Životinjsko carstvo

Jel to znači da neispravnu ženu ne možeš vratit roditeljima?

Ako je smatramo robom, onda možeš. Zakonski rok je 2 godine.

Moš pristati i na zamjenu ili povrat uloženih sredstava.

Jesu roditelji tu proizvođač ili trgovac?
To je malo nejasno.

Rekla bih da su oni proizvodni outlet. Štoćereć, kod njih ženu dobiš po najpovoljnijoj cijeni. Uostalom, tu je situacija potpuno jasna. Ne znam točno što se zbiva kad kupiš polovnu ili na aukciji.

Ako si uzeo od distributera (npr. Iskrice), onda je distributer odgovoran, a pravilnik u kojem piše da nije zapravo nije zakonit. Dakle, ako se zaribaš na Iskrici, njima reklamacija i oni su DUŽNI rješavati problem.

(Fali mi jedan zarez. Imam odvratnu tipkovnicu. Prava stiže za koji tjedan. Frnj!)

Ovo s odgoornošću distributera mise se sviđa.
Samo treba provjeriti ovu caku s rabljenom robom, ima li uopće ikakve garancije i koliko traje.

Viš, možda je najsigurnija varijanta žena na rentanje, eventualno leasing (tak da imaš pravo prvokupa ako se iskaže).

Ako polovni auto moš kupiti s garancijom od dvije godine, onda moš i ženu. Ali moraš kupovati u dobrim salonima, a ne na sajmištu.

Naravno, sve ovdje navedeno vrijedi i za muževe; pače i za ljubavnike/ljubavnice.

Hrvatskim potrošačima uvelike zamjeram nemar prema vlastitim pravima te slijedom podržavam svaku akciju da ih provedu u skladu s odredbama relevantnih zakona.

:))))
Leasing s ostatkom vrijednosti.
Ak ti dosadi, vratiš najmodavcu i doplatiš za drugi model.
Trošak progutaš, al prištediš žifce.

Izvansudske nagodbe su poželjne zbogradi rasterećenja sudova, ali, molim, nek se zna: ŽELIMO PRAVNU DRŽAVU, jel' tak? E, pa pravna država ne bu zaživjela od jamranja frendicama/frendovima na telefon.

Btw., netočno i neistinito oglašavanje je također zakonom kažnjivo. Stoga, gospodo Iskričari, molim da realno odmjerite svoja spolovila, jer ja sam odlučila preuzeti svoju građansku odgovornost (osobito nakon povoljne ocjene EU monitoringa) i uzeti pravdu u svoje, odnosno sudske, ruke.

Fijuuuu :))))
Treba odma uložit lovu u ženske zatvore. Onog trena kad se počne strožije kažnjavat za lažno oglašavanje, postojeći kapaciteti će postati premaleni.

Maksonjo, vjerujem da zaključak temeljiš na nekom respektabilnom iskustvenom uzorku, a mogu ti reći, u potpunosti se slažem s njim, samo uz promjenu spola, uz napomenu da ja nisam radila na velikom, nego na nasumičnom uzorku iz velike mase. Bojim se da to kazneno-popravni sustav jednostavno ne može izdržati i stoga predlažem, kako tebi, tako i zakonodavcu, da prijestupnike i zločince po ovim pitanjima iskoristimo za društveno koristan rad, npr. obavljanje kućanskih poslova i popravaka uz zabranu ulaska u bilo kakve transakcijske odnose sve dok ne ispune sudski određen broj sati kazne.

Ode maksonja... Hehe, valjda je pokupio ovdje korisnih ideja... Nego:

Ja ne mislim da je manipulacija OK: ona postvaruje ljude. Istovremeno, mislim da je neizbježna i da smo je svi koristili ili bivali njome iskorišteni. Npr., dobiš posao zato jer prešutiš neke svoje nedostatke; ili uzmeš posao zato jer ti poslodavac prešuti neke svoje. I štaš sad? Oš tužit? Zavisi koliko ti je važno. U načelu, ako jest, trebalo bi tužiti.

Možda ne tužiti, nego primjereno kazniti: OK, poslodavac ti može dati otkaz; ali što TI možeš poslodavcu? Tiho štrajkati?

Prevareni NAJčešće jesu glupi, ali nisu uvijek - ponekad se opustimo, ne pregledamo svaki komadićak robe koji kupujemo pod povećalom, a kad su ljudi u pitanju, eh... Onda ŽELIMO vjerovati da su onakvi kakvima se predstavljaju. Osobito ako ih NE smatramo robom. Ne bih mogla podnijeti život u kojem bih svakome odmah tražila grešku (možda i stoga jer sam već sama po sebi oko sokolovo i vidim ih više nego što mi je ugodno, ili što je promatranima ugodno).

A to da na ovim stranicama postoji netko koga NITKO nije smuljao jednostavno ne vjerujem. To je ravno zgoditku na lutriji ili totalno pasivnom životinjarenju.

Također vjerujem da su najgore prošli upravo oni koji su najglasniji u osuđivanju tzv. gluposti oštećenih strana, tj. onih koji se osjećaju oštećenima: ti su, valjda, naučili lekciju i nikome ne daju blizu. Pa da, tak se nemreš zajebati... Ali se nemreš baš ni razveseliti.

