Životinjsko carstvo

izvlakač,vidš da izlazi

Je, al je prvo morao ući. A sad samo virka-zirka.

Nego, stavih ovu sličku kako bih svijetu, a blogu napose, objavila sljedeće: JA SAM GENIJE, ČUDO PRIRODE!

Tak. Sad mi to možete i potvrditi, podrazumijevajući da vi to niste, normalno.

Imate li drugačijih mišljenja, neće se priznati, jer vi niste niti ja, niti kao ja, dakle, nemate pojma. Kak je biti ja.

na tatu je mali...

Naravno, odvažite li se na odstupanje od mojeg, gore navedenog mišljenja, preuzimate rizik da vas počastim nelaskavim epitetima. Ali vas neću potjerati od sebe, jer meni je baš gušt smatrati da silno veliki broj ljudi oko mene ima nekih problema, kako sa mnom (zbog moje genijalnosti i čudovitosti), tako i sa sobom, negenijalnima i nimalo čudovitnima, samo pomalo čudnima i prosječnima do ispodprosječnima.

Jer, logično je da ljudi koji pod normalno nailaze na nerazumijevanje, netoleranciju i odbacivanje kod drugih ljudi MORAJU biti superiorni toj golemoj većini koja se prema njima tako ružno odnosi; a oni ih toleriraju. Jer su tako superiorni.

:)

reci ti kaj hoćeš, ali ovaj je podvlakač

Logika također nalaže sljedeće: ako ja imam problem i ispričam to frendici, a ona ne vidi u čemu je problem, onda su moguće dvije opcije:
- moj problem njoj zaista nije problem
- ona ima još veći problem, a to je neshvaćanje mojeg problema.

U slučaju a) ja imam problem i dalje, a problematično mi je i njeno neshvaćanje; u slučaju b) ja imam svoj problem i dalje, a boli me dupe za njen problem.

Sorry, dr. Sunshine, zanijeh se... Kak ti veliš, tak bu tebi bilo, kaj ne?

Sad sam se malo spetljala... ali sam i dalje GENIJE, ČUDO PRIRODE!

Uvlakač, krelec, uvlakač, samo je rit nisko.

E, da, naravno, svi napeto iščekujete i ovu vijest: PREVELA SAM! JA SAM GENIJE, ČUDO PRIRODE!

ma neće da bude tako

Ma, krel, ti si navikao na niski stil pa nemreš više zamislit nekaj drugačije. Pih!

A čuj vamo,
U Fichteovom subjektivnom idealizmu sve počinje od subjekta koji sebe postavlja kao "Ja" (Das Ich setzt sich selbst). U istoj kretnji subjekt sebi postavlja i "Ne-Ja" kao sve što nije "Ja" (Das Ich setzt das Nicht-Ich), kao svijet oko sebe i kao granicu. Jer su i "Ja" i "Ne-Ja" postavljani kroz isti čin, kroz "Ja", jedno drugom predstavljaju granicu i uslov. Fichte time tvrdi da je svijest jedina osnova iskustva, jer svijest koja je usmjerena na nešto drugo ima svijest usmjerenu na sebe kao svoje porijeklo. Time je prevaziđena Kantova "stvar o sebi" (Ding-an-Sich), jer po ovoj teoriji stvari izvan subjekta ne postoje.