put i povratak

(sjeca me to naslova albuma residentsa, 'the king and eye ' ;)
pitam se jednostavno neke stvari, kako to obicno vec i biva... pa rekoh, jesmo li blizi onima s kojima dijelimo misli, snove pa mozda cak i ceznju, ili s onima s kojima provodimo suncano ovo vrijeme?!
i, nije li vrijeme kad tvrdimo da 'nismo spremni' za neku vezu zapravo izgovor. za nesto drugo. cini mi se da meni katkad jest. sva sreca, pa vrijeme ostavlja otiske... kako cu znati da sam slozio? nikako. uopce to nije vazno. znati mislim. to je svejedno. problem je sto si ljudi zamisljaju 'kako nesto treba izgledati' umjesto da se prepusti. a opet nije se lako prepustiti, ako imas nesto sto je jasan cilj... da, opustenost u tome je kljuc, a ne mashtanje... spontanost, a ne promisljanje. pustiti, ne bojat se sto ce biti. zbog cega dozivamo da tako i bude. pustiti da tece, kao glazba. njezno.
:)
 

hear, hear... ;)