jebeš tajne službe

Evo ga. Još jedan biser. U nizu bisera.

Naime, javlja mi se gospođa iz nekog državnog ureda. Resko sikće na slušalicu, vježba autoritet, drobi slova, ona bi ovo, ona bi ono, jer ona je sad novoimenovana, ona je...nemam pojma, po meni neartikulirana i netemeljita.

Prvi kontakt gđe Sunshine samnom je telefonski, nema se čime identificirati, nema dopisa kojim se predstavlja pod naslovom za koji radi, nema maila, kurca nema, ali ona kokolaje rafalčiće, nabijem ju u sebi, ali neka, ćaskat ćemo.

I sad ja nju čekam u priči kad će krenuti po redu: legitimiranje na bilo koji način, pa onda nek kaže što hoće, kada, a na kraju može kazati da se unaprijed zahvaljuje na suradnji, može i ne mora, ne mora mi reć da me voli ako me jebe, meni to više u mojim godinama stvarno nije važno.

Međutim, ona nema ništa tvrdo: nit se sposobna identificirati, niti se ograditi pisanim zahtjevom prema meni u slučaju buduće odgovornosti za kašnjenja, niti zna sirota što hoće...uzbuđena, rasuta ko jogurt, a veeeelikkka glupost curi iz slušalice.

Mislim si ja, ajde ja ću, pa polako....prvo pitam: gospođo tko ste vi, kako se zovete. Govori ona meni ime, a ja pišem ime, pa pitam prezime, pa pišem i prezime, a s druge strane čuđenje kao da je dovoljna njena riječ da se joj se prostre sve.

Ništa, ne jebem živu silu, dalje pitam, a otkuda vi mene sada zovete, pa pišem broj telefona, pitam ju gdje točno radi i na kojem mjestu, sve ju ispitam kao malo dijete, nju, odraslu ženu koja radi za novce, al neka, imam ja vremena.

Nastavi ona tako kakati kako ona treba, mislim si ja dobit ćeš ti kurac, kad ne znaš svoj posao i velim ne mogu sada, nije gotov završni račun, osim ako ne želi podatke iz moje glave, da joj nešto napišem, ako je forma u pitanju. Veli ona meni da ako budu zvali iz Zagreba da se kasni da će ona....velim ja budite slobodni dati moj broj telefona, pa ću im ja objasniti situaciju i mislim si odjebi.

Sad ja da sam gad od čovjeka mogu s njom što me volja i tako u nedogled, koliko treba, 6. mjeseci, godinu dana, jer nije niti svjesna koliko se zajebala što ne poštuje procedure. Nigdje pisanog traga da je bilo što od mene tražila, niti mailom, niti dopisom, samo može prepričati razgovor, rekla kazala, neprofesionalno do bola, pa si mislim sramota.


Nedostatak pisanih procedura za takve bisere, zatim nedostatak kontrole prijestupa u procedurama, glavni su uzrok svih sranja u ovoj jadnoj državi (kad ionako nema poslovne kulture i morala, bar nek su procedure). Demokratski izabrani, despotski se ponašaju i ne poštuju procedure, poslovi se rade na "halo", sve poluilegalno i van svih poslovnih regula, jebote koji kaos, demontirali državu na "halo".

Zvrce li me još jednom ide: A tko ste vi gospođo? Ne sjećam se da smo razgovarale. S kim ste razgovarali?
Ona čak niti ne zna kako se ja zovem, predstavila sam joj se, ali nije zapisala...i što sad? Izgleda kao pravo, a sve je zakurac.

Dat ću joj to njeno govno, ali nije zaslužila. Uvijek sam bila široke ruke. Samo što mi pod stare dane malo smeta komunikacija s ljudima s pola glave, a još arogantni....ja nju riješim ko ništa i bilo bi mi dobro da ju riješim, da ne moram više slušati taj jad na telefon. Kako ta predstavlja svog poslodavca, trebalo bi ju izolirati od telefona i stranaka, da ne sramoti više ni sebe ni njega.

