Sound of Silence

 
Bilo je ugodno hvatati zemlju, crvenu zemlju natopljenu vodom kojom je zalila samozatajnog kaktusa. Štoviše, toliko ugodno da je poželjela biti noj. Da vidi što je dolje. Uvijek je bila istraživač čudnih stvari. Možda bi čak  pronašla kakvu mrkvu, koja je također bila noj, za grickanje tijekom brojanja ovaca. Cvijet na kaktusu dignuo se na prste...

....još samo prstohvat i dotaknuo bi sunce:))

hehe...čuj C. pa mrkva zapravo nije mrkva, neg je mrkva koja misli da je noj a izgleda ko mrkva i toliko se identificirala sa tom ulogom noja da je cijela njezina mrkvljevska priroda nakraju ostala potisnuta u tu mrkljevsku podsvijest, eto zato je ja izvlačim...da joj objasnim da je zapravo mrkva i da joj je vrijeme otkucalo... ;D

ne bih rekla, no nek ti bude za večeras... ;)

...ovim zaključkom zatvaramo temu "mrkve i kriza identiteta". hvala na suradnji.

a poenta vam je sve vreme bila ispred nosa...naime,ključni momenat je brojanje ovaca,zar ne ,lolo?

e vidiš lucinu suptilnost...a ti meni o spoznaji...nije to za svakog...me and my carrot would only like to feed our sleepy sheeps...

meeeeee:))

sorry,počela sam pohađati kurs francuskog...dakle,htela sam reći-beeeee

mig-mig...to sam ja u ruhu ptice trkačice dok me Co...ovaj, kojot neuspješno pokušava uloviti... ;)

baš kad sam ti htela ponuditi gostoljubvost svog bloga,videh da ni tamo nije sigurno....( mislim da ima jedan neoskrnavljen ,par blogova niže..moraš biti brza,beeep,beep)

dresirati, ha? hm...jesi razmišljao ikada da se počneš baviti dresurom pasa...? dobro dođe, onak, za praksu. ;)

ah luce...da, vidiš, nigdje više nismo sigurne...

dođe mi da... ;D

ah...zar već ideš? ;D

g'moonin'... methinks Lola na tragu Nojakovskog, počela pisat ko kad se avijon počne približavat proboju zvučnog zida... trese se i škripi, al definitivno ide nekud prek grane... ;))

ahm...više ne proganjam...usavršio vještine vrebanja...heh...

bas lijepo.