put i povratak

ili, mozda....?
ocu rec, ovako: kao mi smo si dobri. okej. i kao hocemo isto. hm, e to mi je vec sumljivo. jer ja nikad ne bih birao komunikaciju s plemenom. nekako mi je suprotna prisnosti koju bih htio graditi s njom. e, pa su tu sad kojekakve poteskoce se izrodile, al recimo da bi i dalje htjeli nest nalik. hm. i dalje mi je sumljivo. hm. mislim, ocemo razlicito, to je ocito, ako nismo skup nakraju, zar ne? mislim, ak njoj tak to pashe, a meni ne, onda necemo isto, je li? ufff. al kak je to glupavo i komplicirano. e al je i smijesno...
jer: hocemo da bude jednostavno? hocemo. hocemo da bude spontano? hocemo. what's the problem? majkemi, pojma ne kuzim.
ili mozda ovako nekako: ja bi onak, lijeno kak mi pashe, krenuo, ljubakat, pa ovo pa ono, pomalo... pa se navukao pa simo pa tamo, pa ak smo za nesta, onda bi ishlo... e, a ona ak ne grijeshim bi to nekak drukcije. ona bi da moze bit ziher na pocetku. za kraj i posljedice... ma da, pa treba to razumjet. ipak su tu znacajne odluke. al opet, nemres bas_sve isprobat prije nego li se uvaljash u nesto. i nacini isprobavanja kao i sami motivi za to ujedno su i predikcija buducnosti, cini mi se? ako sumnjash i zelish biti ziher u nesto prije nego se predajesh, mislim da time odmah stvarash pukotinu za pad. ali i ne samo to: pa gdje je tu ideal spontanosti, ako istrazujesh s toliko sumnje teren?
ma da ima i tu spontanosti: jednostavno ne mozes biti sigurna bez nekih stvari koje ce ti dokazat ono kaj ti treba je li? pa da. to je razumljivo... da. nismo isti. ne trazimo isto. tocnije, da, trazimo, ali na razlicitim stranama. tebi treba sigurnost i povjerenje u plan i cilj. meni treba pokret, korak po korak, i povjerenje od sad na dalje... na razlicitim smo stranama vremenskog pravca. zato se i ne mozemo sresti.
i kaj cu sad radit, kad vec oces sebe gradit, trazit i nalazit u udaljenosti i trazenju svog dusevnog mira? pa nist. nisam sretan s tim.
mislim, bar mogu i smijem to priznat, je li?! bah.
mislim, fakin shit, kak je to glupavo meni. al okej, bar mi je malo jasnije. trazimo razlicito. ne znam ti dat povjerenje u cilj, i ne znam ti pravo odgovorit na sve tvoje dosjetke, testove i pitanja, divna sfingo strganog zuba,
svejednako, ljubim te u joko. :)
 

:)))) stari, što se tiče spontanosti, i prepuštanja, preporučam račice. te ti nikad ne nauče na vlastitim greškama

hehehehheheheh :)) ma pusti, u nekim godinama ti zene postanu svjesne svojih ciljeva i to je to. mislim da si misle nesto kao: 'jebesh spontani zivot s nekim ak je onak preturbulentan... to nema onu dozu cvrstoce.' reklo bi se(x)?

sexcellent, sjedi, 5 :)

hm, zanimljivo, mislio sam da sam u nemilosti neprijatelja... bitce su svi ovi slasni prijedlozi ciste i prljave provokacije. uh, uh, dobio sam PTSPmislim. kak se to lijeci? NewOrder, shellShock? ili da si otpjevam onu smithsa: 'if it's not love, then it's the bomb, the bomb(x13) that'll keep us together' ;))

mozda je sirota poluluda od ljudi koji bi sve, ali nis ne bi priznali? ili je jednostavno u fazi kad bi joj pasalo bar nes konkretno u zivotu?
il je u pubertetu?
ili je mozda zensko?
:)))))))))))