SAVRSENSTVO BEZ MANE
Ne volim kad ne vladam situacijom, u prijevodu: sobom. Znam da se ovo dogadja i vama, ali boli jedino vlastito iskustvo ili nedaca dragih ljudi.
Dakle, ne volim kad me se uhvati polusavrsenu, vidljivih i opipljivih slabosti i sto je nagore, tad tonem sve dublje i dublje u taj bezdan. Oooo, vrlo sam pametna i sabrana kad drugima prosipam sto i kako bi trebali, a sebe dovesti u normalu je kao trcati maraton dok u pozadini svira tema iz nemoguce misije.
Bila sam sva ponosna kako vec dulje vrijeme ne mislim na Neodoljivog i Fatalnog ( sve u jednoj osobi), kako i vise ne napregnem svu pozitivnu energiju kad stigne sms, ne bi li ugledala na zaslonu njegovo ime, kako vise i nemam zelju prolaziti slucajno tim kvartom( kao siparica), jednostavno, vladarica sam svojih osjecaja.
I onda, bas danas, ugledamo se. Kako netko moze uopce i pomisliti biti tamo di uopce ne bi trebao nikad, a ni tada biti? Frajeru, krivo mjesto, los tajming, cudna ekipa s tobom, a najgore- ja nespremna. Skroz, totalka.
I onda pocne ronjenje, onaj tip sto obara rekord na 50m za mene je amater. Slusam se i ne vjerujem, najradije bih se samozasamarala, ali ne, i dalje hrabro dolje, na dah. Bez daha.
27.03.2005. u 1:02 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar