Sirene.Morske.
Sirene.Morske.U grčkoj mitologiji čudesna bića sa likom žene a repom ribe.Vabile su pjesmom u magli izgubljene mornare nepogrešivo ih navodeći na hridi ili im pokazivale put u sigurnu luku.....Mornari su bili zakon.Njuške.Otpadnici,pijanci i kriminalci,očajnici predvođeni gospodom u potrazi za neotkrivenim i nepoznatim svjetovima.Slavom i bogatstvom.....Čudesne su i strašne priče donosili sa svojih putovanja.Ogromne lignje i nestvarna maštovita bića proždirale su jednako velike brodove i njihovu užasnutu posadu.Bijesne oluje lomile su jarbole i parale jedra.Preguste magle skrivale su navigatorima zvijezde vodilje.Oštre zime okivale su brodove ledom.Brodovi fantomi zalijetali su se u njih.Vrućina i bonaca budila je zvijeri u njima...Eh,mornari.Skorbut im prorijedio zubala a rum otupio mozak...Eh,kakve priče su pričali...Sirene.Morske.Nitko ih nije vidio.Mnogi su ih čuli.Čuli su njihov fascinantan glas u fijuku vjetra i škripi kolotura.Čuli su njihov zov u vrisci mornara odnešenog njegovim valom.Čuli su ih i u škripi pramčanih dasaka pod vlastitim nogama.I živjeli su ih.I voljeli su ih.I mrzili su ih.I letjeli su im u zagrljaj.I trošili su barut da ih rastjeraju.Što god da su mornari,one su bile tu...
Ja zapravo mislim da su mornarima nedostajali komadi na dugim putovanjima.Eh,žene...Ne može se s vama ali ni bez vas.:-)))
29.07.2003. u 22:33 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar