Vrijeme je da se krene...?

Ovu sam priču dobio razmijenom spama, svidjela mi se, pa ću je podijeliti s vama.

Ivan je zbilja bio čovijek kojeg se rado željelo vidjeti. Uvijek je bio dobre volje i uvijek je govorio pozitivno. Kad bi ga netko upitao kako je, odgovorio bi: "Ne može biti bolje" Ivan je bio prirodni motivator. Ako je neki radnik imao loš dan, uvijek mu je pokazao kako treba gledati na situaciju u pozitivnom svijetlu.Zanimalo me kao mu to uspijeva i zato sam jednoga dana otišao k njemu i upitao ga: " Ne razumijem! Ne možeš uvijek biti pozitivan. Kako ti to uspijeva?" Ivan mi je odgovorio: "Svako jutro kad se probudim, kažem si: Ivane, imaš dvije mogućnosti. Možeš biti dobre ili loše volje. Uvijek radije izaberem da sam dobre volje. Svaki put kad mi se dogodi nešto loše mogu izabrati hoću li biti žrtva ili ću iz toga nešto naučiti. Uvijek kad se neko požali imam mogućnost prihvatiti njegovu pritužbu ili pak izlučiti pozitivnu stranu života. Uvijek radije izaberem ovo drugo." "Da, ali to nije tako jednostavno", požalio sam se. "Naravno da je" odgovorio je Ivan" Sve u životu su odluke. Kad zanemariš sve nebitne stvari, svaka situacija je odluka. Sam odlučuješ kao ćeš reagirati na okolinu. Sam odlučuješ kako će ljudi utjecati na tvoje raspoloženje. Sam odlučuješ hoćeš li biti dobre ili loše volje. I na kraju krajeva, sam odlučuješ kako ćeš živjeti svoj život. Mnogo sam razmišljao o njegovim riječima. Uskoro sam napustio tvrtku u kojoj smo zajedno radili i osnovao svoju. Izgubio sam kontakt s Ivanom, ali uvijek kada sam trebao nešto odlučiti, sjetio sam se njega. Nekoliko godina kasnije čuo sam za Ivanovu nesreću. Pao je s 20 metar visine i zadobio ozbiljne po život opasne povrede. Nako 18-satne operacije i nekoliko tjedana intenzivne njege, Ivan je izašao iz bolnice s metalnim pločicama u kralježnici. Sreli smo se i upitao sam ga, kako je. Njgov odgovor je ponovo bio: "Ne može biti bolje, želiš li vidjeti moje ožiljke" upitao je.Nisam poželio vidjeti njegove ožiljke ali sam ga upitao na što je mislio tijekom pada. Odgovori je: Najprije sam pomislio na svoju nerođenu kćer, a dok sam ležao na tlu sjetio sam se da imam dvije mogućnosti: izabrati život ili smrt. Izabrao sam život. Zar se nisi bojao? upitao sam ga. Ljudi iz hitne su bili super. Stalno su ponavljali da će sve biti u redi i da ništa ne brinem, odgovorio je. Ali kada su me dovezli u bolnicu i kada sam vidio izraze lica liječnika i sestara, uplašio sam se. U njihovim očima već sam bio mrtav. Znao sam da nešto moram učiniti. i šta si učnio, upitah ga. Velika debela sestra postavila mi je pitanjejesam li na nešto alergičan. Jesam, odgovorio sam. Liječnici i sestre su prekinuli svoj posao i čekali moj odgovor. Duboko sam udahnuo zrak i rekao: "NA GRAVITACIJU" Kad se smijeh stišao, rekao sam im da sam odlučio živjeti i neka me operiraju živoga, a ne kao mrtvoga. Zahvaljujući spretnosti liječnika ali isto tako i zbog svog posebnog odnosa prema životu, Ivan je preživio. Tad sam i ja spoznao da moram svaki dan iznova odlučivati i živjeti puni život.
Isto vrijedi i za tebe!

(P.S. Odavno i ja funkcioniram na ovaj način. Valjda zato što sam i ja Ivan...takvi smo mi)

pozitivan neki tip...:))
Za njega je čaša uvijek polupuna...
Al, ne znam baš da čovjek uvijek može biti takvog raspoloženja..:))

lijepa prica, slicnu sam procitala na fb, tada je Ivan bio ugostiteljski radnik kojeg su pljackasi ozlijedili nozem, nevazno ...nema veze s imenom i spolom, ima "Ivana" svugdje sto je pozitivno :)

to mi izgleda nekako programirano.....

