put i povratak

(mislim koji zajeban zajeban zajeban dan. fuj. prvo ako sam dobro razaznao, moja me najmilija vjetroletka ostavila i opet otisla se radije druzit sa sumnjom... a da to ne bude sve onda nas je shef pozvao na silujuci razgovor a ja bih tresuc se u groznici osjecaja zelje i straha ako nista drugo trkeljao ovdje svoje jade... pih. jer drugdje sugovornice mi se uskracuju. i tako bih sad vikao aukurac sve. i tako. :( )
dakle, tuzno je to kad imas pa nemas necije povjerenje. a onak nakraju sve bude igra tko prije primijeti ili pomisli da drugi se udaljava pa se brzo i sam makne da ne bi ostao naslonjen kad se ovaj drugi/a makne... fuj. together we stand. da da.
e, a onda, ja ne lazem. ono nikad. fakat. i sve sto pricam o komentarima, tako je i bilo. zaista. ali ionako ne moras vjerovat.
maske su druga prica, najopasnije su maske koje si postavljamo pred samima sobom. vjerovat cu stoga da me vidish bolje nego ja sam. i da sam doista nedostojan povjerenja. kako bih te i dalje volio. zelio. trebao.
ipak se zapitam, sto to sumnja moze pruziti, vise nego povjerenje. da, zastita i pitanje straha. istina. meni to nije donijelo srecu nikad. ne mogu ti dati povjerenje koje ti treba. sad idem to dalje mantrat do zauvijek. a mozda i ne. samo malo tugovat. ili se, vjerojatnije, i dalje malo potiho nadat...
 

ne budi dugo tuzan... rastuzis i mene... valjda je takav dan, izvan nase kontrole... mozda bi trebali navuci maske, samo, ja nemam snage... pusa!

to je lazh... prica o nekoj izvankontroli. ako nesto ne valja, treba proc kroz to. odmah i sad. ne oslanjat se na izgovore da je 'takav tren'. pusa koko. a stacu kad bas nije tako lako .

dobro, pruzi ruku malo kroz ekran, evo i moje, idemo skupa proci kroz to... znas ono, kao ispod duge ;) i ako ti u saki ostane nesto, to je samo mjeseceva prasina koju vec nocima skupljam...

hehe... da pa ovo je isto korakcic prolaska. vikanje da kao to je prava nepravdaaaaa ... ugh. huh.

hihihi, vidis, bar se jos nasmijesiti znamo ;)

jos je dobro dok ovako pises, znam... hajde, ti sto su ti i planinski vrhunci mali, ne daj se... zaviri u sebe i vidi koliko je srce veliko i koliko se snage samo na tren skrilo...

povjerenje je stvar hrabrosti. i poštenja. da ne bi sumnjao u nekoga ili nešto moraš prvo sam u sbe ne sumnjati. i tu je ključ. kad kaže da ima povjerenja u mene, ja joj u stvari vjerujem. jer u sebe nemam sumnju niti u nju. ali to je, jebi ga, rijetkost.

i nemoj se izmicati... jak si, znam, pusti nek pada, nek te sibaju oluje, jednom se naici neki lahor i obaviti te njezno, podici sa sobom i ponjeti... samo pusti da te pronadje... cvrsto stoj... ;****

što ćeš, svak se svakog boji...
možda je mala utjeha da je nedostatak povjerenja ustvari strah i da ga ga kao takvog prepoznaješ, jednom će i naše provalije dobiti neke mostove, samo je malo teško čekati na njih

malo?! hej kamon alte... mislim da je rijec 'malo' ovdje sasvim neprikladna...

daki.... tesko je. a i ne vidim pomake na bolje.
:((((

...jel tema povjerenje ili nešto drugo?

kaj znaci da nema down padova? mislim svaki pad rushi ona zrna povjerenja nanovo, koje teskom mukom uzgojimo... skoro da bi pozelio da je sve namjerna igra, radije nego da gledam kako se oboje tako mucimo :(

ljerka: hrabrost, povjerenje, rizik, spontanost, sumnja. tako nekako.?

i sta sad bi ja trebao naucit se maknut kad mi vele, jelda... ?! a cilj je drugi. i kako onda. vrijeme ce proc, a mi cemo unistiti svu bliskost sto smo imali... cemu ce to mene nauciti? da se moram pomirit sa stvarima, zar ne? boli me takvo razmisljanje. volim i samo volim. sto bih htio moci podijeliti, zivjeti, a tvrde da je bolje ne.... ma. :( / a suze, znas mislim da ciljevi katkad ne opravdavaju sredstva... u teznji za onim vecim mozda smo nacinili vise stete nego sto to postignuce moze pruziti.... boli. ali proci ce. ostat cu, vjerujem, i dalje tu.

tko se sad pak pao..:-)

daki moja, mislim da je to krivo ucenje... rekao bih... da citiram nesto sto mi vele o mom svinjecem kineskom znaku? vele: 'pigs should learn that there's more to life than to be needed'... bitce da bih trebao nauciti biti ono fakat _sebican_ . koliko god mi odbojna bila i rijec, a zamisao nepojmljiva. :(( ili kako je netko rekao 'no good deed should go unpunished' ... :(((((((((( /bitce da tom podloznom slaboscu provociram onu slabost drugih, njihov osjecaj da su zlocesti, pa se pocnu tako i ponasati, kad vide tako nesto benigno i nebranjeno. imao sam takvu baku. :(

nego daki, da se razumijemo, ja i dalje jednostavno vjerujem da mora tako. da ne moze zbog sebe, i ne vjerujem u zlocestocu. a opet, stalno sumnjam radim li joj (i nam) zaista dobro tom svojom popustljivom naklonoscu... makar ne mogu drugo.