'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

ne volim vrijeme kad dan počinje dolaziti svijesti.

noć kao da daje neku sigurnost,kao kad se dijete u

krevetu pokrije poplunom preko glave i stvori neki svoj svijet.

svijet u kojem zna da se može braniti i sve se drugo odbija od te tanke granice svijesti.

tako i noć kad raširi svoj tamni plašt,mijenja moj svijet,moje boje.

bijela vjenčanica od inja na staroj čvornatoj šljivi,pod uličnim svijetlom postaje nešto drugo.

kao čarolijom drveće počinje plesati,vrti se sa zvijezdama i mjesecom,rasutim kroz krošnje kao medaljon pod zlatnom niskom.

po noćnom zraku kao da pravimo maglu našim dahom,kreće se,lebdi,muti nam vid,stvara nejasnu koprenu pred putem

koji slijedimo. a kad zora počinje mijenjati boje,kao da gubim dio sebe,sve postaje stvarno.

čarolija odlazi lijeno se vukuć preko naših očiju,ostavljajuć samo bijeložute

komadiće voska u kutovima očiju.kapci se ljepljivo otvaraju,lagano čekajući da uđu traci

svetla u nas.i onda...

jedan novi dan donosi svoju ljepotu.

neku novu igru u našoj glavi.

lipo.-)))

hvala plavetna:))

ta hajdmo...
"ne bi li bilo lijepo da zajedno trčimo poljima? polja nisu jako daleko, znaš.
nije teško stići do njih, samo ako čovjek želi!"
....(tvoj uradak me tak nekak inspirirao)

mene mrak tjera u strah...

...polja nisu daleko.ali su daleko za bose noge uprljane blatom do gležnjeva.možda bi čamac na Savi odnio dalje,naše misli uprljane strašću.....

:)))

u mraku su velike oči,ttk:))

opa, izgleda da sam ti pogodila živac (ili strunu)! btw sava je tako nabujala, gotovo da podsjeća na lajoša zilahija i njegovu priču "voda nešto nosi"! a gležnjeve umorne od kala i blata liječit ćemo...nevenom! od blata napraviti vudu i udahnuti mu opet nadu...nije li ona dobar doručak makar?

...nek bujaju vode i prepreke nek ruše.nek nosi ljepotu sutrašnjeg dana u čamcima snova ...s novim snoviđenjem stvarnost nek blista s rukama oko vrata i mirisom nevena...i nevinim poljupcima u kosi nek doda okus slasti...

strast ćemo zabibati, potom raspustiti...dvorjane tuste! i fanfarama označit početak...predvečerja! zastavu stavit na pola koplja i postrojit počasni vod. nek se zna da je počeo večernji...bivak (logor)!

reče da se zaigramo, al ne i...proigramo?

...igre su teške bez granica određenih.svaki korak treba znati kojim će putem krenuti...a putevi su mnogi i nemaju kraja..

a čunom od čamca prostrti log dok plovimo od zapada ka istoku i potom drugim, pretjecajnim trakom, završit snoviđenja ko u suton kad se sljube oblaci i sunce!

pa pelpe je romantik .... još jedan .... baš lijepo :))))

od romantike nema vajde al bar je duša čista.))

a pravila, imaš li pravila za puste igre bez granica? ili su im same igre granica? i jel to kako reče moj hadrijan, najezda puti na put ili neka stranputica? il samo igra riječi u nedostaku...igre!

jel čunom ili ćunom?:DD

sama igra je pravilo...bez početka i kraja

svi smo mi u duši romantici, stoici, ležeći..policajci...patuljci pojma nemaju...ima li još koja kovanica a da nije štedionica? btw bella ke bela...nastavi nizati s pelpom...odoh sad!

ha ha pelpe, dobra ti je distinkcija...al na koju barku sam mislila šapnut ću ti...incognito!

i tako ostadoh sam.
na vrbi beruć grožde bez okusa...sladunjavo privlači više od gorkog okusa nepoznatog

o pelpe o viteže oranskog reda...iscijedi grožđe, smoždi neprijatelja...uzberi ružu i nemoj bacit koplje u trnje! ima (li) još nade za nas!

nije jutro krivo a još manje noć ,što svak na svom boku spava i šro će ljubav proć
(neorginalno):)

hm...hoću li žrtvovat večernji dnevnik poradi tebe, viteže? il ćemo se srest u nekoj drugoj...epizodi?

ne vrijedi žrtve stvarat radi nepoznatog i nedostupnog

nepoznato kad postane dostupno, tek tada postaje...poznato. no, kako će nepoznato postat poznato ak ga ne učinimo..dostupnim? btw obično nas poznato ne itrigira, ne vabi, ne izaziva...kažu da moždane vijuge najbolje rade kad istražuju. ljudsko tijelo...ljudsko lice...tako je neiscrpno!

neke druge riječi past će u sapunici života kad odumre virtualni lik...ko usamljeni vuk potražit će jazbinu negdje u daljini...jad i čemer bit će pokrivač u noći i slutnja da jednom sve se vraća........neodgodivo

jednom su me zvali...neodgodiva! no, sve će to pokriti šaš i trava moj čovječe! a rane će se zaliječiti...novim! i kad utrne svjetlo velegrada bacit ću pogled ka prozoru..iza jednog si ti, prijatelju! ima nas još koji gasimo svjetlo, ne gaseć sebe! i mogla bih ovako još dugo, još puno...no (bez but) nemam kome dugo već! a bilo je, bit će...jer sve je bilo i biće...ko lani! drago mi je da sam ovako zborila s tobom na blogu...dugo već nisam! znaš kak je to...bujica kad krene...nosi i drvlje i kamenje...hm, ne bi vjerovao kolika su debla plutala danas savom? još jučer, mirna tiha rijeka...eto što nas još čeka?

..živim tu negdje,gdje sava počinje svoj luk oko grada.jezera su već bila plitka i ptice bez hrane kopaše po mulju.i kad pomisliš da samo močvara ostaje dom,u trenu se dignu vode noseći nekome dobro a nekom e zlo..

.

kad nemožeš zauzdati sebe, zauzdaj psa...onog malog gazdaričinog ;))...a zagrlila sam sebe, jer volim...voljeti! kako reče tin...u svakidašnjoj jadikovki...teško je biti sam, biti star a tako mlade..etc ! što ne znači da ti sad ne bih mogla ispričati neki dobar vic...još prije napravit neku spinu. da si mi to što nisi...i tako bih mogla snatrit, al stvarnost zove. toliko blogova večeras još pohodit treba, smajlić ostavit na putu...jedan ostavljam za tebe, pokupi ga us put. i za kraj poslat ću ti jednu pjesmu meni drage v.k....tek toliko...radi tvoje večeri...pred zoru!

"svakog jutra htjela bih ti donijeti sve svoje živote, od daha prvog jutra, do daha jutrošnjega jutra. sve što sam stoljećima rasipala kao hranu za ptice, rado bih pokupila i sve ti u zavežljaju donijela i kao usput, bez važnosti ti predala. potom bih sjela do tvojih nogu i zaboravila što sam ti donijela." v.k.

i tako dodirnuše se mislima jedan muškarac (vaga) i jedna žena (vodenjak) :)
http://www.youtube.com/watch?v=P0jhpADHiGc&feature=BFa&list=PL12BD8960935F0
665

naći zajednički jezik je lako samo ako je...francuski:))

kad je anuk ami u pitanju i žan luj tretinjak..hm..i bez jezika (francuskog) oni bi se razumjeli!