Životinjsko carstvo

Da vidimo, gdje sam bila, što sam radila...?

Lunjala sam posvuda i baš mi je bilo lijepo. Maloprije sam pobjegla pred pljuskom.

Odvikla sam se od čokolade. Danas sam se počastila jednom i pozlilo mi. Nemrem ja više to! Bar ne ako nije vrhunska (ovo je bila Milka).

Idem u teretanu. Ondje mi rekoše, još 4 tjedna tako i postat ću ovisnica. Hm. Namjerno postati ovisnica? Ajd, sve je to za ljude.

Ne bih rekla da sam smršavila, ali ima nade, metabolizam mi ubrzava, nakon teretane se redovno još jednom iskrcam u wc-u.

Promijenila sam kompjutor i mobitel. Na novi komp nisam uspjela zmontirati svoje stare pasijanse. SHIT!

Malo sam bolje pospremila stan. Za prozore ću platiti nekome, ne da mi se samoj.

Eh, da! Neki dan mi pukla ona mala cjevćica što dovodi vodu u kotlić. Šiktalo je kao islandski gejzir! Sva je sreća što sam bila doma i odmah to zatvorila!

Papigić mi zbrisao iz krletke. Drsko se progurao pored moje ruke, oće on letavat. Pa je malo letavao i onda se parkirao na policu za cvijeće i dobro naciljao da se posere na drugo cvijeće. Mački malo iznad nosa, mrtav-hladan. Dobro, nije bio mrtav, ali bi bio da nisam intervenirala. A prozor otvoren. Ajme!

Moje papige me uopće ne vole. Izderu se na mene kad nemaju klope ili im se voda zagrije, ali u principu im samo smetam: cijeli tjedan pile štapiće, seruckaju i prljaju, a onda ja dođem i sve što su si oni tak fino sredili bacim u smeće. Pride im kradem jaja.

Ali zato mačku vole. S njom nekaj pričaju, daju da ih dira capom (kroz rešetke krletke), uopće ne kuže da im je prirodni neprijatelj.

No, srećom, moj papigić baš i nema konde za puno letavanja, pa kad sam ga partvišem stala naganjati, brzo se spustio u nizine, gdje sam ga čopila. Joj, kak je to lijepo držati u ruci! Drao se i grizao me, ali ne jako. Ono, kao, eto, probao sam, kaj sad...

Da nije oženjen, vjerojatno bismo se mazili. Ovak, ne.

Počinje sezona otvorenih prozora i to me jako, jako, jako veseli! Kupila sam krasne pamučne, guste zavjese, tak da mogu stalno imati otvoreno a da se ne izlažem pogledima izvana. A bit će dobre i kad upre sunce.

Eh, da, onda sam morala kupiti i novu karnišu. Kod "Amelie", baš su lijepe, pseudo-starinske, metalne, a nisu ni tak strašno skupe, u Aktivu su skuplje i ružnije.

Ustanovila sam da u RL ima više zgodnih frajera nego online. Ali fakat ima! I oće oni flertovati, to im je uvjetni refleks. Baš zgodno!

Nažalost, kak moj papigić nakon cijele zime u krleci nema konde za letavanje, tak ni ja nemam za flertovanje. Kod mene je zima blogme potrajala...

Načisto se zblesiram, nemam više one lakoće i nakon 2-3 minute se zabrinem, nije mi više tak zabavno kak je bilo dok sam znala korake. Sad samo cupkam u mjestu.

Ali, valjda se to vježbanjem vrati. Vjerojatno da. Treba samo ustrajati, kao i s teretanom. Hm. Baš i nisam ustrajna... U principu, meni je dost ustanoviti da nešto mogu ili bih mogla i dalje ne moram tjerati. U stvari, uopće nisam ambiciozna, ni u jednom području.

Jel i vama stalno iskaču reklame za neke online igre? Ili je to Big Brother vidio da sam ja tražila svoje pasijanse i sad me maltretira u tom stilu?

Moram oprati kosu... Ah, morala bih se i šišati, ali sam ustanovila da je amoralno plaćati frizeru isto koliko i liječniku. Npr., trebam napraviti doppler vena u nogama, to je cca 400-500 kuna, a toliko je i frizer. Svaka čast svakoj struci, ali ipak me nemre neka cura s 4-godišnjom školom oderati isto koliko i čovjek s ozbiljnim doktoratom i specijalizacijom!

Nevjerojatni su ti pomaci u skali vrijednosti, tj. cijena usluga... Kaj, frizer većinu glava ošiša za 15-ak minuta, ajd, ajmo reć da na moju utroši nešto više vremena jer imam jako gustu kosu, ali opet ne više od pola sata za šišanje i isto toliko za sušenje (ne dam im da me feniraju, samo me spale, a nikad ne naprave kak ja stvarno hoću). I za to ti opali nabrijanu cijenu, i to samo zato jer ti nekaj prčka po glavi i zato jer smo svi osjetljivi na svoj izgled. OK, liječnik možda ne utroši više vremena, ali ti bogme da informaciju koja je jako važna, može biti i sudbonosna.

I sad bih ja trebala ovoj svakih mjesec i pol do dva masno plaćati iz čistog straha da će me neka druga unakaziti na mjestu gdje je to nemoguće sakriti i odmah ispraviti. Dakle, svaka dva mjeseca bih mogla npr. plombirati zube, staviti krunicu, napraviti doppler, ultrazvuk ili MR nekog dijela tijela, ukloniti madež... Nemreš bilivit!

E, blogme, neću! Idem sad u neki brzinski frizeraj, koji se reklamira time da svaki zahvat traje 15 minuta i košta između 20 i 35 kuna. Dakle, 10 puta me mogu šišati za cijenu ovog jednog, prema tome, ako sfušaju, 10 popravaka i kvit! Prvo ću dati da skrešu max centimetar, a za popravke imam još dosta i neću ostat ćelava.

Evo, dočekah 13. Vrijeme je da se povučem u sigurnost svoje postelje. Baš smo se lijepo napričali, ko da smo si najrođeniji! :-)) Noćka!