Sound of Silence

 
Poput kakve vile iz starih knjiga konzerviranih prašinom, izgledala je gotovo čarobno, poetski dražesno. Voljela je kročiti kroz večer u omiljenom kaputiću sa izvezenim obrubom. Kroz žito, kroz nepreglednu zemeljsku kosu koja se vinula sve do njezinih ramena. Krijesnice su svjetlile samo u blizini Javora, čija je aura svojom mudrošću hranila sve u okrugu milje. Čovjek je to mogao osjetiti. Miris tišine. Žito je tamo bilo najzlatnozlatnije, a zemlja najplodnoplodnija. Svaka je krijesnica bila zemaljska Sjevernjača. Tiho bi izlazila iz raskoši žita i legla među zvijezde sa licem obučenim u spokoj. Mirna, jer su krijesnice uvijek znale gdje je put, kada ona to ne bi znala...

vidi, baš prikladno. pazi mi na Javora. :))

Jeli ovo blog o plavushi?

ah, ne. to je blog o situaciji u poljoprivredi. ;)

šumi, šumi, javoreee... :)

Paaa može bit. Vidim sad ima i flore i faune.
:-)

gle riba... ;)

Daj neko jezerce dodaj...hm, inspiriralo me, idem pojest malo cornflakesa... :)

Inače, ima jedna obitelj u selu moga tate gdje se djeca zovu Jela, Jasen, Javor, a bogami ima i jedan Hrast...plodna obitelj, svakako... :)

Ovo me podsječa na jednu romsku obitelj gdje se djeca zovu Samir, Amir, Mir, Ir i mali R.
:-))

ne ne ne...muzičke želje smo primali samo do ponoći... ;)

hehe...a kak zove najmlađeg? Rrrrrrrrrrr dođi mami Rrrrrrr... ;)

Sad vidim da svima nekaj svetli noćas... idem pronać onu vekericu s fosforom na kazaljkama, nisam ni ja go'no...

meni jopet pregorila žarulja, pa moram nalazit alternativne izvore svjetlosti...

Ima jedan Gustav dobar kad čita novine s krijesnicom onak, stavi je na početak reda, onda ona trči prek novina... ;)

hehe...sad sam si baš to zamislila... :)