jebeš tajne službe

“The ability to observe without evaluating is the highest form of intelligence (Sposobnost promatranja bez procjenjivanja je najviši oblik inteligencije).”
― Jiddu Krishnamurti

"To su moje jabuke i ja s njima radim što me volja. Ne možete me oštetiti, želim da ih imate. To samo ljudi koji tuđe prodaju imaju strah da će biti oštećeni, ali su oni zapravo štetećeni u glavu.".
-prodavačica jabuka u blizini Pleso, Zagreb.

Kad sam napisala ranije kako nedostaje afirmativnog, umjesto negiranja, i uočila tu gomilu nja, nja, nja, nja (prebacivanja, kritiziranja, pretpostavljanja, karakteriziranja, etiketiranja i tome slično) koji čije kakofoniju ljudske komunikacije kakvu poznajemo u odnosima čiji je cilj sebičan čak i kada nismo svijesni ni cilja koji imamo ni njegovog karaktera...količina moje frustracije dosegla je vrhunac.

U materijalnom svijetu ljudi koji je svijet dvojnosti i konflikta, radikalno suprotstavljenih strana, mjerenja ljudskim metrom, diskvalificiranja, manipuliranja i podređivanja, lijepo je što je povijest ljudske civilizacije sačuvala djela ljudi koji su toliko kvalitetno bili slobodnomisleći i nepristrani da bi ih se slobodno moglo nazvati promatračima koji nas gledaju kroz božje oči. I to što vide i iznesu samo je informacija koja može i ne mora pasti na plodno tlo.

Klasiraju se jabuke koje se prodaju. Zašto se ljudi klasiraju? Vjerojatno iz istog razloga.

Dobro jutro :-)

Dobro jutro, draga!

Dobro jutro, Dudiška.

I ti si spomenula jabuku. Zašto jabuka? Velika jabuka, jabuka razdora, pa jabuka Newtonovog prosvijetljenja, jabuka grijeha, prosidba, Wilhelm Tellova strijela kola jabuku, pa Snjeguljica... Zar je stvarno jabuka kraljica voća? I zašto se meće u sve?

(sinoć si lijepo pričala o seksu, pa se nadam da imaš i priču o jabukama:))

kad otkriješ kritičare, provokatore, negiranja i afirmativizme...i svašta još...pa ih onda još i spomeneš kao različite u odnosu na višu inteligenciju...brijem da se isto tako stavljaš u ulogu procjenitelja. :)))

Sjetila sam se jabuke zbog susreta vezanog za jabuke. Prije nekog vremena išla sam za Zagreb i u blizini aerodroma, na potezu između Gorice i Zagreba, stala sam kupiti jabuke. Inače mi to nije običaj, ali ovoga puta sam stala. Ušla sam pod malenu nadrstrešnicu u kojoj sam susrela staru ženu. Kad sam je srela znala sam i zašto sam stala. Naš susret nije bio slučajan, kao i svi susreti u životu. Ovaj susret je bio nagrada meni, blagoslov, slično kao i ti Dudiška, ne gorka lekcija, nego radost i sreća. Pitala me kakve jabuke želim. Odgovorila sam joj da obožavam jabuke. Volim kako mirišu. Počela sam uzimati od vrsta koje je nudila i prolašla one koje divno mirišu. Kažem joj, ove mirišu raskošno, sam miris je jestiv. Volim kad imaju krunu na dnu, tada je njihova aroma obično i približno onakva kakva mi se sviđa i u kojoj uživam. Ponudila mi je drugu jabuku i pitala me za mišljenje: Probajte!
-Miris je divan, ali....
-Brašnasta je.- dopuni me ona.
-Da, volim kada ju zagrizem kad se ona rasprse u ustima kao petarda, kao da led puca, a cijela se usta ispune sokom, kad se kala i kad je reska, takvu jabuku tražim.-nastavila sam joj objašnjavati pošto sam došla.
-A ova?- pitala je dodajući drugu jabuku i promatrala moje lice dok ju grizem. Gledala me i komunicirala samnom s takvom pažnjom i posvećenosti kao da oko nas nema svijeta. Bez puno riječi, samo potpuna posvećenost i predanost.
Kad sam zagrizla jabuku, u ustima se dogodila prepoznatljiva senzacija, sklopile su mi se oči, a doživljaj jabuke me ispunio na taj senzacionalnorasprskavajući način. Svako novo ustinjavanje je produciralo još više sočnosti, a njen okus me budio i osvježavao. Nasmiješila sam joj se.
-To je dakle ta.- nasmiješila mi se zauzvrat u prepoznavanju.
-Koliko jabuka želite? Cijena je za sve jabuke ista.- pitala je.
-Dva kilograma, brašnastih za djecu i kilogram ovih za mene.- odogovorila sam joj.
Počele smo zajedno puniti plastičnu kesu. Vagnula je 3 kg, a zatim počela novi krug po prostoru i punila dalje i govorila: Ove su zanimljive, ove morate probati.....
-Gospođo, molim vas, nemojte više ubacivati jabuka, ne želim Vas oštetiti.-kazala sam joj, a ona mi je dogovorila:
"To su moje jabuke i ja s njima radim što me volja. Ne možete me oštetiti, želim da ih imate. To samo ljudi koji tuđe prodaju imaju strah da će biti oštećeni, ali su oni zapravo štetećeni u glavu.".
Divan susret, jabuke su bile samo povod.

