Dijete cvijeća

Oprosti što nisam bila svoja dok sam bila s tobom,
što nisam disala dok si ti živio život,
što riječi nisu izlazile iz mojih usta kad su ti bile najpotrebnije,
što te nisam shvačala ozbiljno u trenucima tvoje najdublje iskrenosti,
Oprosti što te nisam doživjela kao stvarnu osobu jer to nisi zaslužio,
što sam se igrala tvojim osječajima kao što se dijete igra loptom,
što si svoje vrijeme darovao meni a ja ga nisam cijenila,
što tvoj osmijeh nije izmamio moj,a tako ti je bio potreban kao znak da mi je lijepo s tobom,
Oprosti što si posumljao u svoju vrijednost dok si bio samnom,
što sam bila neiskrena dok sam te gledala u oči,
što ti nisam otkrila sebe a ti si to učinio bez razmišljanja,
što sam jedva čekala poljubac za rastanak dok me ti nisi želio pustiti iz zagrljaja,
što je nakon one prve večeri došla i druga,
Oprosti što mi tvoja dobrota nije bila dovoljna,
što smo se rastali onako nedorečeno,
što nismo otišli na onu kavu koju smo planirali,
što nisam priznala da je bolje reči istinu nego šutjeti,
što sam ti pružala nadu koja je nestala sa onim mamurnim jutrom,
Oprosti što sam bila kukavica da ti kažem da te nevolim.
Hoču li sebi oprostiti što sam pogazila svoje principe  govoreći ti na rastanku da i ja jedva čekam sutra!?
Imao si sve,ali meni je bilo potrebno nešto više,nešto što ču prepoznati tek kada to doživim....
Još se na kraju pitam,hoču li sebi ikad oprostiti ako to nešto ne postoji!?

tjah... strpljen spashen. ili mozda ne? pitam se kako ce to dalje izgledat. al okej, ti znas... pusa.

(nego, smijem li probat pogoditi kaj je falilo? mislim bilo je jasno, samo sam si nekak brijao da cemo znat bolje. ah svasta si ljudi zabriju... ;))) no uglavnom, trebao sam bit veca faca, a postao sam jadnicak koji je moljakao za nest. neku naklonost. pa to ne valja. jasno, falilo mi je ponosa da ti imponiram. nisam bio dovoljno svoj, i to mi je trebalo bit jasno da nece valjat. Al nisi mi bas ostavila puno mjesta.... mozda je trebalo okrenut koga da pokazem da te se ne bojim izgubit... i tako to? nda. nu dobro, steta kaj sad sutis, volio bih cut kaj o tom mislish...al kajetuje. Naime, ono da nest naucim. osim tog racionalizacija pomaze stvarima zar ne ? ;)

Bez obzira na silne pravopisne greške, ovo je ipak dobro. Bolje biti gad, al reći istinu, nego pokušavati biti dobar.... Da sve žene uvijek priznaju na početku, možda bi bilo malo manje osveta i ostalih "gluposti" koje prate "rastanak". Jer, NAPOKON, nije isprika što nije bila bolja, nego što nije bolje prezentirala svoju nezainteresiranost.
Žene, učite iz ovoga, jer istina je, ma koliko gorka i bolna bila, uvijek na kraju bolja...
Respect!