Pjesme

Moji pokušaji
 
Sve moje pjesme, odraz su samoće,
Nemam nikog, a srce nekog očajno hoće,
Onda tražim izlaz u stihovima svojim,
Nema to smisla, toga se bojim.
 
Možda vas moja tuga zabavlja,
Služi da se dosada brzo zaboravlja,
Ali ja nemam ništa od toga,
Preostaje mi da molim Boga.
 
Da ga zamolim da mi pokloni sreću,
Makar sam se zakleo da milostinju neću,
No moj očaj me tjera do ruba,
Igra je to, i to vrlo gruba.
 
Igram se srcem, znam-nije to zdravo,
No nemam li ja nato pravo?
Srce je moje kao i duša,
Makar me ono često ne sluša.
 
Ja samo smirujem uzburkanu rijeku,
Pokušavam obuzdat misli što teku,
Još mi to i nije pošlo za rukom,
Nazovimo to, mojom vječnom mukom.
 
I tako ja molim da ona priđe kraju,
Da se i ja približim svom nedostižnom raju.
Samo tražim da imam nekog tko me voli,
Jer to, što to sad nemam, previše boli!

vjeruj mi nemam komentara....
dirnulo me u srce...