Dobro jutro! (malo gunđam, utorak ne djeluje baš optimistično, jer do petka je dalek put)

Jel ja to tračam? :-) ajd nek je i mene krenulo.

...a di mi je mokra krpa ti uvjek razmisljas preglasno, sto ne znaci da si nesto posebno...

Tu je negdje. Sira u uši :-) običnog darling.

kak da si kod mene u "školu" išla :-))

Jutros ne prčiš Armanijevce? Vataš zalet?

Ovo gore bilo za darling.
Moluška, eto malo gunđam pa mi lakše :-)

skužila sam :-)
treba te telefonske "božice i bogove" malo ispreskakati.
ma, kao da sebe vidim :-)))
i onda se pitam zakaj me ne vole??

ja to rješavam drugačije.
oprostite, haloooo, ne čujem vas. možete li mi ponoviti, nešto krči u liniji
pa poklopim

:)

samo zbog joppd-a ministar i popratno osoblje bi trebali dobiti otkaz- dati sami ostavku. nedefinirano, nederečeno, svakodnevne promjene, omogućeno određenim savjetodavcima da kroz seminare povuku jebenu lovu.
Za ovakve svakodnevne promjene država treba organizirati besplatne seminare, a ne što niti na svojim stranicama ne znaju objasniti ono što su ko zakonodavci propisali.
da ne spominemo telefonske galamđije
pa "dajmitakavobrazac jersam jato rekao"- pa sutra taj isti mijenjaj "jersamjatorekao"- pa opet uokrug..

ja uvijek kažem da sa nekim osobama treba razgovarati onim "jezikom" kojim oni razgovaraju s tobom.

i to uvijek, ali baš uvijek pali! prgavi "foteljari" dobiju odmah, sorry, mekanu stolicu kada ih se jednako tako prgavo pikne.
zapravo, nisu previše sigurni tko je na drugoj strani pa se USUDI sa njim/njom tako razgovarati.

provjereno u dugogodišnjoj komunikaciji :-))))

ima još jedna fora - pristojno pitaš, nakon polusatnog razgovora: oprostite, a tko vam je šef, budite ljubaznim da zapišem ime

:)

da viš kak se mijenja retorika :P

To se kod nas kaže "ne jebem te ni hej".
Najbolja stvar je što nije svjesna da me može povuć za prst... tako se "kvalitetno" ogradila.
I sad da sam đubre od čovjeka, kao što nisam, mogu joj raditi čuda. Čuda.
Kao i u svim drugim situacijama u životu. Uvijek biraš hoćeš li demonstrirati nekome koliko je glup ili ćeš zanemariti, pa nek se netko drugi s tim bavi.
Imamo i situacije kada u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi dođe građanin na urudžbeni, pa mu ne opale žigu na njegov primjerak. Pita čovjek, a žiga di je s datumom da znam da sam predao. Veli mu glupača: pa predali ste :-)))) jebem ti debile, a oni su naš servis...ma marš kuruze kopat za disciplinu i karakter.
Opet malo gunđam.

Imala sam slučajeve i kad na kraju plaču i mole. Ti su mi omiljeni.
Kao npr. Guzati što će plakat bude li se još kurčio. To mi dođe ko zicer.
Točno mi fali da me se izazove za završni klik. Nema ljepše. :-)

...poznato mi je , dakle doživljeno, riješeno...nakon pažljivog slušanja rekao sam "čuj, nabijem te na k..."...nakon toga zvao je šef...pa njegovo, nemoj tako, nova je...pitao sam ga da li i on želi kakvo nabijanje...mogao sam, bio je rat i držao sam argentinku (vrsta strojnice) u rukama...ali i miru treba zube pokazati..