Pričaj informatičaru o muljanju :)))))
(sorry, al smetaju me ovi moji s posla, bezobrazno inzistiraju da nešto napravim za onu mizernu plaćicu, nije im dosta što sam svaki dan na poslu)

Mene su zmuljali puno puta u životu, čak i prije Iskrice. Npr. jedan Zadrarnin, koji je sa mnom regularno hodao, ono, viđali smo se svakog dana, i još se JA osjećala krivom što istovremeno flertujem s frajerom u kojeg sam se vremenom zaljubila i za kojeg sam se i udala... I tek kad sam ga odlučila napucati, tog Zadranina, u korist muža mi budućega, veli on meni da ima ZARUČNICU u Zadru! Pomislila sam da spašava obraz, kad jock, fakat je ima... Eh, sad, zašto ja to nisam odmah saznala? Zato jer po naravi nisam (jako) sumnjičava; zato jer sam htjela da bude onako kako je izgledalo; zato jer sam se opustila; i zato jer sam, eto, u toj situaciji bila glupava, iako u nizu drugih nisam.

Lako je s onima koji samo glasnije osuđuju jer su se opekli.
Daleko nezgodniji su oni vlasnici jedine i prave istine. Takvi obično svoje nezgodno iskustvo na jednom području ekstrapoliraju na sve moguće i nemoguće situacije.
A kad im kažeš da se malo opuste, e onda si bezobrazni kreten.

Pa dobro, taj tvoj dalmoš je bio u redu.
Jedno drugom niste vjerovali, imali ste rezervu za slučaj muljaže s protivničke strane :)))

A vidim da si mi pašemku uzrujao, ali nemam koncentracije za ontogenez, ono, kliknem početak, kliknem "End" i zamislim sve u sredini... I to mi je malo bad, jer ste mi dragi oboje i jer nemam kreveljaškog talenta za općenarodno i općetematsko omalovažavanje :-((

Pa nije baš tak bilo, maksonjo: JA nisam nikog IMALA, ja sam BIRALA. A on je već izabrao, ali si je priuštio i pride, jebga!

Bumo se mi razračunali, pa pomirili. Makar virtualno :)

Da se vratimo robi, bilo bi to ok da je negdje pisalo "roba s greškom", onda sam ja odgovorna provjeriti kakva je ta greška i jesam li spremna uzeti unatoč joj. I možda bih i bila. Ali, kad se takva roba nađe pod natpisom "Nova kolekcija", e jebga, onda je prevara. I kvit. I danas bih ga imala pravo tužiti. I njegova zaručnica bi ga imala pravo tužiti. Tak se to delalo do jebenih sixties i bilo je neke pravde u tome. Nemre čovjek po životu narogušen zbog MOGUĆNOSTI da ga zvaraju... Trebaju postojati kazne. Sama spoznaja da ih ima daje utjehu kad nadrapaš. Ne moraš je čak ni tražiti. I btw., zato je katolicizam i dalje silno popularan ;-))

"još se JA osjećala krivom što istovremeno flertujem s frajerom"

Hm :) Ajd dobro. Idemo vagati ko je više zgriješio.
Ak sam dobro shvatio problem je u tome što je on valjda ševio svoju zadranku, a ti nisi htjela svog zagrepčana zbog osjećaja krivnje, pa si ljuta jer si propustila određeni broj snošaja, dok ovaj dalmoš nije.

Srećom, sa Zadraninom sam se poševila samo JEDNOM, i to prije nego sa svojim budućim. Srećom zato jer to ubrajam među lošije ševe u svojem životu, ali i stoga jer između muškaraca i žena ipak postoji bitna razlika u doživljavanju ševe - mi smo se sklonije emocionalno vezati da bi do nje došlo, a čvršće vezati nakon što je došlo. Ne, on me zvarao zato jer sam ja bila spremna licitirati prilično visok emocionalni ulog... I samo me sreća spasila što to nisam učinila, tj. što sam uočila nekog zanimljivijeg od njega. Ne tišti cure iz onog novinskog članka to što su se pojebale, ako je bilo dobro vjerojatno im je i drago, nego to što su emocionalno investirale u time-share koji uopće ne postoji.

A sad mi je ručak gotov. Eventualne komentare čitam sita i blagonaklona :-))

A eto.
Muškarci slabo razumiju žene, ali žene znaju u čemu je problem s muškarcima.
Još kad bi se to nekako dalo riješiti ...

Najedoh se, i to dobro, a zato sam optimistična :-) Ma, da se to riješiti: obostrano si damo nešto kredita. Za uistinu glupavije, odredimo mjerljivu količinu kredita, tj. povjerenja, seksualne bliskosti i/ili nadanja, ondosno ne baš realističnog marketinga, obećanja i veličanja vrlina koji mogu proći nesakncionirani. Ako se u tome prevarimo, nikom niš, to je tak i to je Ok spušiti. Ako nije tak, dužničko ropstvo, kao s kreditima i karticama: plaćaš sve dok ne vratiš sve + kamate. Ili dok oštećena strana ne veli da je dost. Pod uvijetom da TA strana uistinu može dokazati da je oštećena i da nije imala razumnog razloga ne povjerovati u predočeno. Etogac! Riješih ja sve zablude čovječanstva :-))

(Mrzim ovu tipkovnicu! Slova viška! Grrrrrrrrrrrrrrrrrrr!)

Naravno da NIJE pod uvIjetom! Neću više pisati sve dok mi ne stigne moja ergonomska, od sad komentiram samo slikama.

To je opet dogovor.
Dok nema dežurnog dželata s velikom sjekirom, uvjek će jedna strana pokušati okrenuti vodu na svoj mlin.

Povukao bi paralelu.
Viđeno, kupljeno.
Nadam se, da se Pam nebu ljutila.
Tak to ide na placu.