?

moja to odrađuje i na bideu...zajedno, u jutro, otrči u kupaonu, s prvim tko se probudi, capne unutra, mijauče da joj pustiš vodu i gurne glavu ispod pipe. valjda voli piti vodu kao da je na kiši :D :P
kao mala izluđivala nas je mokrim capama. pila je vodu tako da je gurala capu u zdjelicu i lizala je poslije. naravno, i ostavljala mokre tragove iza sebe ;)

znala sam reći da oni koji ne žive s beštijicama, ne znaju što propuštaju...

pa do četri popodne bute valjda došle do bitnog
ovim tempom

:))))))))

pero, zato volim mušku konciznost i usmjeravanje na bitno ;)

čuj, vi muški, pa i vi laprdate, onak ko mi, kaj ne?

ne svi

manjina ustvari

Prvo je bitan međuodnos tj. kontekts dvije osobe.
I onda idem logikom:
načeta je tema,
načeta je s razlogom,
koji je razlog,
što se zapravo pita,
što se zapravo hoće,
koji je cilj onoga koji je započeo temu,
zatim procjena rizika,
gledam NAMJERU :-)

a daj, kad se nađeš s dečkima na cugi, poslije, prije, za vrijeme tekme :), ne vjerujem da pričate o BDP-u

kaj imaš puno laprdat ak ti je dobro
to oni kojima stalno nekaj fali laprdaju

ok...to mi izgleda kao unaprijed definiran dnevni red
a di je točka o varijacijama na temu i ona pod razno? ;)

komentari sporta su nekaj drugo
a baš sam neki dan i sex proglasio sportskom disciplinom

kontekst

Ne volim pogađati točan odgovor.

gle ga...niej to tako
zakaj stalno čeprkamo tražeći nekakvo značenje, obično skriveno, u ljudskom ponašanju?
ja žlabram i s "tetama" u kvartovskom dućanu. sa susedom, stanem pod ručnom i pričamo
mogu pričati bilo s kim, a da ne smatram to gubitkom vremena. ak mi se priča. a priča mi se uglavnom. ali ponavljam, znam i (za)šutjeti ;)

Volim kvalitetnu definiciju pitanja, a onda ide i kvalitetan odgovor.
Osim ako me se ne navodi na točno određeni zaključak.
Mogu se praviti da sam zaključila očekivano, ako mi se kaže što se očekuje.
Inače, ne bih nego bi gledala malo kroz prozor ili pila jogurt.

Lako je meni za "vanjske".

Svaki razgovor se završava s bodrenjem, komplimentom i dozom humora.

aha, eto nas na seksu :))
pa i za to treba utreniranost. kondicija ;)

a i trofeji igraju neku ulogu u sportu

paske, zadnjih, sad već godinu dana radim na jednom projektu, nebitno kojem...
surađujem s ljudima s kojima nikad ne bih
naučila me je, upravo ta raznolikost, da je prilagodba u komunikaciji itekako potrebna, iako imamo zajednički cilj, ali različite osobne interese

a kaj kad razgovor završi povišenim tonovima i pitanjima na koja trenutno nemamo odgovor?

I sjetila sam se u vezi HBSovog zapisa:
Svi smo mi svjesni u velikoj mjeri situacije oko nas i u nama.
Ipak, naše je ekskluzivno pravo birati temu razgovora.
Tako će netko biti "realan" da bi bio istinit, u smislu kako se istinitost shvaća unutar te osobe,
a netko će željeti ugodu iz razgovora ili učinkovitost.
Često se divim starijim generacijama (moje stare tete) koje tako divno znaju ćaskati i šire oko sebe odličnu atmosferu.
To nije fah-idiotizam, to je odabir načina: ohrabrivati, poticati, potencirati najbolje u čovjeku, ili biti brutalniji pa ići na varijantu "surovo buđenje" budnih. :-)

i polarni medo u Nadanovom bunkeru :P

U poslovnoj komunikaciji sam izuzetno dobro verzirana: biti učinkovita u radu s drugima, pravedna, točna, dobiti kvalitetnu suradnju, a pazeći da se kolege osjećaju ugodno kako bi mi se i drugom prilikom rado odazvali na moj zahtjev kako bi to teklo kao voda.
Komunikacija je precizna, kvalitetno definirana, poštujući moje i njihovo vrijeme.

