Vrijeme je da se krene...?

Prisjetih se onih kasnih šezdesetih ili ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća/tisućljeća...ne zbog vremena kada je većina ljudi ovog podneblja živjela životom dostojna čovjeka...već zbog promidžbenog tv spota u kojem onovremenski "manager" u desnici drži rajčicu u ljevici čaval koji istom tom rajčicom zabije u dasku. Bila je to reklama za zamrzivače iliti po naški kištre za duboko smrzavanje. Potom neke demonstracije gdje građani "peru" ministra poljoprivrede rajčicama (naravno nesmrznutim) pretvarajući mu obleku u maskirnu odoru iz vremena Aleksandra Makedonskog. Danas držim rajčicu u ruci...tvrda je ali nesmrznuta (temperatura okoline)...probah...okus nikakav. Očito je proizvod genetičara...s GMO-om. Vjrojatno s genom kornjače...zbog tvrdoće. Zgodno bi ju bilo puknuti "nečijem" ministru poljoprivrede u glavu...uz rizik da u slučaju promašaja strada 4 m2 nečijeg izloga...Ali možda ima smisla hrana s GMO-om...ne treba ju hladiti...štedi se energija. Onda sam se sjetio jednog filma iz tog vremena...Zvao se "Zeleno sunce"...radnja je smještena u današnje vrijeme...Zeleno sunce je naziv za proizvod u obliku tableta koji se proizvodi reciklirajući ljudske leševe koje se potom dijele "raji" po kvartovima. E sad razmišljam......odlučujem se za gmo hranu, Ipak sam prije za to da pojedem gen nekog picajzla u jabuci od 3 kile, nego nečiju recikliranu babu. Hvala genetici.

nije zezancija, stvarno smo jednog paradajza pomicali po kunjskom pultu u firmi, nismo znali čija je, a zaboravili pitati jedan drugog..i tak je tu bil..Nije se spljesnivil ko normalni paradajz, nego je otvrdnuo glatke kože. ko da je plastični. Zdržal je jedno mjesec dana, onda ga netko bacil...

slažem se. ne bih ni ja tuđu babu pred svoje žive