igra igra igru igre

sto izgori vise se ne vraca
uzeo je vjetar sebi i kao da se smijesi
sretan sto samo on to vidi
pjesmom prica svoju pricu ,slobodan
od svih teskoca dok valja se u svojoj prozirnoj postelji
spusta se i dize,plese svoj strastveni ples
melodijom poznatom samo njemu
miluje nas svojom emocijom prolaznosti
dok dira tebe,dira i mene
odvojeno spaja,daljine povezuje
pogledom misli,glasom duse
molba se moli,zelja se ostvari
dusa se otvori i sa njim ode
tamo gdje pogledom misli ne dopires
osratak prazne duse
tinja na vatri zivota koji odlazi...