Pročitao je zapis: Guzati glupane.....
možda si sad crta shemu da vidi je li dobro razumio što sam mu rekla.
Nebitno za ishod.

neće opalit žig??

ma nemoj??

neće niti primiti spis ukoliko im ne paše na oči
Ne jednom slala sam poštom jer nisu htjeli zaprimiti.

pa kad doživljavaš u državnoj instituciji:
a ono: "zakaj vi seljaci samo nam radite gužvu i s vama uvijek neki problemi"
pa: "da nema vas došljaka svi u zagrebu bi imali posao"

Mene su naučili kako se nabija fino i polako. Temeljito. Što viša nosina to ljepše pikiranje. Kao umjetničko klizanje s mekim doskokom na glavu.

Meni su seljaci super.

ja bi tebe cenzurirao, rukama

Tu si.

kako to misliš

da se razmemo:

radim posel u kojem se uvijek netko na mene dere.

deru se gazde ka ustanu na lijevu nog, deru se državne institucije i deru se radnici, jer misle da plaćaju administraciju.
Tak da sam se uvijek pitala kojim pravom se netko dere na nekoga, pa si uvijek nađu opravdanje.

Kod nas je deračina normalna, spada u kulturu poslovanja, jer te nitko ne čuje ako mu pokušavaš kulturno nešto reči. Pristojnost se izjednačava sa budalom.

Nego, jedino u cijelo priječi je dobro što su svi ti derači tak opsjednuti sa sobom ukoliko prešutiš njihovu deračinu, da u konačnici tu njihovu deračinu jako dobro naplatim.
i boli me kurac što se deru.

I ja isto volim gledati kako "rade" derači.
Umjetnici su to. :-) za samorazbijanje.

Međutim
sa galamđijama je lakoća poslovanja u konačnici.
Nemaju figu u džepu i načelno nikom ništa neće smjestiti.
Obično galame od svoje unutrašnje panike.

Meni su u poslovanju gori oni koji šute, figa u džepu i nož u leđa. Gdje se iza uglađene finoće krije dvolični šljam.

Jučer je mai_sarai spominjala slično. Ljudi šute, misle svoje i za svoju korist. Zašto bi se s nekim svađali?? Zašto bi digli glas i stali na nečiju stranu??.

I ako trebam birati- biram galamđije.

Radim s kim moram. To će ti reći sa svima.
Za svaki tip druga metoda, a ona se svodi na to: Idemo odraditi to kvalitetno, u najkraćem mogućem roku i tako da nema ispravaka. Ne volim ispravke. To mi znači da nismo kvalitetno odradili prvi put. Bitan je cilj, a ako se u to ukomponira i ugodna atmosfera tijekom procesa realizacije- odlično, ako ne- opet se napravi, ali se i promatra na što to sve skupa zapravo liči, a o tome je ovaj zapis. Da joj dam transkript toga što je izgovorila, niti ona ne bi znala što je htjela, ni tko je, što meni znači da imam posla s osobom koja nije svjesna što radi, niti je svjesna da sam ja to u stanju primjetiti...iritiraju me glupi ljudi koji su aktivno glupi. Zablokiraju si sposobnost učenja jer misle da su perfektni, a mnoga pitanja u poslu s njima su pitanja ega, a ne realnih poslovnih teškoća. Ajd, nek si friziraju ega u svoje slobodno vrijeme, a kad samnom razgovaraju cijenila bih napor uma da lijepo izdefiniraju što hoće. Jasnoća, transparentnost....možemo i po balkanski, ali s ostavljam pravo da me to smeta.

Tako je moj ortak otišao u gradski ured za urbanizam pitati za neku možebitnu dogradnju, a službenica počela iz čista mira galamiti, a Marijan će : -Gospođo, vi ste grdno pogriješili!
Umukne gospođa, vrlo zbunjeno, pa kad se malo sabra:-Što sam pogriješila?
-Pogriješili ste ton, ja dobro čujem.
Posramljenost je bila očita, pa je nastavila sasvim umjereno.

Galamdžije su veliki strašljivci.

Posve ih razumijem.