The Flying Dutchman

Andrea stanuje u predgrađu. Radi u centru i svako jutro se vozi prigradskim vlakom na posao, a popodne s posla. Vlak često kasni, uvijek je pun, neuredan je i ide joj na živce. Puno bi joj lakše bilo da ima auto s kojim bi onda svaki dan krenula kad poželi, išla bi na posao najkraćim putem, a natrag onim putem koji joj taj dan najbolje odgovara.

Andrea ima i vikendicu u Prigorju. Svaki vikend odlazi tamo na rekuperaciju. Povede si frendicu, ili više njih i onda uživaju. I tamo ide vlakom koji na toj relaciji vozi rijetko i uvijek kreće baš u nezgodno vrijeme za Andreju. Osim toga, iako joj je vikendica udaljena manje od kilometar od stanice, taj dio poljskog puta uzbrdo koji treba propješačiti, uvijek joj predstavlja problem. Što zbog stvari kojih uvijek ima puno, a što zbog vremenskih uvjeta - ako pada kiša uvijek dođe mokra kao miš. S autom bi to bilo nešto sasvim drugo. Opet ne bi ovisila o glupom rasporedu vlakova, mogla bi povesti sve frendice i tonu stvari i nikad ne bi pokisla.

Andrea je zaključila, da definitivno treba auto.

Osim toga, zapitala se: pa tko danas nema auto? Andrea ima siguran posao, dobru i redovitu plaću, nema dugova, kredita... stan je već otplatila, vikendicu je naslijedila. Pa normalno i očekivano je, da ima svoj auto. Ljudi je vjerojatno već i čudno gledaju zbog toga što ga nema.

Andrea je zaključila, da definitivno želi auto.

Ljudi nešto kupuju, kada to trebaju ili kada to žele. Andrea je ispunila oba kriterija. Ona je auto i trebala i željela. Pa ga je i kupila.

Kupila ga je od susjede Mirjane. Mirjana je imala velik i lijep auto. Ona je bila jedina osoba koja ga je koristila i bio je dobro očuvan. Za svoje godine čak i izvrsno. Vozila ga je povremeno, na duljim relacijama, nije ga forsirala, redovito ga je servisirala i držala ga je u garaži. Baš kako su joj rekli kad ga je kupovala. Nije ga imala namjeru prodati i opirala se, ali Andrea ju je na kraju nagovorila. Bila je uporna. Tvrdoglavo uporna i stalno je izmišljala nove razloge zašto bi Mirjana taj auto trebala prodati, jer eto - nije joj potreban, rijetko ga vozi... dok s druge strane ona - Andrea, ga jako treba i jako želi. Ponudila joj je i super cijenu. Mirjana ju je pokušala razuvjeriti, ali na kraju je popustila i jedan petak su obje ranije otišle sa posla, obavile kupoprodaju i primopredaju i Andrea je sva sretna dovela auto pred svoju zgradu.

Već u ponedjeljak Andrea je krenula s autom na posao, računajući da će stići ranije, popiti kavu i u miru doći na posao. Međutim nije računala da su ceste prema centru grada ujutro zakrčene, da su svi nervozni, da se događaju nesreće... Neugodno se iznenadila kad je zakasnila na posao. Prvi put otkad radi u ovoj firmi. Osim toga, morala je platiti parkiranje.
To joj se ponavljalo i narednih dana. Pokušala je krenuti ranije, prije gužvi, ali onda bi došla puno prije početka radnog vremena, popila bi nekoliko kava i platila još dva sata parkiranja više. Odlučila je da ipak neće ići autom na posao. Bolje joj je vlakom.

Došao je vikend i Andrea je sva sretna pozvala svoje dvije najbolje frendice, da se spakiraju, uzmu sve što treba i da odu na vikendicu. Natrpale su auto do krova i krenule. Padala je kiša, ali Andreu to nije smetalo. Bila je sretna. Međutim, kada su došle do onog završnog dijela - poljskog puta na uzbrdici, auto je počeo proklizavati po blatu. I ne samo to. Kako je bio natovaren, "sjeo je", zapeo za tlo i ni makac. Andreji i frendicama nije preostalo ništa drugo, nego izaći i odnijeti stvari ručno. Četiri puta su išle gore - dolje, bile su mokre, prljave, umorne i ljutite. Na kraju su se sve tri međusobno posvađale, i razišle. Frendice su otišle kući vlakom, a Andrea je ostala sama.

