put i povratak

 
Ma, ima ta jedna djevojcica u mom zivotu,
koju sam sreo nedavno, il' davno vec
s kojom prozivljavam i dane i snove,
dijelim s njom cudnom uglavnom pisanu rijec
i strpljivo uvijek gradim susrete nove.
 
Reci ce vam da krhka je to stvar,
taj odnos nas, i da nikad necemo bit'
ljubavni par, i da teba se skrit'
u tisinu daleko, putovat svatko,
udaljenom svojom rijekom, ah, ne ne,
mila, ta ne vidish li, i zar si stogod pila,
da ovaj je odnos ono sto me drzi
i prozima me do centra, sasvim, i do srzhi.
 
Znam, znam kazes mi, to su lazhi dragi,
uputit ces mi onda onaj svoj osmijeh
odsutan, blagi, a ja cu znat jos jednom
zasto ce mi svijet, i da nije grijeh
i pozeljet cu te opet.
 
Ostajem dakle, radosno s tobom, kako je i red,
u prilici ovoj u koju sam dosh'o, odluciv
drzat ruku tvoju i otapat nepoznati led,
uz plamen u srcu, razumu nedokuciv.
 
I ostajem tako, oslonjen na oslonac tvoj krhak, reci ces
i nepostojeci, al samo naizgled je tako, jer drzec te
u ruci ne plase me oluje, nit Turci, ni vuci
sto su na tragu, jer drzec te imam ruku veliku,
cvrstu i blagu.
Drzec te,  sebe drzim.
 
Dokad tako, pitas me cesto, ta nije li jasno,
za povratak natrag, odavno je kasno,
do kraja, dakako, do pakla, il' raja, sto vec je dano
al' jos je rano o tom mislit'. Oslonjen na tebe, sad
idem gradit ormare i police po kuci,
uz osmijeh mila, pozdravljam te, grlim
nek' prate te i danas moji poljupci
k'o kruh topli, i kao juha vruci ...
 
:))
 

ova mi se bas svidja