Životinjsko carstvo

Eh, moram vam ispričati što sam noćas sanjala!

Išli tuffgong i ja na put oko svijeta, pješice i čamcem. (Otkud baš tuff i ja, pojma nemam, mislim da nikad ni komentar nismo razmijenili, ali nema veze: u snu, oboje smo bili mladi i lijepi.)

I tak, tuff i ja na nekoj plažici ukrcavamo stvari u čamac, mali, drveni, pravi retro dalmatinski, tuff onako mlađahan, vitak i sav po mojem ukusu stoji u moru, ja na obali skupljam ruksake, kad vidim, u vodi neki uzak trag, kao trag mlažnjaka na nebu, ali nije na nebu, nego sasvim pri dnu vode, zapravo i u pijesku (plaža je, naravno, bila pješčana) i u vodi.

Veli tuff, to bi mogle biti zmije. Ajme meni, a ja se panično bojim zmija! A ove navalile izlaziti iz mora i sad nemrem ni makac. Jer tuff veli, ima ovdje i otrovnica.

I niš, kaj ćemo, stojimo nas dvoje tako dok zmije ne isplaze i ne odu, kad veli tuff, za sve to je mai kriva!

Mai nas je zadržala, a nismo to smjeli dopustiti, ljeti su neka mora hladnija nego zimi (kakve to veze ima sa zmijama ni Freud ne zna, ali nije niti bitno, ajmo dalje o mai).

Naime, putem smo sreli mai, koja je također putovala, ocvala i razočarana Iskricom. Susreli smo je u nekoj prašumskoj, egzotičnoj, ekvatorskoj zemlji.

A ondje se u nju zaljubio Poglavica, jako sličan Titu, a blogme ju je i dočekao kao što je Tile dočekivao sisate holivudske zvijezde na Brijunima.

Malo je i na Fidela podsjećao. I pušio je debele cigare.

I blogme se on tako za našu mai zagrijao da ju je zaprosio. A ona pristala. Pomalo malodušno, ali oduševljene perspektivom pisanja na blogu ne samo o udadbi koja je pobijedila sva zloguka predskazivanja, nego i o samoj svadbi.

A ta nas je zadržala tjedan dana.

Što je dalje bilo nekak mi je mutno pa nema smisla prepričavati, ali kunem vam se Blogom, ništa na današnjem blogu nije izmišljeno, sve je dokumentirana stvarnost ili sanjano!

*pretskazivanja

*oduševljenA

Ajd, mai, kaj pizdiš tam gore, ja sam te bar dobro udala. I stvarno sam se razveselila zbog tebe :-)) Tuff isto, ljutio se samo zbog tih hladnih mora ljeti.

A da je iz čista mira, paaaaa, baš i nije. Neb' ja sanjala da nisam imala što. Daš ti štofa, oš-neš, ostane to u primozgu.

Evo, ako nam se mai uda - a ja zaistač vjerujem da je to sasvim moguće - ja ću joj plesati na svadbi. Blogami! I kupit ću skup i lijep poklon i napisati ozbiljnu i lijepu pjesmu.

Možda bi stvarno trebala pokušati u prekomorskim zemljama, ha? Možda je ovaj san bio proročanski :-))))

Pih, i sad se nitko ne divi mojoj mici! Zasjenila je mai.

Ček, viš, nisam sanjala mainu udadbenu titulu. Kae ona postala? Poglavinjača?

U svakom slučaju, moja mica je fakat carica. U mojoj kući, nitko joj nije ni do vrška pumperica. Čak ni šaponja.