Eh, Vrbice, zaista može...ali naravno da u sebi nešto treba slomiti što pruža otpor pozitivnom mišljenju...Nije baš lako...ravno je prestanku pušenja...govorim iz osobnog iskustva...

aphis...znaći, ako prestanem pušiti,
bit ću sretna...?
Idem se odmah potrudit...
Al, ne znam dal, ću uspjeti, pa od nervoze
idem zapalit jednu...:)))

Je, programirano je...čovijek si programira život...naravno na bolje..

Ny,
nema ništa loše u dobrom programiranju psihe
kažu da se navike stiču već nakon 21 dana upražnjavanja,poslije sve bude potpuno prirodna stvar

Prestati pušiti je relativno lako...opet osbno iskustvo...treba napraviti samo jednu stvar...ali ako prestaneš pušiti imat ćeš jedan novi problem a to je višak novca...

sve sto hocemo je moguce :) program sami biramo ..

Višak novca nije problem,ako imaš,mogu ti predložiti dobre fondove
12%prinosa/godišnje

U vrijeme kad sam prestao pušiti nije bilo investicijskih fondova tako da sam višak novca preusmijerio u druge stvari...

ja sam još uvijeK "on"smoking.......ma prava napast....ma užitak
a pouzdano bi bila lijepa mjesećna svotica za investirati u što bilo

Meni nakon prestanka pušenja fali onaj jutarnji kašalj i...(ma ogavno je)

idem se programirati.....obaveze zovu...;-)
pozdrav

Jučer sam ja upoznala jednog Ivana (iako se moj zove Jerko). Svašta mu se izdogađalo, od toga da ga je u autu pokupio vlak, do toga da su mu presadili koštanu srž... A on veli, "Znate što je najbolje u svemu? Kako je sve to LAKO, ne bi čovjek mislio!"

Angelika daj meni preporuci neki dobar fond...

Ali ja mislim da se kao Ivan(a) moraš roditi. Inače uopće nije lako. I tko zna može li upaliti ako nije lako.

Ny...blago tebi,tvoje obaveze te zoovu,kako od njih lijepo
e bome ću i ja svojima dati broj ....neka zvr,ništa više neću samoincijativno

Vega...pojedinci se rađaju takvi,npr pozitivni
drugi to nauče.... ako žele
terapijski npr,mišični tons se pojavljuje nakon 21 dana intenzivne terapije...aspekt je širok,na svim poljima
volja i odluka jedino bitno

Potpisujem svaku tviju riječ, Angelika...

Ha, ne znam, Angelika, ja se nisam takva rodila i ja uvijek vidim i pozitivno i negativno. Naravno da radije prijeđem u pozitivno, ali mi je potrebno uporište za prelazak, nešto za što ću se primiti, inače lako skliznem. Jasno mi je da je od čiste negative slaba vajda, da ona upropaštava život više nego same objektivno loše okolnosti, ali eto, meni bi bilo ipak teško veseliti se što u kičmi imam metalne pločice, iako bih bila jako zahvalna zbog toga što ih imam života osjetiti. Svejedno, ljutnula bih se zbog toga što ja moram, eto, živjeti s metalom, a ne bez.

Vega,naravno ,u pravu si ,takvima se rodimo ili ovakvima,znanstveno je dokazano
ali isto tako da i naučimo ,jer su nam kapaciteti i mogučnosti velike
ako imaš volje i vremena Happy for no reason je vrlo inspirativna knjiga
lp

Ap,valjda misliš na riječi koje sam ovdije izrekla...ne baš na svaku moju
:)

Aki inače pravo zboriš kao ovdje onda sve potpisujem...

Pogledala sam recenzije i ne bih rekla da je to knjiga za mene: ja tražim razloge za sreću. To je prvo. Drugo, bezrazložna sreća je ili ravna očaju (uffff, živa sam, sve drugo je nebitno), ili gluposti. Po mojem.

Nisam ovdje napisala gdje sam upoznala svojeg Ivana: na bolničkom odjelu hemologije. Znate, tam gdje su mijelomi, leukemije i slične veselice. Moj "Ivan" nema drugog izbora nego biti (ne)sretan dok god može i dovesti svoja posla u kakav-takav red: zbrinuti djecu, pobrinuti se da mu bude koliko-toliko udobno. On to čini intuitivno i zato zaista jest sretan.

Ali, upoznala sam i njegovu suprotnost, čovjeka koji me se dojmio kao puno složeniji, ajd, reći ću otvoreno - inteligentniji. On je bio kivan: kivan što je uopće ondje, kivan što ga je zaobišao bezbrižniji život, kivan što ne zna hoće li doživjeti neki pregled zakazan tek za 6 mjeseci. Je li njemu bolje zato što ima jasniji uvid u svoju situaciju? Nije. Ali, ima ga. I kaj sad? Hoće li mu neke new age vježbice pomoći da se bolje osjeća? Neke bi vjerojatno mogle. Ali biti SRETAN? Sumnjam.

