jebeš tajne službe

Stav se često spominje kao legitimacija karaktera neke osobe: on/ona ima čvrst stav.

Tu je i klopka sa stavom, jer ako nekritički promatraš svoj stav tada si dozvoljavaš njegovu zloupotrebu u cilju promoviranja sebe kao karakterne osobe bez obzira na to koliko je taj stav neodrživ unutar konteksta testiranja kroz vrijeme i testiranja kroz filter uma.

Nesposobnost kritičkog promatranja vlastitih stavova, nefleksibilnost u njihovom prilagođavanju i mijenjanju, može biti indikator radikalne osobnosti nesposobne zbog dominacije negativnog ega mijenjati vlastite stavove tj. rasti i razvijati se, obzirom je prema ranije prihvaćenim stavovima osoba razvila veliku vezanost, jer su postali izuzetno masivni dijelovi slagalice u formiranju vlastitog identiteta.

Nespremnost na kritičko i nevezano promatranje ranije prihvaćenih stavova, ujedno može ukazivati i na strah od gubitka dijela identiteta i svjetonazorske dezorijentiranosti.

Tako da pitanje stava nije pitanje karaktera, već pitanje samokritičnosti.
Biti u pravu, braniti svoj stav životom, vrlo je rijetko rezultat britkog uma, velike samokritičnosti i kvalitete samog stava u odnosu na kontekst za koji je vezan.

Biti neraskidivo vezan uz stav jednako je zdravo kao i biti neraskidivo vezan za osobu koju volimo, strahom od promijene statusa quo, a iz te pozicije neke osobnosti, može se uistinu govoriti o strahu od drugačijeg, promijene, samorazvoja i tome slično.

Stavovi:
1. Svi su gluplji od mene.
2. Žene nisu ljudi.
3. Umrijet ću ako me ostaviš.
4. Odgovornost je uvijek na drugima.
5. Ne volim mačke.
6. Volim čokoladne kolače.
7. Ne družim se s komunistima.
8. Nisam gej 100%.
9. Ne mogu ja na vrh te planine.
10. Ja sam nevina žrtva zlih i nezahvalnih ljudi.
11. Moj stav drži nebo da ne padne na zemlju.
i tako dalje, i tako dalje.....

Dobro jutro!

fino si se nadovezala na moj zapis :)

Oho, bokić Meija.
Idem ga odmah i pročitati.
Bila sma po očale: trebam zaštititi svoje očice od odbljesaka.
Dioptrijske nika nositi neću, jer sam stava ;-) da se oko time opušta i još više degradira.
Ali, toliko odbljesaka od snijega, sunca, mora, zaljubljenih očiju koje me gledaju,
božanskih iskri koje blješte iz prsišta prolaznika na ulici, od tolikog sjaja, ne vidim kud hodam.

Idem pročitati, tvoj zapis :-)*

kroz sve se provlači ta fleksibilnost
naglasio bih ipak
više od nje same
važnija je spremnost na nju

Sve je otišlo u klinac krasan.
Pritisak na ljude da svako kurčevo ponašanje, bedastoće, idiotarije moraš prihvaćati kao normalno. Je, normalno je i ako se netko drogira. Kaj se čudiš.

Jebalo sve skupa to normalno.
I neka ljudi imaju stavove, bolje nego da ih mijenjaju kako vjetar puše i nikad ne znaš na čemu si s njima.
Taman ti stavovi po našem bili i pogrešni.

postoje stavovi za koje ne bi trebalo da su promjenjivi, bez obzira koliko godina nanizali ili iskustveno se nadogradili. to je ono što nas čini ljudima, a veže se uz univerzalne, za sve, na isti način primjenjive vrijednosne sustave
sve ostalo je varijabilno

i ja imam stav
al ako me neko uvjeri u suprotno zašto ga nebi promjenio

načelno me oduševljavaju ljudi bez stava
oni vole sve životinje, sve kolače, ma svi su pametni i divni i krasni

dok ne dođe do konkretnog onda:
joooj, volim sve životinje, ali zakaj imaš mačku kad više volim psa
oooj, volim sve kolače, ali zakaj imaš kremšnite kad ja volim čokoladne kolače..
i tako to ide- bez stava

često zbog vlastite fleksibilnosti dobijam kritike tipa "kaj ti nije dosta pljuskanja?"

i nemrem se ne zapitati..jesam li doista fleksibilna u uvažavanju i toleriranju nečijih stavova i postupaka pri čemu gotovo nikad ne pokušavam mijenjati nečiji stav, jer je to njegov, a ne moj stav, ili sam ???

stavovi jesu odraz nečijeg karaktera.
svi ljudi imaju stavove, razlika je samo da li su nečiji jasno izrečeni, pa za njih i preuzimaju odgovornost kao takve
ili nisu jasno izrečeni, pa se uz izgovor kompromisa preuzimaju stavovi ljudi koji su iz izrekli na glas i za njih preuzimaju odgovornost.

jer ako kažem da volim rijeku, onda će onaj tko nije rekao da voli planine ići samnom na rijeku.
a neće reči da voli planine, jer bi onda on morao možda preuzeti rizik organiziranja našeg puta u planine.

(ima stavova i kojih se ljudi srame, recimo da ne ispadnu zaostali, konzervativni, neinformirani i slično- pa i kod takvi nastaju zabune)

Pogni ima borbeni stav.
Meija ima umjereni stav.
Anerak ima ok stav.
I ja imam stav.

Svatko daje trenutni maksimum. Da smo bolji od onoga što možemo biti vjerojatno bi se raspali, jer ne bi izdržala posuda.

nemam borbeni stav
samo iznosim svoje mišljenje da mi je zadnje vrijeme pun kufer (nevezano za iskricu) da moram prihvaćati ljudske izopaćenosti kao normalu, jer se svijet brzo mijenja, jer se mišljenja isto tako brzo moraju mijenjati, jer se mi kao moramo prilagođavati i slušati jednu Zrinku Cvitešić koja će izjavljivati da se srami što je Hrvatica jer smo imali referendum za obitelj. I sad bi ja trebala reči da je normalno da se ona srami (ma sad bih rekla..al ..) jer je takvo ponašanje normalno.

Razvlači se ta normalnost ko žvakača guma, sve se svodi na to da je sve relatino, da istina nije istina i bla..bla..

Ustvari, ništ me ne ljuti kao to- da nas uvjeravaju da moramo sve prihvatiti kao normalno
a s druge strane - da je svijet otišao k vragu.

Borbena si jer trebaš biti borbena.
Nema govora o nedostatku stava, već o sposobnosti promatrati sebe kritički bez iracionalne vezanosti za stav.

Nigdje nisam kazala da treba sve prihvatiti kao normalno, već prihvatiti kao datost.
Recimo, različite smo, ali različitost nije jedina stvar koju imamo, jer imamo i sličnosti.
Različito nije nužno loše. Samo neke nam različitosti ne odgovaraju, a neke odgovaraju.
Stavovi koje sam navela gore samo su primjeri koliko stavovi mogu biti apsurdni.

jeben je princip kada principijelno nemaš principa! ;))

Zato se ti drži Partije, neka ti je ona i Bog i otac i mati- na gomili više vrijediš nego posebno :-)*

Kako idu pripreme za petak večer?