Životinjsko carstvo

:-)

:))

:)))))))

Uffff, već sam pomislila da je ovo odveć filozofska tema... Ono, nikog se ne cipelari, ne pjeva se u zboru, i tak.

Inače, ja imam gadan muskulfiber. Od šišanja psa, nemreš bilivit! Još da sam cijelo pseto ošišala, nego jock, samo sfufljotke oko ušiju, bradu i brkove.

Sve to čučečki, klečečki, sagnuta, prignuta i uvrnuta u ramenima. Jutros: I'm a robot hod.

Ovo sad definitivno nije filozofska tema. Nego jadanje. Ono, fakat sam se ufrkarila, ajme, što ako me ovako ukoči, nemrem niš!

Sad uviđam da moram nekaj laganini vježbati. Onak, glava desno 10 puta, glava lijevo 10 puta, digni ruku jednu, digni drugu, okreni se u struku, spusti ruke, udahni, digni ruke i tsl.

A mislila sam nekaj trtljati o tome jel bolje puno puta pomalo iskušavati sreću, ili manje puta, ali na veliko. Ma, koga briga! Tko hoće biti sretan, uvijek nađe načina; kome bolje paše nesreća (a sve mi se čini da je takvih većina), moš mu servirati jackpot, opet će bit jadan i nesretan.

neofen direkt i bol bu prošao ... :-(

Zapravo me puno više zanima u koji dio dana utrpati to moje očito obavezno i nužno vježbanje: ujutro sam nikakva, ali onda bi to bilo nakorisnije. Međutim, znam ja sebe, tri-četiri puta ću odvježbati, a onda ću jednostavno zaboraviti i sjetiti se da nisam vježbala nakon nekih mjesec dana, ili nakon novog bezveznog muskulfibera.

Nemam, luče, uzela sam panadol i malo je bolje, a sad ću u toplu kupku prije spavanja.

Popodne ne dolazi u obzir zbog mojeg zbrkanog rasporeda, to bu se isto pogubilo putem. Dakle, preostaje večer. Hm. To bi išlo. Ne točno prije spavanja, nego, recimo prije ili poslije šetnje sa psom. Možda bolje poslije, šetnja me razbudi. Ali onda bih ga trebala voditi ranije, inače ću soviti do sitnih sati, a ujutro jao.

Eto, to vam je trenutno moja problematika... Ma, zapraf, ima toga još, ali toliko u ovome javljanju. I nadalje ću vas redovito izvještavati o svojem životu, radu, stavovima i dvojbama, na vaše i naše, tj. moje (ovo "naše" je od naviknutosti da me se tretira kao caricu) zadovoljstvo. Haug, rekoh svoje, laka vam noć!

možeš vježbati i zajedno sa šarkom ..na kakvoj livadi ili nasipu ili...i uštedjeti vrijeme ...

Joooooj, nemre šarko, tj. šaponja, gospon ima jaku volju, ali i 14 godina - jučer smo bili na livadi, ja bacim štap, on uopće ne vidi u kojem smjeru, a ne čuje ni kam je pao i tak, eto ti njega pred mene s "A gdje je???" facom. Pa onda ja po štap, a on čeka. Je, viš, možda je i to pridonijelo muskulfiberu!

Idem ga sad izvest van, a usput ću migoljiti ramenima pod jaknom ;-)) Noćka!

Šaponjina faca ti nije štela reć: "Gdje je štap?", već sasvim nekaj drugo: "Čuj stara, aj ne pizdi više s tim bacanjem štapa, valjda smo nadrasli taj nivo..Ajmo malo razgovarati..."..Malo poštuj dostojanstvo i mudrost četrnaestgodišnjeg pesa..Nije blesav da trči za štapom pa da i on dobije musklfiber...:)