put i povratak

Sklad se mozda sasvim isprepleo sa svih strana i uz sve rubove, grobovi uz cvatove, toplina otapanja, macke lude od ceznje, love cats. Nakratko sam opet bio sjedio u miru sam. Susret je odgodjen ali spoznaja da je sadasnji put podjednako dobar kao i onaj poslije susreta donijela je neku ugodu kojom sam ju podupirao. Mislio sam o naporu, ali nisam dvojio zaista. Kamo smo isli bilo je dovoljno veliko, i pokazivalo se svakim padom koliko je radosti u rastu, usprkos naporu. I mislio sam o tome kako ce me nauciti da ju volim i kad joj ne mogu ponuditi sve sto imam. I naucit cu ju da me voli i kad joj ne dajem sve sto zeli. Ostajem misteriozno zahvalan toj nekoj ceznji, privlacnosti koja tjera na sasvim razumu nerazumljiva i neopravdana ulaganja. Volio sam tu snagu mastanja, i volio sam svim srcem tu ceznju koja nece znati stati dok ne budemo sasvim jedno, sasvim cijelo. Zrcalo i komplement. I volio sam ju sa svim nasim nesavrsenostima, kao slucajnu dusu, nepomicnu privlacnost u ciju orbitu sam ruseci uhvacen. U sjajnom trenutku ponistenja onog sto zovem 'sobom'. I volio sam ju zbog te privlacnosti koju nisam mogao objasniti (uvijek sam volio stvari koje nisu bile objasnjive, uvijek sam vise vjerovao osjecaju da me vodi, nego misaonim konceptima. oni su mi uvijek vise sluzili da poduprem ono sto osjecam) I volio sam ju zbog njene beskrajne gladi i moje isto takve zelje i potrebe da joj sve to dam sto zeli, i volio sam ju jer smo oboje bili uskraceni u tim zeljama, ucili kako se to zaista voli. Bio sam miran i siguran, znajuci sto joj mogu pruziti, sve sto sam joj davao neprestano. Strpljenje. Trebala je znati do sada da mi i ona daje, ne tim neostvarenim obecanjima, niti kajanjem, vec tom upornoscu kojom se drzala pred svojim preispitivanjima, hrabro, uporno, silno uporno. To mi je dala, i time mi je dala sve. To je bilo nase mjesto gdje je neprestano raslo nase povjerenje usprkos padovima. Zapravo smo ucili i kako se to biva voljen. Ucili kako se razvija povjerenje. I nije bilo kraja. Stvar se protezala oduvijek do zauvijek. U kojem obliku, nismo znali jasno. Ali je ceznja bila jasna. Time i put. Pa nije bilo straha da ce se uistinu u nekom trenutku moci ostati i osjetiti opasni mir ispunjenja kraja. Evo, ovako ispraznjen od sve te price, mir je nekako ishlapio, i falilo mi je njeno prisustvo, bash uz mene, tu.

hehe ocjenjujesh me? ;)))

da liza... ali i to je naputak, prema tome, neizrecivo je ono sto treba slijediti. no to nije moguce formulirati kao 'uputu za uporabu' katkad, zar ne?

slatko. neko vrijeme bar... a gdje je bol?

bol je skrivena pod imenom 'ucenje'.... uglavnom.