božićni darovi

"Moraš otići. Nije to bila ljubav. Nisam ti spreman ništa dati, niti sam stvoren, da budem s jednom ženom.Prihvati to".
Učinilo mi se da ću zaplakati. I prije nego sam upjela bilo što reći, zatvorio mi je vrata pred nosom. Ostala sam stajati na odmorištu, osjećajući..
miris jebačine koji je navirao ispod protuprovalnih vrata.
Nije sam u stanu..
Osjetila sam kako mi bijes navire u glavu poput alergijske reakcije na kikiriki.
-Aaargh!Neš majci!
..

srrk..

Pogled mi zastade na sjekiri koja je stajala mirno zakvačena kraj protupožarnog alarma.

Alergijska reakcija na kikiriki je naglo prešla u anafilaktički šok.Gušila sam se od bijesa dok sam polusvjesno grabila sjekiru i koračala prema vratima spotičući se.

otvorio je vrata u svilenom kućnom ogrtaču sa zmajem na leđima. tako sam voljela taj ogrtač.
ponekad me zvao "china girl" dok bi ga skidao lakim, muževnim pokretima.

"došla si me obrijati?" - upitao je gledajući u sjekiru.

-Neš otvorit, ha?!NEŠ OTVORIT?!
Urlala sam u pauzama između dva zamaha uživajući u bljesku oštrice i komadima iverice koju sam odvaljivala.
-JEBEM TI PROTUPROVALNA VRATA DA TI JEBEM! MISLIŠ DA ĆE ME ZAUSTAVITI?!

:)

to me malo pokolebalo. zapravo je uvijek bio malo glup.
sakrila sam sjekiru iza leđa. možda zaboravi da sam je imala.

(jbt, daj još malo predigre, ti već sjeckaš:)))

Uzelo me.
Fak.

Ufff...Kaj sad?

ok, ček...

sakrila sam sjekiru nakon što sam mu razbila vrata. možda ne primjeti?
namjestila sam najženstveniji osmjeh.
- došla sam na čaj. s mlijekom. zvonila sam, ali... izgleda da je bilo otključano.

sjetila sam se boje njegovog auta parkiranog pred kućom

bome si dobra.

hahaha...ovo mi se više sviđa...:)))
a vjerojatno i maxu...
Da, tako bi trebalo postupiti...

stan je mirisao na njegov omiljeni pino silvestre. no, nisam ni ja od jučer. njuškala sam dalje.

mislim da je bila crvena, teško je razaznati o čađe. vjerojatno kvar na instalaciji pisati će u novinama

nikad nisam vjerovala ljudima s figama iza leđa. a zapravo, stojeći tako pred vratima, shvatila sam da je on bio upravo to.
zato sam ja sada iza leđa imala sjekiru.
"beat that, jumadrfakr!" - mislila sam u sebi, spretnim tigrovskim korakom obilazeći njegov stan.

Ugledala sam jednu žensku cipelu između fikusa koji sam mu kupila za Božić i trosjeda koji smo zajedno izabrali u Lesnini.
-Hah..zgodna cipelica.
odgurnula sam cipeletinu sjekirom namjerno guleći lak s potpetice.

-Aha.Kaj to nije tvoja šuzica?
Rekao je drhtavim glasom.

on je još uvijek s nevjericom gledao u razbijena vrata. brada mu je drhtala.
možda je doista, ipak, senzibilno biće?

Nasmijala sam se lepršavo izbjegavajući odgovor i tražila dalje..

-Mic-mic, cipelice..Miiic..

- ovakvu nose samo one tvoje kurbetine. i gejše. viš da je broj 32.

okrenula sam se i otišla do kioska sa burekom. jedan reš pečen molim.
pomislila je kako joj miris paljevine ipak nije dovoljan

Spustila sam sjekiru i vukla je lagano fino grebući jebeni laminat na kojem su od prvog dana ostajale fleke nakon brisanja.

Ček, prije neg što pročitam komentare: vrbica je ZBILJA napisala "jebačina"???

-Flekav ti je laminat.Rekla sam da je parket bolji za ovakav stan.Miic-miiic..

Nije odgovorio. Samo mu je brada malo jače zadrhtala. Možda je staklena? Možda je došlo vrijeme da i to provjerimo?
Sjekira u ruci mi je postala teška, pa sam je jednim zamahom odložila na starinski stol od mahagonija kojim se uvijek hvalio.
- Dobra sjekira, bome. - pomislila sam nehotično dok je stol ispustio posljednji uzdah.

(Nee.Stvaramo novu priču)

odlično...sviđa mi se...
mogli bi roman napisati.....)

Kroz otvorena vrata je zapuhao vjetrić i zakovitlao jebeni miris jebene jebačine po jebenom stanu.
Znala sam gdje je.

- Možemo li malo popričati? Oprosti, znam da ne voliš kad te se uznemiruje trivijalnostima, ali doista mi nedostaje razgovor s tobom. - šapnula sam mu na uho, potežući svileni ogrtač posred zmaja.
Bilo je vrijeme za izvaditi skakavac iz čizme.

Sad odoh. Ne mogu te gledati kako se mučiš pospremajući moj stan.
Usisivač ti je u špajzi.......
Odoh, odh ...na pivo.

-Imaš rakije?
rekla sam spuštajući se na fotelju koju je donio iz maminog stana.Jebenu fotelju iz jebenog maminig stana.

(čekam zaokret, jer... žena mora bit žrtva
jest stereotip, al priči daje na uvjerljivosti...)

(zašto dečki ovo žele završiti što prije? pa jebačina je u pitanju:)

-Nnn..nemam.Može vino?

-Znaš da ne volim jebeno vino.Rodi rakiju.

a gdje se izgubila sjekira...?
malo ste se pogubili...:)

Trgnula sam jebenu rakiju jeeebeno dugim gutljajem i zavitlala nož točno iznad njegove glave.

"Moraš otići. Nije to bila ljubav. Nisam ti spreman ništa dati, niti sam stvoren, da budem s jednom ženom.Prihvati to".
Učinilo mi se da ću zaplakati. I prije nego sam upjela bilo što reći, zatvorio mi je vrata pred nosom. Ostala sam stajati na odmorištu, osjećajući, kako i on stoji s one strane vrata, nepomičan, dok sam se ja pitala - što se to unutra dogodilo?
S druge strane odmorišta, žmirkala je susjedina špijunka. Savezničko oko mi je namignulo. Prišla sam njenim vratima.

"Laže", šapnula mi je kroz prorez za pisma. "Može on dati, ali mu ne daju".

"Tko?" upitala sam začuđeno.

"One", prošaputala je susjeda, "One knjige koje čita na zahodu".

- Može i cigara. - rekla sam. Iako su mu noge klecale, oteturao je u kuhinju.

varaćam se odmah čim popijem pivo. Treba mi jednako kao što mi sada trebaš ti...

Pogled mi pade na prljave čizme.
-Fakić..isprljala sam čizme šuljajući se oko zgrade.Ide li rakija?

- Što imaš u spavaćoj sobi? - upitala sam ledenim glasom.
(treba sad nać žrtvu i razvit radnju:)

-Nemam rakije..draga.Znaš da nemam.Pitao bih susjedu ali ne znam što ću joj reći za vrata i sve ovo..

- Bratić je prespavao kod mene. - rekao je. -Nemoj, mislim da još spava.

bravo za susjedu...da i nju treba uključiti u igru..
no još ne znam gdje se izgubila sjekira...?

Vidio sam sjekiru i znao sam da blefira. Prije dvije godine sam joj kupio berettu i 25 kom..

-Boogati?!Neugodnjak, ha?A nije ti neugodnjak dovlačiti cipelićke iako znaš da stara stalno bulji kroz špijunku?
Ajde, ajde..kod susjede po rakiju.

bome vam ide skoro pa dobro, još bude pravi koljački, jebački krimić a ne ljubavna priča.