U privatnim odnosima to nije tako.
Jednom sam izbacila bivšeg iz auta jer je bez prestanka govorio 20 minuta (mislim si što ću ti ja kao sugovornik, kad nema mjesta za riječ od mene, već plitko udiše da bi mogao nastaviti monolog), a da ne govorim o tome kako nema poante.

Kad krenu povišeni tonovi onda kažem:
Dosta mi je drame.
Nastavit ćemo drugom prilikom.

Osim s djecom, oni su posebna kategorija.

vjeruj mi, kad dođemo u njihove godine, ćaskat ćemo i mi na isti način jer nekom sa strane, generaciju udaljen, bit će čudan taj njihov mali svijet, a njima je velik
možda nam smiješno zvuči razgovor o ručku, ali njima je to jako bitno.
jednostavno, pomaknuta percepcija bitnosti

Veli Biserna mazite se mašću Božjeg strpljenja, a tu sam tankaaaa......daj mi NAMJERU odmah! :-) Nemoj me j.....!

hm, ne ide uvijek poslovno linearno
mene nije frka povišenih tonova. oćemo se derati? ok, mogu i ja! i obično kad tako reagiram, brzo se oboje stišamo

čini mi se da ljudi zaziru od takvog načina razgovora, a ponekad je jedina opcija

znaš kaj se dogodi i u partnerski odnosima koji se stalno maze riječima i paze frekvenciju izgovorenih riječi?
puknu na glupostima
jer zatomljuje se energija koja mora cirkulirati da bi nam se vratila u nekom drugom obliku

barem ja na to tako gledam

Kad krenu povišeni tonovi u poslu, ja moram obaviti telefonski poziv. Napravim pauzu, čovjek se smiri, naručim mu sok, kapućino, nešto, obavim razgovor na telefon, pa opet.
Sječem sve teme koje su emotivno obojene, jer u poslu toga nema. Subjektivni doživljaj koji netko ima o kolegi me ne interesira kažem " ne bih se usudila uzimati od našeg vremena kako bih komentirala karakter kolege tog i to, nego...kako ćemo: ovako, ovako ili ovako. I onda se ispalimo u odabranom smijeru.

U partnerskim odnosima se cijeni definicija i energija.
Što? Tko? Koje? Kako? Gdje? i onda intenzitet.
A onda ide reakcija.

A pola finesa, ja objektivno ne razumijem, jer nije uputno nagađati, pa me to živcira.

I ne nužno verbalna definicija- više bih rekla određenost prema nečemu ili nekome.
Ne volim razgovarati dok se stvar "važe".
Važi ti, važem ja i onda- ta-taaaaa! gle kako ja!

I onda drugi kaže:
Odgovara mi- ne odgovara mi.
Piece of cake :-)

poslovno je zeznuto jer ovisimo jedni o drugima i postoji realna šanse da će nam se sve vratiti kao bumerang
možda i zato toliko taktiziranja
kajaznam, a možda i zato jer nam posao ipak toliko nije bitan i ne vežemo se emotivno, pa proporcionalno tome i energija je drugačija

meni je taj dio najzanimljiviji, iako moram priznati da me nedefiniranost u odnosima crpi

kristalizacija je proces koji traje
ali nastanu lijepi oblici

Piva za masu, rakija za definiciju.
(narodna poslovica iz Kvarta)

Perce, perce, perice :-)
(dušo i srce ;-)

Veliš kristalizira se. To svi znamo.
Nego kad bude gotovo, onda: ta-taaaaam! :-)

jbga
predugo sam bil kemičar :)

Obožavam kemiju.
Kemija je "vidljiva" znanost- suptilnija od biologije, a manje apstraktna od matematike.
Jako uživam u kemiji. Da mogu vremenski i prostorno ogranizirati, sad bih je išla studirati koliko je lijepa.
Ako se može reći za znanost da je lijepa- onda je to za mene kemija.

da zaspinam, zavidim klincima koji jezikom hvataju pahulje snijega :)
da probam, prvom prilikom? :P

A ja volim kad mi zlato sunce prilazi ujutro po krovovima mekano i tiho kao mačka :-)

