put i povratak

Sinkronizacija se savrseno nastavila. Nakon sto su mi Govorece Glave rekle poentu, zapravo je trebalo biti lako, ponio sam zrno mudrosti odozdol. No svejedno, tek mi je kod prvog izvora sinulo rjesenje. A put je tu i tamo bio prekriven snijegom, moralo se napustiti brze i lakse nacine, aka bicikl i naporno gurati, pjeske. A logicno, bar sto se planine tice, pred vrhom je najvise snijega. To guranje i nosenje teze je nego li se covjek nada, a put je duzi nego li ocekujemo. Ipak, ako se odlucilo doci gore, okret i povratak nije rjesenje. I onda ustrajavash, namocis i noge. Katkad protrci srna da ti da neku utjehu srece. Nakraju, pred samim vrhom je opet cesta, no kocnice su blokirane snijegom. Prehladno je i nece se cekanjem otopiti, jedino ako sjednem i krenem se otope. I stvar profunkcionira za popeti se, i za kasnije uzitak spustanja... (Htio bih te vidjeti bez kocnica :)
Uglavnom, nakon vrha treba biti pazljiv, premda me povuce uzitak postignutog i spustanje, ipak treba biti razuman, da se ziv spustim, kako bih to podijelio s tobom.
(Ako zelite iscitavati paralele, citajte ovaj tekstic nakon ovog raspricavanja dolje... ima analogija beskrajno :)))
-----------------------------------------------------------------------------
Rjesenje:
Sto si mogla iscitati: (iako je prica uistinu bila o bolesti, vjerujmo sinkronizaciji) moj strah od gubitka zelje, i njen od toga da prestane biti zeljena.
I to je uistinu borderlinerski problem par excellence. Strah od prelaska na drugu stranu zelje, gubitak iste. I buduci da sam i sam granicar, znam ponesto o tome iz vlastitog promisljanja svojih iskustava i ucenja iz njih.
Dakle, rijec je o tome da to sto ju je moglo prepasti, je upravo razrjesenje granicnog problema: ili si predana, ili hladna, ili dajesh cijelu sebe, ili se posve uskracujesh, ili vjerujesh da je odnos ono sto donosi sve, ili nista. Dakako, odnos mijenja svije(s)t u kojem zivimo. No, mi u njega donosimo svoju nesavrsenost. Da, onda je jasna potreba da se naraste _prije_ ulaska u odnos. No, treba se, nadam se, biti samo na slicnoj razini. Uostalom postade mi jasno zasto sam dva puta iscrtao MENG->LIN. Prva crta MENGa veli da su ogranicenja dobra do nekog stupnja, ali u jednom trenutku takvo ponasanje donosi ponizenje. Najvisa crta veli da je primjena kazni katkad i sama prekrsaj. LIN je pristup i veli posadite zrno sada dok je vrijeme. (Zrno? Promjena? Prekid ogranicenja?) I veli jos da ce sigurno doci do opadanja. Uciniti dok je vrijeme. No? No?
I isto tako, misliti da je predavanje odnosu kraj napora je nesto sto cesto kosta odnos cijele mogucnosti postojanja. Dobro je imati na umu da postojanje odnosa ne daje da se u njemu opustimo. Treba se jednako raditi, vjeruj mi, naucio sam na tezi nacin. Samim time, znas, i ovo je odnos, i ja iz ovog njegovog stupnja ne mogu vise nista nauciti. Ne mogu znati kako cu se nositi s cinjenicom da smo skupa, s tvojim posve prakticnim zeljama, i svojim, i tako dalje i tako dalje... Zapravo i ne ocekujem neke urnebesne promjene u odnosima. Srecom. Znaci da cemo se i dalje traziti. Bila bi to nova razina za ucenje o biti skupa, a ovu smo zaista mislim, prerasli. Ili ne?
Stvarno mislim da to kako te sad zelim i to kako si zeljena je jos uvijek manje od toga sto smo sve prosli skupa za to vrijeme. To mi daje snagu i vjeru puno vise nego sto se bojim ostvarenja / kraja / smrti stare zelje. Treba otvoriti vrata novima, draga.
(Strogo primjenjujuci DBT na border-problem odnosa, rekao bih: ti (teza), ja (antiteza), odnos (sinteza).  tada 'odnos' postaje teza, a 'razlikovanje ti i ja' postaje antiteza. Ucenje sinteze toga je rast odnosa. To uglavnom vec radimo nadugo.)
Trazish moju zaljubljenost kao uvjet da se sretnemo? Pa na ovoj razini vise nismo tamo. Puno smo dublje od toga, rekao bih? Da, priznajem sad. Razumijem sto nam se zbiva nakon odluke - skupa smo. Ti se osjetish nezeljena, a ja te zaista uzmem kao vec postojecu. Odsanjamo susret i odemo iza njega, u to razocaranje gubitka, bez da smo ga i prozivjeli. To je znacenje one najvise crte hex.57, kojom mashtanje unisti mogucnost za djelovanje...
To je dakako takodjer prekrasan primjer granicnih tegoba. Zaljubljenost i snazni grcevi zelje koju zamjenjuje razocaranje nisu ono sto nosi bliskost, razumijevanje, povjerenje ni ljubav u odnosu. Imaju znacenje, ali zaista nisu ono sto moze odrzati odnos. Zbog jasnoce da jednostrano gledam kad sam zaljubljen, kao i zato da bih mogao neki odnos uciniti trajnim i kad zaljubljenost prodje, ja zaljubljenost volim usporiti vidjenjem perspektive prolaznosti iste. Zelja dolazi i odlazi, a odnos ostaje. Cinimo ga mi nesavrseni kakvi jesmo. I to nema veze s time 'kakva bi ti bila meni dovoljna za usreciti me' ... Odnos ne rjesava sve probleme pojedinaca u odnosu, draga. Bez prihvacanja toga ne moras se nadati trajnosti. Ja cu i dalje biti nesretan kad budem si za to nasao razloge, s tobom i bez tebe. Isto tako i ti. To nije razlog da velish da se ne volimo, i da si ne mozemo donijeti radost, davati srecu. Bar ja to tako vidim.
Lijepo je i ugodno izgarati ljubavnicki, no trajnost daje tek spoznaja da se i u odnosu treba svatko i dalje uporno usavrsavati, posve u novim uvjetima. A smijem biti skeptican sa sobom, jer znam sto me ceka. Ne zbog tebe, moje sumnje su samo moje, kao i sto ti imas svoje... Znam da me ceka posao i dalje, ali ne mogu se za to vise pripremati na ovoj razini odnosa...
Ukratko, dobro je imati na umu da susret ne rjesava sve u odnosu, to mu samo omogucuje prelazak na drugu razinu. Gdje bih volio misliti da nam je sad vec mjesto...
Eto, ipak daki imade pravo, pad nije mozda bio za sve uzalud...
pusa :-)
(BTW, Francuska velish? hm, ajde dobro, bas danas citam da imaju prosjecnu zivotnu dob od 80 godina, odmah iza Japanaca. ;) Makar bi meni recimo Finska bila puno zanimljivija... :)