laku noć, Hrvatska

bijah juče popodne u bosanskoj posavini, u selu Hrvatska Tišina. selo je malo, nalazi se odmah iza sela Srpske Tišine, pored Bosanskog Šamca
Tamo, naime postoji katolička crkva, nadaleko poznata po misama, hodočašćima, kažu čak i ozdravljenjima.
ja sam na tom putu imao samo ulogu vozača, nisam nešto baš religiozan, čak naprotiv-agnostik sam;
ali nisam mogao odbiti taj put i svoju pomoć.

put nas je vodio iz Valpova, do Vukovara, potom Vinkovci, Cerna, Babina Greda, Slavonski Šamac, Bosanski Šamac, Srpska Tišina -te napokon Hrvatska Tišina.
u 18 h tamo je bila misa, na koju malo zakasnismo.
u poprilično velikoj crkvi na misi je bilo samo 10-tak starijih žena, i jedan visoki, vrlo mršavi djed.
svećenik je nerazgovijetno govorio, žene su ustajale, klečale, sjedale, molile -a ubrzo poslije pričesti svećenik,prije nego se povukao u sakristiju, reče:

Idite u miru!

no, tih 10 -tak žena ostade na svojim mjestima, kao da je misa tek počela;
pitah staru baku ispred sebe -pa, sad je misa gotova?
-Da, kaže, misa je gotova -ali mi ostajemo tu još malo i molimo se.

izašao sam van, ubrzo je izašao i onaj jedini djed sa mise -koji me upita da li sam negdje putem uočio da je padala kiša.
rekoh da nisam nigdje vidio kišu.
odakle si, upita me.

kad sam mu rekao -kaže mi:
o.oo... puno puta sam ja prošao kroz Valpovo, kao prognanik, na putu prema Donjem Miholjcu!

razmijenili smo još pokoju riječ, iz puke kurtoazije... onda mi pruži ruku i reče: Bog!

a mi krenusmo natrag..
iz sela hrvatska Tišina.

:) dies,lijepi mirni post,
štaje reć?Tišina je dobro djelovala na tebe :)