put i povratak

Uvijek postoji taj rizik u mirovanju. Jer ljubav je nesto sto struji. Da, istina ono se i ucahuri u nama i miruje godinama ;) i tako. Ali, ipak, nije to ista vrst ljubavi, nije ista vrst oslonca. Nesto je to nalik na cinjenicu da ako jednu stvar zapustimo na dugo vrijeme, ona tezi zakrzljati. Ako se ne bavimo aktivno trazenjem i razumijevanjem dragih ljudi, udaljavamo se, mada nekad potiho ili polako.
Stoga, mirovanje nije losa stvar. Ali samo kao period. Mirovanje kao takvo je smrt u zivotu. Svakodnevna meditacija je svakodnevno umiranje. Nije to lose. Ali nije niti cilj. Dobro je sretati se s vlastitom smrcu. Nije dobro pociniti samoubojstvo.
Mirovanje je onaj trenutak kad ne cinimo nista (IChing, KEN, keeping still, hex. 52), jer je ispravno ne ciniti nista. Taj trenutak nije trajan kao ni onaj u kojem smo pozvani nesto uciniti. Lijepo je kad se prepoznaje kad je trenutak za sto. Ako se ne prepozna, na kraju se ipak nauci.
U djelovanju obicno vrijedi da je bolje kajati se zbog neceg sto smo ucinili, nego zbog neceg sto smo propustili uciniti (Butthole Surfers). Svejedno, ima tih trenutaka kad je potrebno ne ciniti nista, mirovati u sredistu sebe, jer su akcije potaknute strahom, nesigurnoscu. Takve akcije samo kompromitiraju uspjeh zeljenog. Takve akcije su kao kad pregledavam casicu s kristalima svaki dan, smetajuci im mirni rast, ili kad precesto zalijevas cvijece, puno ce lakse uvenuti, nekad cak i prije nego od nebrige.
Ipak, opet cu reci, tisina je smrt. A rizik mirovanja je zaborav snova. Stoga se radujem svakom tvom hiru, pa makar bio i iz slabosti, iz kojeg dobijem znak tvog postojanja koji mi daje vjeru i uzitak radoscu ispunjenog dana.
:)
 
(Prava mjera mirovanja je mir koji osjecas da struji. Kad se osjetish nemirno, dobro se izraziti, blago, iskreno. Da, osluskivati sebe je vazno umijece prave mjere mirovanja i djelovanja.)
 

je. treba je malo piasti da bi se bit sazela u zagrade na dnu teksta. well done.