Drugo jutro joj je susjed Joža pomogao odblokirati auto, ali iako se put osušio, auto nije mogao svladati uzbrdicu. Nije taj auto predviđen za takve stvari. Andrea se rasplakala, okrenula auto i vratila se kući. Otišla je pravo k Mirjani, bacila joj ključeve na stol i rekla:"Vrati mi bar dio love i evo ti natrag tvoj jebeni auto". Mirjana nije ništa komentirala. Vratila joj je gotovo sav novac, jedino je umanjila iznos za davanja koja su proizašla iz te dvostruke kupoprodaje.

Andrea je narednih nekoliko tjedana bila izvan sebe. Pljuvala je po tom autu, po proizvođaču, po Mirjani... nije propustila to prokomentirati ni na jednoj kavi, čak se ulogirala na forum ljubitelja tog modela i tamo komentirala...slabo vuče, malo konja ima, a puno troši, itd., itd.

A onda se smirila. Jer u jednom trenutku je shvatila da joj auto uopće nije trebao. Niti ga je željela. A pogotovo taj model, koji ni po čemu ne odgovara njenim potrebama. a kad bolje promisli - ni željama. Samo joj je donio dodatne obveze, probleme i stres. Zaključila je, da više neće kupovati auto. Ako ipak osjeti neodoljivu potrebu ili želju za vožnjom, unajmit će rent-a-car. Model koji će joj u tom trenutku najviše pasati. Na jedan dan. Provozat će ga gdje i kako hoće, izvadit će mu dušu... i drugi dan ga vratiti natrag.

A Mirjana... Mirjana i dalje svoj auto drži u garaži i čuva ga. Vozi ga povremeno, na duljim relacijama i izbjegava gradsku vožnju. Ne forsira ga i redovito ga servisira. Baš kako su joj rekli kad ga je kupovala. Jer to je za auto najbolje. Tako će s njime biti sve u redu, dugo će joj trajati i držat će cijenu.

A neki dan je razmišljala i zaključila da ga nikad više neće prodati. Kao oldtimer vrijedit će joj dvostruko.

Link

pozdrav tugffong, druže oldtajmeru!..

pozd...tuff....:)))
ja nemam auto...:(((
dala sam ga sinu....

Pozdrav, Dies prijatelju stari.

Vrbi :-))
Razmisli dobro, da li ćeš ga kupiti, ili povremeno koristiti rent-a-car
;-)

...doduše i Taxi je opcija ;-)

... ali onda ne voziš ti, nego te provozaju ;-)

nemam auto...i ne šaljite mi više te iskricine poklone....

a ova andrea je sigurno moja susjeda :)))

Viš vraga crnog... da tam negdje živi Andrea ;-)

znala sam tuff

Ali molim.... svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna.
:-))

....a dobro...neću joj niš reći :)))))))

Imaš ćevape ;-)

Pouka price: treba sjesti za volan i probati voziti, pa ako ide, ide. Ako nejde, nejde. Ali se barem vozilo.

...ni pisnuti (za šiš-ćevape)

Pardon...šiš-ćevape, naravno....
Ćevap je za malu djecu :-)))))

A Mirjana da je dobra susjeda dala bi Andreji auto da ga vozi po potrebi. Jer auto jest za to da se vozi, a ne da se cuva u garazi.

E, audrey, to je već drugi par opanaka... :-))))
Samo je problem u tome, što su obje htjele auto samo za sebe.

Malo tko daje svoj auto drugome da vozi....

Gibam sad... slip, čuvaj mi Andreu ;-)

Steta auta, cak i kad bude za prodaju kao oldtimer, trebat ce ga totalno preurediti da bi bio dobar za voznju.

:-)

Tak da je to Mirjani slaba racunica... Jos ce na kraju morat platit da netko odslepa staru kramu... Osim ako ne zivi na Kubi.

žena, cipele i auto se nikom ne posuđuju.
jedino ako je baš živa sila.

Ja svaki auto prvo isprobam prije nego sto ga kupim. Osim ako je nov i ima sve moguce garancije.
A s rabljenima nikad ne mozes biti siguran. A tko si danas jos moze priustiti novi auto, osim na kredit. Ali i krediti imaju granice, pa ne mozes uvijek dobit onaj auto koji ti najbolje odgovara.

ja sam prodala svoje auto ,moju veliku ljubav i tako je otislo "zadnje musko iz kuce /parkinga " koje je kostalo a nije bilo tolike potrebe ,vozim posudjeno kad mi treba ,sreca da ima onih koji hoce posuditi :)
auto se ne kupuje bez probe i onog osjecaja u dnu trbuha ;)

Una onda ti zivis u dobrom susjedstvu... Ja svoje susjede niti ne poznam.

Dobri su susjedi ,sretnemo se u stubistu i na ulici i to je to ...auto se moze posuditi od prijatelja ne moraju biti susjedi :)

fina pričica..:))