Pjesme

Noću
 
Ponekad kad legnem, misli mi kroz glavu prođu,
Ponekad nestanu ali uvijek ponovno dođu,
Osjetim užasnu samoću, nema nikog da me smiri,
Sve mi prolazi kroz glavu kao vjetar što piri.
 
Osjetim potrebu da nekog zagrlim i da me zagrli ona,
Da mi se lice razvedri, da od sreće skačem do plafona.
Da je poljubim nježno, da trnce u prsima osjetim,
Da sve zaboravim a samo nje se sjetim.
 
Kad ležim, ponekad zaželim da nisam tu,
Da ne ubijam svoje srce u svom krevetu,
Već da mi ono zaigra u ritmu njenom,
Da se natječemo u plesu sa našom sjenom.
 
Al toga nema, to je maštarija samo,
Iz koje nemam pobjeći kamo,
Ona me slijedi sa prvim mrakom,
Ona se širi svježim noćnim zrakom!