put i povratak

Lebdjeli su iznad rijeke polako zamatajuci se jedan u drugog, prozimajuci se, gubeci se, uporno, oblacci maglice rasplinuti suncem bez daha me ostavljajuci jutrima, lezeceg na sijenu pokraj hrabre zene i majke. Camac je cekao, odlazak svrbio pod prstima, a vrijeme nam je izmicalo iz vidokruga. Naokolo skrivene zaostale mine iz rata cekale su na nas. Drhtali su na vjetru, visoko na granama, sasvim mladi listovi jasena, bukve i hrasta, drzali se jedni kraj drugih, daleko od poziva da se padne na tlo. Jezevi su organizirali potjeru prema obliznjoj jabuci, na kojoj sam jednom ostavio odjecu dok sam se u trenutku samotnog puta odlucio osvjeziti. Vile nisam sreo, kao sto ni vjestica nije izisla iz trosne kuce. Da, pitam se sada zasto se tada nisam zapitao gdje si ti. Da osjetish. To hladno tijelo sto se utisnulo u sebe od bistroce planinskih potoka?
***
Gledao sam rezove pred ocima. Rezove straha. Uporno kapanje gubitaka snage, celicne cijevi koje su mi se zabijale u ramena. Rogoborio sam katkad u sebi. Ali cesce nisam. Ta, bilo je toliko utjehe izvan mene. Njezno njihanje tudje vjere probudjivalo je u meni one suze neizgovorive radosti. Bio sam putar, a staklo me nije ozljedjivalo, krhotine u ocima, nebo, logo Windowsa, otrov svijeta rekao sam sebi: da, i tebe cu probaviti!
***
Katkad bi vilenjaci potrcali k palacinkama sa orasima i secerom, pomijesana pilovina i snijeg. Gljive su zadrhtavale zemlju u svom tihom rastu. Otrov svijeta bi katkad rastao u meni, zvao sam ga ocaj. Naucio se zivjeti pored njega, ne obracajuci paznju. Katkad bi drugi pomislili da sam lak. Katkad bi dragi pomislili da sam slab. Katkad bi me optuzili da sam crn. Katkad da sam crv. Crvotocina trulog svijeta, podzemni radnici preradjivaci cije hodnike vide tek rijetki kad je djelo gotovo, a trulost se kao rana tog svijeta otvori na van u izvaljenom drvetu i gleda, gleda... I svi ju vide, tu trulost. I onda dodjemo opet mi, pa ju pretvorimo u mogucnost rasta, plodni humus. Pa pogledamo, koju godinu unaprijed, u svojim smijesnim nakrivo nataknutim zelenim kapicama, otvorimo ruke i utaknemo iz njih u tu zemlju rascvale grancice gloga, i miris probudi medvjede, divlje macke se rastrce u potjeru, a misevi kolo vode. Sa svih strana ciklus se zadrzi skupa i drzi se, drzi se cvrsto. Katkad.
***
Krenuti naprijed u nezaustavljivoj bujici, jedini je nacin za odigrati spasavanje u lavini je nauciti plivati u njoj, ne cekati da nas nosi. Krenuti naprijed kroz usicu igle, koliko god da si nalikujemo devama i umanjenicama. Razotkrivanje sebe u svojim namjerama, zasto je to gubitak, zasto je slabost? Upoznavanje sa svojom ranjivoscu novo je iskustvo, time bi trebalo i biti nesto sto cemo zvati dobrodoslim? Pjesme o letenju i velik strah od gubitka oslonca, sigurnost? Napustanje sigurnosti. Rezanje kruha i kolaca. Radosni skokovi malih mrava: tata-mrav je zabio gol! Petnaest koraka naprijed kasnije, i svi cemo se smijati. Obecanje i dalje ostaje obecanje. A obecanje koje se ostvari zguzvat cemo i baciti u kosh. Ali ce svijet biti razlicit. I moci cemo dalje. Spiralirati u svijet.
***
Zagrcnuo sam se tiho, da ne remetim polozaj stolnjaka. Jednjaka i dusnika. Usmrknuo malo mirisa svijece i liznuo okus soli na pecenoj paprici. Grlom su strujale strune straha: kako zivjeti odrasli zivot? Nema pravog i krivog nacina. Zivot je ples tebe u tebi i tebe oko tebe. Zivot je ples tebe s tobom. Boga u tebi s bogom oko tebe. Boga s bogom. Kad povuces, ono se spusti, kad zagrizesh, izgorish... ucish. Za zivot nema probe, na tijelu ti ostaju tragovi tebe i to dalje zovesh sobom. Kad-tad, ako si dovoljno hrabar, priznash da ne zelish zivjeti u kutiji bez otisaka, priznash si da nesto zelish. To je vec silno puno.
***
Sjene proslih dana sjedile su mi na glavi dok sam njome mahao lijevo-desno kao da zelim reci: 'Ne.' Kolutovi dima igrali su se lovice po stolu. Izisao bih rado na zrak, pomislio sam. Ova me sva umorna sjecanja tako slabe. A bljedunjava svjetlost kafica izoblicava boju nasih ociju. 'Ides?', pitao sam te. I cekao odgovor, dugo.
 