(sjekira će se ko deus ex machina nać opet u pravom trenutku:)

pa dobro, jl, se pije pivo ili rakija...budvar?

Mahinalno je zagladio šiške i krenuo prema vratima vukući šlape preko brazde na laminatu

no, dobro je...Medo je našao sjekiru..:))

znaći...dobio je po nozi? sjekirom?

(predlažem davljenje
naime kaj, zaustavlja cirkulaciju... a onda, imaš materijala)

JBG od pive mi je počela još više pjena na usta i počelo mi se vrtiti u glavi.
Da li je to od udarca sjekirom ili od amorove strijela zarite duboko u moje raskrvavljeno srce??

Otkud ona zna što on čita na zahodu, upitala sam se, ali je susjeda prekrila špijunku i brzim korakom odmaknula od vrata prije nego što sam stigla išta reći. Zašto nikad nisam prelistala sve one tiskovine ondje, grizla sam se, posramljena. Mislila sam da su to muške stvari, a i bilo me sram što moram šiškiti, kakila sam samo jednom, i to malo, ostalo sam kod kuće...

Odlučila sam provesti anketu: ŠTO MUŠKARCI ČITAJU NA ZAHODU?

a) klasičnu filozofiju
b) pustolovne romane
c) ljubavnu poeziju
d) biografije velikih ljudi

Bubnjanja u glavi je jenjavalo.Pokušavala sam pribrati misli i izabrati najbolji mogući kraj ove jebene sapunice u ponedjeljku koji jebeno nije trebao ispasti ovakav.

budvar, bit će da si pomiješao pivo i rakiju...
ma kakvo ranjeno srce...

Hhhh...

rekla bih...da čitaju kaubojske romane...

Išao mi je na živce pa sam ga pojasom od svilenog ogrtača zavezala za radijator. Još sam mu malo prijetila, jer mu rakija zapravo nije ništ valjala. A i cigara je bila smeće.
Imao je i mali kurac. Nekad malo veći, ali sad mi se činilo da je to zapravo bilo oduvijek.
Natjerala sam ga da to ponovi još sto puta i tek tada mu nagurala kuhinjsku krpu u usta. Onu istu krpu koju mi je kupio na Valentinovo.

Krenula sam prema spavaćoj sobi, potegnuvši ostatak rakie.

-Jebemu..ja uopće nisam alergična na kikiriki.Kojimije?!
Uzviknula sam dok se on dovlačio iz hodnika noseći brlju u ruci.Znojan.

Anketu sam postavila na Iskricu. Odazvalo se ukupno 602.989 muškaraca raznih godišta, obrazovnog i socijalnog statusa.

- 12,3% je izabralo klasičnu filozofiju

-Cipelićko?!Ne brini, neću ti ništa.Nisam alergična na jebeni kikiriki.Uostalom, nisam ga ni jela.

25% pustolovne romane

Otkrt ću ti tajnu......Čitam tvoja ljubavna pisma misleći na tebe dok se....
Oprosti mi, znam da ti nije lako, par puta mi nestalo papira a tvojih pisama sve manja.......

12,7 % ljubavnu poeziju

-Samo mi izbaci drugu cipelu iz sobe i uzmi čizme koje sam stavila pred vrata.Prljave su a moram na posao.

(moram zbrzat jer moram ić :D)

U spavaćoj sobi netko se meškoljio. Naglim pokretom otvorila sam vrata. Vidi, fakat, bratić.
Samo su mu oči virile iz posteljine. Naime, njegov bratić je transeksualni patuljak. Ponekad prespava u njegovom stanu ako mu se cirkus zatekne u istom gradu.
E jbg. Opet sam malo pretjerala, izgleda.

Svi ostali - BIOGRAFIJE VELIKIH LJUDI.

Vrata su se odškrinula i ručica je izbacila cipelu i brzo uvukla čizme.
-Oprostite..nisam znala..ja..
Dopirao je šapat iz sobe.
-Nemaš beda.Ni ja nisam znala.Oprosti za cipele..

