Životinjsko carstvo

Vega ,dobro večer,vako je moje pašče znalo sjediti ,i umoran biti,i pratiti me pokunjeno i "teška srca" jer bjaše star,upravo ovo...

ovoga su mrvicu namontirali čelcem na nogu ,al to je to.)

Imam i ja jednog starkelju, 14 mu je godina u kostima, ali 4 u srcu i glavi. Do maloprije je hofirao nekoj maloljetnoj maltezerici, a sad hrče tak maloprije nisam čula kad mi je zavibrirao mobitel :-))

Nego, kaj se starosti tiče, ovak ja mislim: to bumo bili do smrti. Tak da bi nam bilo pametno sprijateljiti se s njom. Jest da od nje nismo ni ljepši, ni poželjniji, ni poletniji, ni zdraviji, ali valjda nečemu evolucijski služi (znam ja i čemu, čitala, ali mi se ne da citirati), inače bismo mi žene riknule čim prestanemo ovulirati, a muški čim im spermići uspore.

i moj doživio 15 ciglih .a onda ga ludača iz naselja satrala "misleći" da je kamen?!??!??Bili ja trebalasad njenog malo kvrcnuti...ma ne bi ,nego ja nako ,zločesto ,i vidim kako šetaju,pa se sjetim,evo 6.4.šest punih godina da me nitko ne dočekuje kao on,e da...

Starost je baš fino, blago doba: po meni, to je životno razdoblje u kojem se možemo opustiti, u svakom smislu u kojem nas je volja, i prepustiti se malim veseljima i užicima. Ili velikima. Koga briga ako nam ispadnu prevelik zalogaj? Zube smo tak i tak već negdje putem posijali...

Ova pjesma mi je uvijek radosno prikazivala starenje (nekad davno sam je i prevela za blog, ali nemam pojma gdje mi je taj prijevod, prema tome, čitajte na engleskom, ili ne čitajte uopće):

Warning

When I am an old woman I shall wear purple
With a red hat which doesn't go, and doesn't suit me.
And I shall spend my pension on brandy and summer gloves
And satin sandals, and say we've no money for butter.
I shall sit down on the pavement when I'm tired
And gobble up samples in shops and press alarm bells
And run my stick along the public railings
And make up for the sobriety of my youth.
I shall go out in my slippers in the rain
And pick flowers in other people's gardens
And learn to spit.

You can wear terrible shirts and grow more fat
And eat three pounds of sausages at a go
Or only bread and pickle for a week
And hoard pens and pencils and beermats and things in boxes.

But now we must have clothes that keep us dry
And pay our rent and not swear in the street
And set a good example for the children.
We must have friends to dinner and read the papers.

But maybe I ought to practice a little now?
So people who know me are not too shocked and surprised
When suddenly I am old, and start to wear purple.
Jenny Joseph

Eh, AC, baš mi je žao starkelje cuckovinskog... a s druge strane, kaj znaš, možda mu je tako prekratila muke, a i tebi. Moj je još prilično vitalan, počeo mi je opet skakati na krevet kad sam ga ošišala (nemreš bilivit, ali izgleda da mu je dlaka davala tih nekoliko grama previše zbog kojih nije mogao!), doduše, slabije čuje, slabije vidi, nemre suzdržati piš, a i ne da mu se uvijek van na kakanje... Tvrdoglav je i lukav, kad ne želi poslušati, jednostavno ne čuje, iako zvuk zdjelice za klopu nepogrešivo čuje čak iz zadnje sobe. Pravi starkelja :-)) Mislim da ću takva i ja biti.

bok,
ni kad bih mogao nebi se vratio niti sekunde natrag.
čemu se grčiti oko stvari na koje ne možeš utjecati.
prošao sam i dvadesete, i tridesete i tak sve do ovih pedesetih.
bogme su sve imale svojih draži, a i sranja.
nekak mi se ipak ove čine najbolje, možda i zato kaj druge nemam.

Ja sam godinama gledala majku kako stari i umire, i priznajem, gadno sam se prepala. Ali ona nije pojma imala kak to meni izgleda, ona je bila podjednako sretna ili nesretna kao i u mlađim danima; čak bih rekla i sretnija, opuštenija svakako. Bilo je gadno tek kad je počelo hodočašće po bolnicama, ali do tada, njoj sve pet. A mene je moja vlastita mladost sprječavala da to vidim.

Slažem se s Krelecom,smirenija sam,postojanija,sve više cjenim,ne bi nazad,to ipak šablona,ali sve ima svoje...Kao da bi ovaj mozak mogao "opstati" u onom tijelu,no way....Ipak ,bojim se starenja,društvena sam i ovisna o ljudima,napreskok izbacujem misli ,pa možda djeluju nepovezane,razmišljam o danima koji mi dolaze ,a u svezi roditelja,koji su na "prvoj liniji" ,bit će "tijesno" i jadno,znam to već sad,kome dopadnem u tim danima hebo je ježa....Sjećam se kad ti je majka umrla,to nije bilo davno,i sjećam se sto si pisala ,lijep tekst...Išla si joj u bolnicu i...

dobar tekst za demifisticiranje starenja :)

Ma, nema frke sve dok krelec može pohotno gledati mai;-)) A kad to prođe - onda potop! Ajde, laka vam noć, budući moji starkelje :-))