sipas li ga sipas

Nadala sam se na ovoj iskrici naci takvog odvaznog covjeka,
Nasla sam ga !?
Bar sam tako ja mislila .
Ma,bio je stvarno divna osoba ,meni nekako posebna ,draga ,znao je jebeno lijepo da pise te slatke gadosti.
Bilo je to jedne hladne zime ,sve je oko mene ledom okovano samo moje srce htjelo je da leti ,tamo daleko ,
da se malo ogrije od te gadosti slatke..
Posle par mjeseci pisanja trazila sam sliku da mi posalje ,samo da vidim facu covjeka,bunara iz kojeg sam crpila snagu za neko bolje sutra.
Ma,da priznajem ,bila sam u to vrijeme emotivno slomljena osoba ,jer samo takva sam i mogla imati zelju za tim nepoznatim daljinama ,necim novim .
Nije se vise pitao razum
Nisam se pitala cak ni ja ,.....srce i ovo ovdje ,ovo sto zovu ruke ja ih nisam osjecala ,ovo su bila krila..
Svijet oko mene se iznenada prosirio ,ljude sam dozivljavala kao klaune koji mi se neprestano smijese-
Do jucer sve bijase drugacije,tmurno ,bezlicno ,bez boja i okusa ,bez osjecaja dodira ......bez zelja!
Taj covjek je bio kao slamka spasa iz tog tunela iz kojeg sam izviriva cak bez zelje da izadjem van.
Da udahnem punim plucima i viknem iz svega glasa:JA NISAM UMRLA AKO VISE NE ZIVIM!!
Nebi me nitko ni cuo ,jer vikala sam i plakala ,molila i klela sve na zemlji i na nebu ,slomljena svojom tugom.
Dino(tako se zvao )
Bio je covjek koji je tocno znao kako se osjecam.
Satima i satima,danima i nocima sam visila na compu,mobu ,hranila sam se njegovim rijecima .
Bila sam cvijek koji se susi ,on ga zalijeva jer ima tu jos zivota ,pupoljaka koje ce drugi da beru ,ali nema veze
osjeca se miris na daljinu......znao bi mi reci!
Imala sam strahopostovanje prema nasem odnosu .znacio mi je puno,previse ali me strah hvatao svaki put kada bih ugasila comp i otisla na svoju stranu kreveta,tiha i prepadnuta od svoje srece.
Radovao se svakoj mojoj napisanoj rijeci ,glas koji je cuo posle dosta vremena od pocetka naseg pisanja.
U to vrijeme sam jako puno pisala ,imala sam krila ,suzu i dar od Boga ,Sve sto me boli i raduje da napisem.
Dino je to jako dobro znao uzvracati ,svaku moju rijec u zlato pretvoriti.(bas mi je to trebalo)?
Rekao mi je da ima 50 godina ,ja sam tad imala 35 ......prvo sam ga dozivljavala kao jako dragu osobu u nasim razgovorima nije bilo rijeci o sex-u.
Bilo je to vise kao dva stara jarana koje je sudbina opet spojila.
Iz dana u dan moja su krila imala sve veci obim ,dok nisu zagrlila svemir.
Osjecala sam da tog covjeka volim.
Da volim ga ,ludo i nepromisljeno u ljubavi i ratovima nema pravila.
Volim sve oko sebe ,primjecujem ono sto drugi ne vide ,kako je zivot lijep!
Tesko je zivjeti s tim....jos teze se odreci ,skinuti krastu s rane koja je tek zarasla,dati je opet vjetru i soli koja visi u zraku.
Sve ce opet da zaboli bez njega ,dali sam ja i zivjela dok taj covjek nije usao u moj zivot?
Dali sam ja svima oko sebe toliko dala ljubavi da je i to vrelo presusilo?
Samo Dino ,on je taj koji tom vrelu snagu daje da izvire jos jace ,da ljubav moja kao voda protice izmedju prstiju i svako kome je stalo treba da se potrudi zadrzati je u saci.
To me je on naucio..
U isto vrijeme me uvjeravao kako sam ja obnovila njegove snove ,vjeru u zivot i masu u kojoj tu i tamo sretnes covjeka ali vrijedi traziti ,samo ono sto nisi pokusao vce si izgubio..
Trebao je doci u Njemacku ,blizu mog grada poslovno i ja sam mu obecala da cu doci ,moram ,ovo sada moram.
Moram tom covjeku reci Hvala za povratak u zivot,moram mu reci da ga volim kao Boga,brata .......da i ljubavnika.
Koliko se mozes radovati ako znas da je to mozda jedina prilika da vidis tog covjeka?
Jako ,prejako !!
Ali je strah svejedno prisutan svaki trenutak na pomisao da dotaknem njegove usne ,da osjetim nevidljivi prostor izmedju nas .......dalje se nisam usudila ni zamisljati ,a htjela sam,zeljela vise od svega na ovom svijetu.
Dino je dosao..
I ja ga nisam razocarala sto nisam bila tad ona koja sam ponekad znala da budem ,ponekad kad je meni trebalo .ponekad kad se meni prohtjelo da budem kuckica ,umiljata ,pokorna,divlja ili kraljica zeljna robova.
Ispunio mi je jednu zelju koju sam ja dopustila.
Gurao me je nogom ispod stola kao nekada ,nema veze koga i gdje ali je bilo kao nekada .
Gurala sam i ja njega jer u ovom zivotu svi se nekud gurama .
Poljubila sam ga u obraz i rekla mu;HVALA!!
HVALA na rahatluku ,hvala za sarajvsku baklavu ,hvala za ova krila i hvala Ti sto postojis
ali ja sam ptica
svoja i nicija!!

Tek ponekad u svojoj arhivi pogledam covjeka koji ima mnogo vise od 50 godina ,
tek ponekad procitam poruke koje pocinju :
Malena......
I jos uvijek sam sretna sto sam pricala te slatke gadosti o nasoj ljubavi....
HVALA DINO ...gdje si da si!!
Ljubi te tvoja malena

dobro juto :)))))))

evo jedna prigodna

http://www.youtube.com/watch?v=OiB-MG49spw&feature=related

pitaš se ti jel on stvarno to bija? nego šta je...usrićija te, kad je tribalo....bija je...sve šta si tada tribala...

lijepo...
..baš se vidi da je..iz duše
;)

i tako...mene rastuzilo.-(((

Sjajno!Sjajno!
Na prekrasan način prenijela si nam svoje osjećaje, koje mnogi ne dožive nikad u životu!
Mene je učinilo sjetnim ali i sretnim!!
::))

pozdrav,sekice :)

oš neš mi poslat sličku svojih razgoličenih cica na majl, ha?
ostane među nama sam da znaš
cmok

Autor: Philippe_de_Mala | 27.10.2012. u 10:31 | opcije

ja bi ti donio samoborske kremšnite ali gdje se to može mjeriti sa ratlukom i sarajevskim baklavama,jel!?

sačuvaj me bože ovakvih...dosta mi vas je...vratite se u svoje rupčage