put i povratak

 
1. Srediste
    Srediste imamo svi. To je ono sto zovemo 'mi'. U tom sredistu je mir i sve je u skladu. Prvo srediste izmjestili su kad smo izvuceni iz tople utrobe u svijet samoce. Mozda je to bilo i prvo stvaranje sredista koje pojedinac moze identificirati 'sobom'. A mozda je srediste stvoreno i prije. Mozda je stvoreno tek na kraju svega, mozda zivimo to srediste koje tek dosizemo, govoreci o sinkronizaciji.
    Sjedeci u sredistu, nema potrebe micati se. Srediste je katkad poput camca, zaljulja ga vjetar. Onda ga pokusavamo izbalansirati.
 
2. Teret ocekivanja
    Nasli smo se ovdje: ja sam shvatio potrebu za biti tvoj, ti cini se da si nasla razloge za biti svoja, svatko shvaca bit suprotne strane. Silno mi je to krasno. To razumijevanje, i ta toplina veca od svega. To je bit odnosa, biti tudji, a biti svoj; 'Where do I Start, and Where You Begin ?'
    Odnosno, granicom bliskosti razumjeti bezgranicnost, tako sam otopljen, topao :-)
    Uglavnom, sjedeci u sredistu u magli tisine, nije potrebno micati se toliko dugo dok oko nas ne proleti slatka lovina. Glad se probudi i pozurimo za ciljem, napustimo srediste u lovu. To samo po sebi nije lose toliko dugo dok mozemo svoje srediste nositi sa sobom, ili ga barem drzati na oku. Gubitak sredista posljedica je pokusaja da budemo slika vlastite slike tudjih ocekivanja. Sto cini da vise nismo ono sto jesmo, pa nas ni drugi vise ne mogu prepoznati.
    Kad shvatimo da smo izgubljeni, obnavljanje veze sa sredistem jedini je put.
    Uostalom, zasto se teret ocekivanja zove uopce 'teret'? Zato jer je nase srediste nasa ravnoteza, fino ravnovjesje mira izmedju zelja i ispunjenosti/pomirenosti s mogucnostima. Tudja ocekivanja su teret neispunjenosti, micanje utega vage, premjestanje tezista i neravnoteza. Tudja ocekivanja su onoliko teska koliko im tezine mi pridamo. I nasa vlastita isto tako. Samosvjesnima je lako u zivotu jer znaju tu cinjenicu. Biti svoj, i moci voljeti, to je ona ravnoteza izmedju pomirenosti s nemanjem, koje ne znaci odustajanje od zeljenog. Volim te. I u tvom sredistu, ali i kad si u potrazi za njim.
    Kad krenem rukom za lovinom, sjedeci u sredistu, kad podjem u lov u maglu, volim, ucim.
 
3. Zavoljeti trazenje
    Kad smo nasli ljubav, nista drugo nije nuzno. Nema grca ocekivanja, nema grabljenja ni grubosti, nema padova, samo se volimo. Kad nema grca ni ocekivanja susreta, on vise nije ono sto donosi strah, sto mi daje vjeru da je moguc. Vucem svoje srediste za sobom i trcim kroz tu maglu, vodjen necujnim topotom tvojih koraka, ricem kao jelen i ne sumnjam da me cujesh.
    Nema grca, nema krivnje, slobodni smo ne ispuniti tudje zelje, biti bez straha, dok znamo sto dijelimo, vece od ocekivanja, vece od nalazenja. Uvijek i svugdje.
    Kad smo u nasem sredistu ucahurili ljubav, nema straha. Kad smo nase srediste premjestili u ljubav, nema straha.
 
4. Prakticno, uz viceve za kraj
    Vidi, gle, kaj si nismo ono ful kul? Ljudi padaju na ove nase fore ful... Mogli bi se prodavat. Kao onaj hranidbeni ruski zacin, Pasternak i titrava Arijadna, koje majka tako voli, nije li mislish i nasa prepiska vrijedna nekih novaca ? ;))
    Mozda bi se mogli, i ono, prodavat za neki portal ovog tipa, cisto da narod ima vjecni BigBrotherShow o dvoje sto se traze ;-) Mi se ne moramo puno truditi, samo podjednako uporno i (vise ili manje) grcevito traziti da prolijemo na glavu jedno drugom svu dragost koju imamo za nas :-))
 
5. Kako bezbolno pretvoriti san u stvarnost?
    Jednostavno: gle ovak, pada mi na pamet da jedva cekam tvoje hintove o tom gdje si i kaj radish, pa da se kao slucajno sretnemo, he, he :-) Samo, znas, bilo bi to odvec podlozno dvojbi obzirom na tvoju nestvarnost, pa ako mi dozvolish, ja cu bit najavljivach, a ti navrni katkad... ? hm, idem vidjet otvorenja za vikend ;) 
ha!, kaj nismo decaaa...? kuul :-)))
Volim grlim sve u 16.
(btw, jedan decko iz Ri koji je s nama isao na fax bas upisuje dr. i sad bas razglaba s mojim shefom tu...)
 

Hm, a sta ces ako se pojavi vise njih?
:)

ne brini, pravit cu se da ih ne poznam... :)