"Sad moram ić. Ajde bok." - mahnula sam šarmantno.
Zataknula sam sjekiru natrag za pojas. Brada mu se još tresla.
"U jebote, skoro mi ostao skakavac" - sjetila sam se na izlasku i spremila nož natrag u čizmu.

Poljubila sam fikus i njega zalila rakijom.
-Stavi parket.Bolji je.

Vani je bio sumrak.
Jebemmumater, morat ću prestat pit i pušit.
END

stix...zaboravila si ponijeti rakiju...

Štikle su fakat bile dobre.Lelujala sam preko izgrebanog laminata i prvi pšut u životu uspjela nježno zabaciti stopalo prije iskoraka.

Koju rakiju? Bivšu rakiju?:))

(aj nemame:)

Kraj.

Ohrabrena rezultatom svoje prve ankete, osobno sam kontaktirala više od 300.000 muških korisnika Iskrice koji su se izjasnili za BIOGRAFIJE VELIKIH LJUDI i upitala ih tko su, za njih, veliki ljudi. Na osnovu prikupljenih podataka stvorila sam ovu rang listu:

1. Long Dong
2. Ron Jeremy
3. Sulejman Veličanstveni

I tako su sretno zajedno živjeli još godinama na Iskrici miješajući pivo, rakiju, sjekire, bratiće
nikako da izbace laminat i fikus i legnu jedan uz drugoga svaki s svojim laptopom u ruci.


žurim van.........

hahahahah

Postidjela sam se svoje neupućenosti u zasluge ovih velikana, osim Sulejmana, te sam se uputila u gradsku knjižnicu potražiti knjige o njima. Nažalost, samo su me začuđeno pogledali i preporučili mi da se poslužim online izvorima. Stoga sam iznova kontaktirala sve one muške korisnike koji su se izjasnili za Long Dong Silvera. Tako sam doznala da je velik jer ima Velikoga - 45 centimetara!

hhh..

Moram off:(
Komodajte!

Ron Jeremy je također veličanstven u svojim najintimnijim atributima, a povrh toga i iznimno vješt u njihovom korištenju: sam sebi može popušiti, saznala sam!

O Sulejmanu nisam morala čitati, ima serija na RTL televiziji.

toliko o muškoj inteligenciji... (čast iznimkama)

Tek nakon ovih vrlo zanimljivih spoznaja shvatila sam što mojeg dragog zapravo muči: on je mnogo manji od njih! Siroče moje malo... malecko!

Također sam spoznala da postoje puno veći muškarci od mojeg dragog, a ja toga uopće nisam bila svjesna. Zapitala sam se, je li meni zaista dovoljno ono što mi on može dati?

Otišla sam u kolibu u krošnji drveta usred močvare i dobro razmislila o svemu, ispijajući kavu, ponekad čaj, a jednom sam potegnula i rakiju.

Ništa nisam uspjela zaključiti pa sam o svemu napisala blog. Savjetovat će me dragi ljudi [smajlek].

vega,
dobro ti idu istraživanja
čestitam na dobivenim rezultatima

Ništa bez vrbice, stari moj!

meni se isto čini
ništa bez nje...

(Svi na blogu su znali da se velikoljubački škrtac preselio susjedi dok je vrbica vrbovala na vrbi usred močvare, s izlikom da mu se zaštopao zahod, ali zapravo zato jer je stara muška picajzla koja nije mogla podnositi da mu se ova svaki put poslije dobrosusjedske ševe popiša u kući, ali vrbici to nitko nije imao srca reći. Zato su joj ispričali da ga je na nju ljubomorna susjeda opila rakijom, obrijala mu testise sjekirom a onda ga zaklala nožem za pizzu.

Kraj.)

nema kraja bez 100 tog komentara, sada neka je kraj!

ja mislim da ste svi vi vrlo bolesni...osim starog, koji je samo kardiovaskularni bolesnik.

hm...ja sam svoju krvoločnost i višak hormona potrošila prteći snijeg na savi dvije ure! moram priznati da bi vaša krv baš dobro pasala na toj...bjelini!