nadam se da ces jednom napisati knjigu i da cu dobiti jedan od prvih primjeraka na kojem se pisati "koki od dragog putnika"

lijepo :)

pih... kako se to pisanje ne isplati... tipkas 20 minuta a onda te procitaju u dvije ?!!! ;)))) bwah, mogu se tjeshit da su moje price pitke ?:)

Ti si čovjek iz kojeg zrači optimizam svom snagom....tko je to rekao? Sjetit ću se, da! Pseće šape mirišu na neviđeni optimizam.

Ima i onih koji te čitaju iznova i iznova i svako iznova im donese neku novu zvjezdanu prašinu i zaljulja čaroliju sakrivenu među napisanim redovima.... :)))

woahhh (ja se rumenim, oni seru mene :) pusa vam dragi vi. :))

pitke? ne, tvoje price su carobne... ;*

ja bih nastavak priče, smijem zamoliti? :)

hehe a koka oce da nacinim knjigu. lol... kak pa zas ne bi se malo komercijaliziro... kako dosec vecu publiku bez nakladnika i slicno. lollol ;))) / carobne, to da, koka, to da ... ali u svemu ima upravo gruda istine. i skoro svaki opis prirode je stvaran. ah, inspiracije.

hedo, ne znam o nastavku. ali ce price biti josh, nedvojbeno. nastavak ce najvjerojatnije biti opet pogled na istu pricu. tocnije, imam vec i toga. al malo je tesko uskladit nutarnja ispunjenja diobe mashtanja s vanjskim zadacima... (citaj studentke cekaju referate, a mene cekaju predavanja... kapljevine i kojesta jos.) uuhhh nisam hepi.

ta gruda istine i daje smisao svega... osjeca se, duboko se osjeca... a samo price iz duse su carobne price... heh, priroda... rijetki su oni koji tako vide, znas to ;)

eh, coelho, kako koje zene... i kako koji muskarci ;)

dragi koelo, posve imas pravo. dobro je stoga kopat i to sto sam u prosla dva dana bio dvaput na sljemetu biciklom, po oluji i po buri, dok kisa za vrat curi.... hehe. svatko ima neko izvoriste svoje

mhm... mislis pisat kao kitch, zato da bu texta? nebum nadam se... uostalom ovdje bubnemo svasta, pa ostanemo zivi... poslje cemo filtrirat najbolje komade.

sve je povezano koelo, sve je povezano. mi mali zlobni pitta ljudi smo ti jako energeticni. bogu fala da sam i vatta inace bi samo trovao svojim bijesom. e al kaphe mi fali, onog sirokog, teskog i bucmastog. al jebiga, nemresh bit kaj nisi, iako zene vole ic na dijete i to... nije to neka sreca. ja sam takav kakav sam. jelte. a o povjerenju ljubavnickom, ehehehe... ima ima samo necu sad odma da sam sebi ne tipkam konkurenciju u tekstovima.

izmicete mi razumijevanju a i osjecam da ste se i sami zaigrali sto me raduje i veseli, ter se mogu nakratko povuc i ucinit nesto za umanjivanje ezoterike sebe kao jedinke.

putnice, a ja jucer bila u podnozju papuka, trazila neko kamenje za moj kamenjar i gledala plahte od sumarica ispod drveca a kisica je kapala i orosila mi lice i bas sam se super osjecala onako "uplakana"...

joooj papuk... ahhhh jel' ima vec onih beskrajnih tepiha jestivog onog medvjedjeg lukca, ima jel? ahhh on ti je jako fin, znas? :)))

mljac, samo jučer bila kiša, al nije spriječila uživanje...

nisam vidjela, putnice, nisam mogla daleko, nosorozi se ne micu od ceste ;( samo sam malo odskitala i opcinjena gledala sumarice kako dizu glavice... i nasla prekrasno kamenje... coelho, ja sam ti poznati skupljac kamenja, imam punu vitrinu, ali ovi nisu za vitrinu, neke nisam mogla ni podici ;))

koel... znaci sad su u vitrini, jelda?

prilagodjen. To je sve O.K. Trebaš i dalje pisati. Ne zbog žena, još manje zbog muškaraca. Isključivo zbog sebe. Jedino je to vjerodostojno, premda ima manje šanse uspjeti. Osim toga, lijepo je rekla ona žena na telki neki dan. Da bi čovjek pisao prvo treba puno toga znati. I onda kad počne pisati, to sve zaboraviti.

spavas sa susjedom??? nije to nista, imam ja i zucne a u bubrezima za sada samo pjesak ;)))