Briješ ti moja Palmići svašta :-) Nek te čuva dragi Bog.

Gornja priča ima tipfelera more, ali može se razaznati smisao.

zbog integritete, draga. dobar ti dan!:)

Gero :-) nemoj vezati kosu Gero :-)******

Lijepa ti je...šteta kad se ne vidi.

aaaaaa, to mi svi kažu..a meni nekako to preintimno za pokazaivati svakome..:**

hvala paske! od ljepotice je uvijek divno dobiti kompliment!!!

Jedan zabac kosicom preko ramena i padaju Vlade :-)*

Jeste, ne možemo biti oštećeni.

Gerooo, poluuudiiiii, al pozitivno :-)*
(jać svoju puštam).

Eto, sad i ja poželih, strasno, promatrati te kako jedeš jabuke.

I hvala ti što misliš da sam lijepa.

(sad čekam vidjeti o čemu Dudiška razmišlja kad kaže da ne možemo biti oštećeni...ne moš bit oštećen, al bome ne moš ni nadavati, nego je to vatra vječno živa što se s mjerom pali i s mjerom gasi......)

A što ti Dudiška voliš?

najgore naš oštete upravo oni " You're just too good to be true.."

Kad slušamo riječi, zaboravimo čuti podtekst, a on je glasio: Pohrli k meni grlom u jagode....čim brže tim bolje. Iskustvo mi govori, jer sam i sama grlom često od betonske jagode ljuljnula. Lažne jagode, majkumu :-)

slušat tijelo. ono ne laže. samo što mi mislimo da su leptirići u trbuhu, a ono..reže i savija se..eh. iskustvo..treba steći i to.

Volim, volim žene, ali one malo manje vole mene.

Kad ti kaže: Nemoj srljati. Daj si vremena, posloži stvari, razmisli.....e njega :-)

Gledaj sad ovo: Kad donesem ljudima, jabuke, pomidor, orase, višnje, bundeve.... doma, oni će to primiti. Mnogi i s velikom zahvalnošću, ali ako ima kažeš da slobodno mogu ući u moj vrt i uzeti iz vrta što im treba rijetko ko će doći.
Ovdje, u Istri, često znam otići u Hrvićev vrt i uzeti iz njega što mi treba.

pomirisat, pa tek onda konzumirat.. :) tijelo ima svoje metode za otkrivanje lažnjaka i trikera

Da, i poštar-test.
Ako je mljac na vespi s poštarskom torbom.....ako bi ga kresnula u šumi da se slučajno sretnete dok bereš gljive...i ako ti kaže: Čekaj malo, razmisli da ne bi bilo napao-me-divljak-u-šumi.....e, taj :-) dalje idu tvoje varijacije na temu što ima veze što je šuma, dobra je šuma, šuma je to :-))))

gero, laže i srce a di neće tijelo. Lažu jer nas polako izdaju.

napaka, dudu. nikome dati u svoj vrt. jer ne znaju svi ljudi cijeniti ono što je prethodilo plodovima.

Vole Dudiška iz tvoje ruke.

(napadni me, napadni me, odmah me napadni....)

majok, izdamo se sami. samozavaravamo jer smo pohlepni i želimo više nego što nam pripada.

Igrajmo se napadanja, za Boga miloga.....dok se još vidi.

U svakom slučaju će više cijeniti ako ga i samo uberu nego ako dobiju sve na gotovs ili u Konzumu. Za ubrati se često treba sagnuti ili popeti. I pažljivo dodirnuti.

pašemka, ja bih tebe prvo pomirisao, a tek onda bih te napadao. Ko ti jabuku. :)

Tvoj miris je vrlo senzualan i puten.

haha, paske..ajmo se igrati/pretvarati opasnih situacija. pa da vidimo čija ti je guzica milija :)))

Ono kad se ljudi zaigraju skrivača, pa zaborave što su se igrali i riješe....otplutaju ko planktoni. Skriveno, zaboravljeno, odeeeee :-)

začudan, da prostiš....trne glava :-)