Ap,nikada ne ostavljati potpisanog traga
:)

Endži! Nisam rekao da ću se potpisati otiskom palca...sve ostalo je...????

Ap,al si se sad zeznuo,običan potpis se može i negirati dobar stručnjak ga nože i proglasti falsifikatom
ali palac print je garantirano jedinstven,nitko ga ne može oboriti

vega,sasvim je to druga priča,teška i složena...ipak mislim kako sve alternativne mogučnosti treba iscrpiti prije nego se s nečim pomiriti...odustati
vidiš od svega za što sam se molila zdušno u životu,mojim trudnoćama,ne za spol,samo za zdravlje djece
teško je ne imati zdravlje ,teško se s time nositi
ja sam svakako zahvalna za moj savršeni strojić
lp

Ja se zeznuo...pa i napisao sam da se ne potpisujem palcem jer je jedini autentičan...svaki potpis pisaljkom se može osporiti... ja ih koristim nekoliko ...čak i jedan na ćirilici ali to nitko nije do sad primjetio..

Ap,sorry bila površna u čitanju(plavuša)
a vidiš i drugi...mslim onaj s čirilicom ,ne primjetili,(to je već priča za sebe)ma ljudi nisu pažljivi

Samo ti čuvaj palac :)

Naravno, najvjerojatnije ne "prirodna" plavuša...ali ko radi taj griješi...reče jež i siđe sa žičane četke..

Zakaj..?..pa nisam mali, ne sisam ga više...

Mda... Alternativa, čini mi se, odustaje kod ovako ultimativnih situacija. Vrlo je rječita - a, vjerujem, i korisna - kad treba ljude podučiti sasvim jednostavnim stvarima, a to se sve svodi na povećanje osjećaja zadovoljstva životom koji nam je dostupan. Uspješna je - opet po mojem - samo zato jer je taj naš osjećaj zadovoljstva otišao u tri p.m. zahvaljujući medijsko-marketinškom ispiranju mozga da je "sreća" zapravo razmjerno visok materijalni standard života, potrošnja, potrošnja, potrošnja, seksualnost unedogled i po mogućnosti potpuna beskonfliktnost, ali uz primjetan i primijećen uspjeh. Pa sad žene noge lome na potpeticama koje su izvorno kreirane samo za posebne (i rijetke) prilike, svi pate ako s 50 ne izgledaju bar 10 godina mlađi i tsl. Pa misle da su nesretni. A samo su nezadovoljni, ali svakodnevno nezadovoljni, jer su im standardi, kriteriji, neprimjereni. I onda se još i stresiraju zbog tog osjećaja nezadovoljstva, jer je kazna za nedostizanje standarda stres, a stres vodi u bolest, a bolest je najočigledniji znak da si promašaj... Ma, joooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooj!

Ap,ma baš je sirov ali prigodan...zbog palca
Sisanje palca
Iznenada upadne mali Ivica u sobu i ugleda mamu dok puši tati. - Sram vas bilo! A vi mene radi sisanja palca vodite k psihologu!

Možda je mamu trebalo odvesti psihologu..zbog toga ili joj pustiti onu našu...Monika, Monika, Monika, nije to usna harmonika...

Pa, ja sam veslo siso.

A joooj, sorry, vi zapraf ne bi ozbiljno razgovarali, a ja ugnjavila! Isprike, isprike, gibam dalje...

Bolje sisati veslo nego propeler, mislim manje je opasno...

...i posve sam pesimističan. Il' se kaže pjesimističan?

vega, pa su svakoj šali je bar pola zbilje.

Je, Svileni, valjda je zato ona druga polovica zbilje tak neduhovita.

dudh
pa i pol vesla je upitno ....za zdravlje

Ko tebe motikom ti njega penisom!

anđo, a još gore po zdravlje ne imati veslo.

vega, kako da nije? Samo se treba shvatiti vic. U cijelosti. E, to se onda može nazvati i prosvijetljenjem. To je stvar trenutka. A mudrost ga je samo produljiti.

Rex,pozdrav,vidim ti si uobičajeno zdrav...htjela reči svoj

dudh,
pojasni u kojim situacijama

određene situacije nas izbace iz cipela. nitko od nas se ne okreće svojoj suprotnosti samo tako. potrebno je da nas nekaj zdrma, pa da izvučemo maksimum iz sebe.
e sad, da li će biti pozitivan ili negativan, ovisi o nama samima, kako smo oblikovani
možemo izbrusiti svoje osjećaje, razmišljanja, shodno tome i ponašanje, ali ih ne možemo preoblikovati. ne na dulje vrijeme. i ne u kontinuitetu trajanja.

Anđo, u kriznim situacijama. Kad naš brod tone, a zvona zvone.

ma ima nas ivana ko govana, jebga! ;))