Može jezikom, ako ne diram rukama :-)))))))

moja polusestra je završila bio-kemiju
ja sam totalno njena suprotnost

kemijski elementi u mnogočemu podsjećaju na ljude
svrstani su po grupama sličnih svojstava
a opet različiti
međusobnim interakcijama nastaju čudesni spojevi
često i explozivni :)

Biokemija je isto divna. Molekularna biologija...ima jako puno zanimljivih sadržaja, usustavljenih, pročišćenih, elegantnih :-) jako lijepo. Nema viška, a slažeš slagalicu- klik, klik, klik, divota.

spajanje nespojivog? :)
a ima u tom spajanju i slučajnih, neplaniranih reakcija, za one koji su skloni eksperimentiranju, mimo laboratorijskih uvjeta ;)

i otrovni :-)

E, odlično i dobiš pitanje:
Što očekuješ da će se spojiti iz ove hrpe slučajnom reakcijom?
Joooj, ode mi gušt. :-(

je, kreativna je, ali pod kontroliranim uvjetima
volim drugu vrstu kreativnosti, onu koja je podložna trenutku (pišem o poslu, da ne bi bilo zabune :)

Sad više neće biti iznenađenje.
Fiksan rezulat da, ali ne i iznenađenje.

Neće kiselina uspjeti niti slučajno spaliti stol- ako znam da je kiselina u pitanju.

Bezveze. :-(

poslom kojim se privatno bavim, nikad ne znam na kraju kaj bu ispalo. točnije, kak bu ispalo :)
ima ljepote u tome, neplaniranom, iako nisam daleko od kontrolfrikaste opcije :P

pospan blog, danas

off sam...čitamo se, nastavak drugom prilikom :)

Bok Meija :-)

bit će prilika

Bok Perce :-)

bok Paške :)

Al' ga kompliciraš ... tebi treba kvaka 22 hihihi

Reševalec mi treba.

Ne znam ti ja što je to ? (sliježem ramenima)

veša celer

Reševalec- def. spasitelj.
U uredu je to i kodno ime za seks.
Ti si prevedi kako ti paše :-)

Veša celer?

igra slovima

imam slova viška...

broji opet

opet imam viška ;-))))))

kaj si pila

Sok od celera i veša :-)

celer jača libido
manje je onda veša

Dobro.

dobro je za vešmašinu

Mogla bi danas biti gotova.
To bi me osvježilo.
Lijepa i dobra vešmašina.

ne preopterećuj je
ležaj će dulje trajati
osovina isto

novi amortizeri bi također pomogli

Pazi sad kako baratam:
oštetila sam osovinu, pa je skinulo, pa tokarilo da može nabiti štift da legne dobro ležaj do bubnja (inače oba promijenjena), promijenjeni amortizeri i bravica isto.
Bilo je ko slijetanje helikoptera, ali onog što se koprca s boka na bok, tako je i moja mašina isto (sjećaš se), a sada je tiha, tiha, jer je bubanj na njoj, a osovina još nije montirana...to bi trebalo biti danas.
Ne mogu bez nje tj. mogu, ali ne želim.

Otkud sam ja mogla znati da ne smijem nabijati još dva mala ručnika da mi ne ostane to bezveze neoprano + eko-kugla.

puni uvijek do dvije trećine
ako ima debljih stvari (deka, ručnik) i manje

To mi nitko nije do sada objasnio.
Hvala.
Ja sam ti punila do maksimuma, i onda još zavučem ruku i ubacujem ta dva ručnika na traku uz rub bubnja i kad više ništa ne stane onda još i eko kuglu. :( nisam znala.

sve ima svoje limite
preopterećenja se mogu izdržati
ali kak dugo

Otkud ja znam koliko vešmašina može izdržati. Nema skice na vratima od vešmašine "do ovdje napuniti". To se kao podrazumijeva. Nitko nije definirao dokle, a ja sam punila dokle mi je trebalo.

ne radi se sa svime tako :)
tajna je u doziranju
(po ne znam koji put)

Idem od toga koliko meni treba. To je jedna stvar.
Druga stvar je da li to sustav može izdržati.
Naravno da ja plaćam cijenu štete.

Ne kalkuliram nego idem po ono što mi treba.
I uvijek je dobro. Evo, upoznala sam majstora za klimu. Isti kao i za vešmašinu.

kad buš imala majstora doma
ondak puni kolko oš