Životinjsko carstvo

Prijava!

Nepoćudna maca.

Nepoćudna pitanja.

Znate kaj: fućka mi se.

Meni jučer rekli da NEMAM rak koji je metastazirao na koljeno.

U usporedbi s mogućnošću da ga imam, sve ovo ovdje vam je pizdin dimek. Nije čak ni dim.

I sve izvan ovoga ovdje je također pizdin dim. Dim, a ne dimek.

*Nemam rak PLUĆA koji je metastazirao na koljeno. Za neke druge rakove mi niš nisu rekli.

E, a kad su mi rekli da ga možda imam, prva pomisao mi je bila "Jooooooooooooooooooj, nikad neću imati yorkieja!"; a druga: "Pa to STVARNO nije pravedno!".

pizdin dim ,,,

Poslije sam skužila da je kategorija pravde moguća u vrlo, vrlo ograničenim kontekstima i uvjetima. A da se dešava izuzetno rijetko.

I da je takva pomisao taština. I da je pomisao da nemreš živjeti ako ti odrežu sisu, nogu, neki organ, ako više nisi snažna ili privlačna, ako ti život nije ugodan i udoban, također čista taština.

Gledam svoje studente, ima tu teško bolesnih, jako, jako tjelesno oštećenih, deformiranih... I uče djeca. Konstruiraju si budućnost, čak i kad znaju da je ima jako malo. Žive iz dana u dan, iako im je teško, puno, puno teže nego meni s pol stoljeća u razmaženoj guzici.

Od kojih sam veći dio bila zdrava, snažna, privlačna i živjela ugodno i udobno. A uvijek se žderuckala što nije još bolje, što nisam još bolja.

Jebote, onaj kreten oteo avion i ostavio bombu jer mu nekaj nisu dali reći... Ma kaj je to on uopće imao za reći??? I zakaj je to uopće ikome važno? Ajd da pitamo neko dijete u Sudanu što je važno; ili bilo koga iz čekaonica u kojima sam provodila zadnja dva tjedna. Ajd. Mogla bih vam reći. Ali onda ne biste nimalo odrasli.

super!drago mi je da nemaš ništa takvo,
i možda bi ti doktori mogli malo držati jezik za zubima
dok nisu sigurni u nešto,sigurno si se bila jako uplašila

Ispričat ću vam o čovcu s kojim sam jučer provela 3,5 sata u čekaonici. Rekao mi je da bi on s Trga maknuo Bana i stavio spomenik svojoj ženi; pokazao mi je sliku svojeg unuka, trogodišnjaka, velikog dečka za kojeg sam pomislila da je godinu dana stariji; smijao se svojem šogoru koji se ždere zbog nekakve kuće koju nemre prenijeti na sebe; cijelo vrijeme je stiskao gumu za jačanje šake, veli, to mu je umjesto pušenja, a ja mu velim, nakon 3 i pol sata, "Bome ste se vi danas dobro napušili!". Rekao mi je da se odrekao svih svojih strasti jer bi ipak htio još malo biti sa svojom ženom, a ona zbilja zaslužuje veći i bolji spomenik od onoga Banu. A onda me tražio posvuda po bolničkom krugu, noseći moje nalaze, jer je saznao nešto dok sam ja, puna krivnje, ipak otišla ispušiti.

Hvala, tajana. Čuj, doktori nisu niš rekli, samo su rekli da treba "ISKLJUČITI"; a kad sam ja, sa svojim golemim kvocijentom inteligencije, dokučila na što misle pa rekla njima, blogme nisu niš zanijekali. Gadno. Zbilja gadno. Usrala sam se. Ali, istovremeno, ODLUČILA PREŽIVJETI KOLIKO GOD MOGU, NAJBOLJE ŠTO MOGU.

drago mi je da si dobro, vega, stvarno mi je drago da si zdrava. sad se lijepo okani cigareta. i živi zdravo.
sve ostalo potpisujem.
ja sam lani, navodno trebala operirat cistu na mozgu pa su poslije rekli da ne treba.
svi mi imamo svoje šokove.

Eh, a sad sam već na rubu patetike i dijeljenja "mudrosti", zato stajem. Zato nisam ovo napisala u prvom licu, nego ovako, uz macu. Jer je to nešto obično. Svakodnevno. Dešava se mnogima. Mladima, starima, pametnima, glupima... I u polovici slučajeva nema sretan kraj. Možda ni moje nema: najgore je isključeno. Ali nije sve loše isključeno. Ipak, lakše se nositi s lošim šansama kad znaš da za njih imaš VREMENA.

back in the game

Paprena, aleluja! Znaš kaj, kad sam izašla iz tramvaja, nakon bolnice u kojoj su mi predočili ovu gadnu mogućnost, naletjela sam na prodavačicu iz jednog butika u kojem me često zavrbuju za grijeh i sve joj izbrbljala. Cura ima 20 i nešto sitno godinica. I ona je imala cistu na mozgu i operirala je. Rekla mi je "Sad nemojte mozgati ni o čemu drugome nego o tome kako se to da riješiti, jer vjerojatno se da. Pogledajte mene!" A ona - prekrasna. :-))

mi uvijek možemo brijati na bolesti, miome, potencijalne mogućnosti smrti i tak dalje. svi smo takvi. i naravno, skloni patetici.
ipak, padne kamen s vrata kad ti netko veli da nije tak loše.
he he...još se živi...i diše ...i zajebava.
misli pozitivno.

svakako. ostane ožiljak i naraste kosa.
mi smo u biti kukavice.

Vegavega uvijek ima najbolji blog!!!!!!

Drzi se!!!! Vjerujem da ces uspjeti

kaj te briga kakvu bolest imaš
glavno je neka ne boli i
neka ima nade za izliječiti se
a za sve ostalo tu je master card

Ima nekih brcina iznad ociju
kod ruze svibanjske pa si
mislim kolko joj je neprohodna
dzungla kod mindze.
:-)))

Svaka čast profesorice.Svi smo sretni i zdravi.Ja sam sretan što nisam
impotentan ali mi stalno natiče jedan organ pa ne znam o čemu se radi.
Mora da je nešto kronično?

A o čemu ovaj iznad priča?
Niš ga ne razmem.

Ko je ruža svibanjska?

Ma neka tajna agentica...
Za svoje priseljene...
:-)